Sudjeluju li agencije za istraživanje javnog mnijenja uoči izbora EU u političkom navijanju? Kako treba “čitati” rezultate anketa: kao pouzdan orijentir ili manipulaciju sračunatu da zavede?
I što da rade birači onih stranaka kojima agencije prognoziraju neuspjeh: da odustanu od svojih favorita kad ionako ne stoje dobro ili promijene svoj izbor ako ne žele puhati u rog velikih stranaka, jer D’Hondtova metoda “igra” za njih, a mandata nema bez najmanje sedam posto glasova.
Velike promjene
Ta su se pitanja otvorila nakon zbunjujućih razlika u rezultatima političkih anketa koje mjere preferencije birača. Razlike su goleme, ponegdje dosežu i deset posto! Dok su zadnje europske izbore osvojili kandidati sa samo tri izborne liste, HDZ-ove, SDP-ove i jedan zastupnik ORaH-a, ovogodišnje testiranje svjedoči o velikim promjenama biračkog tijela koje u Europarlament šalje, uz HDZ i SDP, i Amsterdamsku koaliciju, Most i Živi zid.
Istraživanje
Projekcije Europskog parlamenta HDZ su izvagale na oko 34 posto podrške, a agencija 2x1 komunikacije i HRejting Promocije plus, koje se reklamira kao najveće istraživanje, čak deset, odnosno devet posto glasova podrške manje, prva 24, druga 25 posto. Projekcije Europarlamenta daju SDP-ovcima oko 20 posto izborne šanse, isto kao 2x1 komunikacije, a prema Promociji plus imaju 15 posto. Projekcije pritom uopće ne mjere potencijale kandidata koji su se uključili kasnije.
Rezultati anketa ne odudaraju tek u procjeni snage Neovisnih za Hrvatsku koji kotiraju s oko pet posto podrške, a male razlike vrijede i za Most. Ipak, najzanimljivija odstupanja tiču se procjena šansi Starta i MB 365: prema projekcijama Start se vrti oko izbornog praga sa 5,1 posto, u Promociji plus bilježi 3,2 posto, a po agenciji 2x1 gotovo da se nemaju čemu nadati i mogli bi objesiti kopačke o klin - samo 1,98 posto šanse. Milan Bandić doseže četiri posto prema projekciji EU, prema 2x1 komunikacijama 0,93 posto, a Promociji plus 2,4 posto.
Kako je to moguće - jesu li ankete varka?
- Tko ima imalo soli u glavi, neće se baviti manipulacijama jer će ga izbori vrlo brzo demantirati i riskirat će da izgubi vjerodostojnost. Ne vjerujem da bi netko svjesno sjekao granu na kojoj sjedi. Istraživači žele da njihovi rezultati budu što točniji, da izbori potvrde njihov rad. Odbacila bih spekulacije o eventualnoj manipulaciji, iako nije isključeno da i toga može biti.
Ali mislim da je to najmanji razlog za navedene razlike - tvrdi Vesna Lamza Posavec, dugogodišnja voditeljica znanstvenog projekta istraživanja javnog mnijenja u IDZ-u “Ivo Pilar”, koja će, uz ogradu da ne može procjenjivati težinu konkretnih rezultata jer nema uvid u metodologiju kojom su istraživanja provedena, razliku protumačiti različitim istraživačkim pristupima. I podsjetiti što je bitno znati. Rezultati istraživanja ovise o jako mnogo elemenata; reprezentativnosti razdoblja u kojem je provedeno i okolnostima; što je istraživanje udaljenije od izbora, to je manja vjerojatnost da će biti precizno. Drugo je vezano uz samu metodologiju istraživanja.
Veličina uzorka, nerijetko jedini poznat podatak, koristi se kao krunski dokaz pouzdanosti. - Veličina je važan, ali nipošto nije najvažniji element koji utječe na rezultat. Da bi uzorak dao precizne rezultate, to podrazumijeva prije svega da je reprezentativan. A reprezentativan znači da ima sve one osobine koje ima i populacija koju se ispituje. To ovisi kako ste izabrali uzorak, a osobito kako se taj plan uzorka realizirao, kojom tehnikom ste se služili, terenskom anketom, telefonskom, internetom, kombinirano...
Veliki uzorci, ako su nereprezentativni, dat će krive rezultate, a deset puta manji ako je uzorak pravi - dat će dobre. O tome se radi - objašnjava profesorica Lamza Posavec i naglašava da je jako bitno ono što se najčešće ne zna - “tko i koliko je sve ljudi pristalo sudjelovati. Taj je podatak izuzetno bitan: tu nastaje autoselekcija ispitanika i uvijek se, to je pravilo apsolutno potvrđeno, oni koji odbiju i oni koji prihvaćaju jako razlikuju. Ako imate veliko odbijanje, onda imate i veliku vjerojatnost da su u rezultate unesene određene pristranosti, jer kad uzmete drugog sudionika za zamjenu, on se sigurno razlikuje od onoga koji ste željeli “uhvatiti”.
Nerijetko se pogrešno tumači i famozna statistička pogreška.
- Ljudi koji interpretiraju podatke uopće ne razumiju da je statistička pogreška standardna pogreška uzorka, pokazatelj koliko rezultat dobiven na uzorku određene veličine može odstupati od stanja u populaciji, ali samo pod uvjetom da nema nikakvih drugih pogrešaka! Obično se kaže da je na tisuću ispitanika pogreška plus-minus tri posto. Ali to nije za sve rezultate, nego samo za onaj rezultat od 50 posto jer se te pogreške distribuiraju po tzv. normalnoj krivulji. Kad netko dobije 1,8 posto podrške, onda znaju reći da je rezultat manji od statističke pogreške. A to nije točno! - ističe.
Sugestivna moć
Imaju li ankete sugestivnu moć na birače, mogu li biti jezičac na vagi koji će presuditi koga će zaokružiti, pitamo profesoricu.
- To nije dokazano i teško je dokazati. Da bi javno objavljen rezultat istraživanja utjecao na glasače, potrebno je zadovoljiti tri uvjeta: da su ih vidjeli, zapamtili i da u njih vjeruju. Pokazalo se da ljudi s čvrsto izgrađenim stavom na rezultate gledaju samo kao na potvrdu svojih očekivanja. Ako ih ne potvrđuju, onda ih rezultati neće navesti na promjenu.
U principu, utjecaj je moguć, ali on je minimalan, precjenjuje se. Možda se može utjecati na kategoriju neopredijeljenih, no kako i u tom slučaju moraju biti zadovoljena ona tri spomenuta uvjeta, u konačnici to može biti vrlo malen postotak. Velike razlike između rezultata pojedinih anketa vjerojatno će taj, ionako malen, potencijalni utjecaj još dodatno umanjiti jer ljudi na kraju neće znati kojima od njih mogu vjerovati - objasnila je profesorica Lamza Posavec.