Jučer su me prvi put pustili u dućan bez zaštitne maske. Dan i pol prije ukidanja gotovo svih mjera koje su nam život značile morala sam nabrzinu djetetu kupiti jedan odjevni predmet i stala sam na vrata svjesna da sam nezaštićena i - hazard.
- Ma uđite - glasio je odgovor. Dva zapažanja: osjećala sam se kao da ulazim gola. Događa li se ovo zaista? Moje leće se ne magle u garderobi Zare? Ne dišem na škrge? Maskara mi se nije razmazala od količine toplog zraka ispuhanog iznad nosa? Nitko me ne opominje? Moje golo lice je prihvatljivo? Čekajte, a kako uopće izgledam? Jesam li ostarila u ove dvije godine od kada smo pokrivali lica u svakom zatvorenom prostoru, osim pred bližnjima?
No odmah potom, zapažanje broj dva: kao rukom odneseno! Već pred kraj...