NOVI PODACI O PRODAJI

ZAŠTO U HRVATSKOJ NEMA PRIVATIZACIJE Od planiranih 1,5 milijardi država zaradila 9,5 milijuna

Zagreb, 230414.U hotelu Sheraton odrzan je sastanak na temu hrvatske industrijske strategije. Sastanak je organizirala Americka gospodarska komora, a nazocio je i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Na fotografiji: ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.Foto: Damjan Tadic / CROPIX
 Željko Hajdinjak / CROPIX

Do 30. lipnja ove godine Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) ostvario je prihod od prodaje državnih dionica i poslovnih udjela u visini od 9.430.596 kuna, što je daleko ispod plana koji je za ovu i iduću godinu zacrtao predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović. Početkom srpnja, on je rekao kako od prodaja i privatizacija državnih tvrtki u 2014. i 2015. godini očekuje zaradu od 1,5 milijardi kuna. Pri tom je naglasio kako bi prihod trebao biti veći jer će se dio novca utrošiti za dokapitalizaciju Petrokemije. Je li ostvariv Pejnovićev plan?

Složni stručnjaci

- Do kraja mandata ove Vlade, ako se pametno pripreme natječaji i odredi realna vrijednost kompanija koje se prodaju i precizno propišu uvjeti, to bi se moglo ostvariti - tvrdi Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koji je, dok je bio ministar gospodarstva, bio i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju prethodnika DUUDI-ja. Po njemu, zacrtanih 1,5 milijardi kuna nije velik novac, no, upozorava, pitanje je što se prodaje, po kojoj cijeni, koliki su dugovi tih tvrtki i koliki je investicijski potencijal Hrvatske.

S njim se slažu i neki drugi stručnjaci s kojima smo tijekom ponedjeljka razgovarali, no po njima nije problem toliko u prodaji državnih udjela koliko u potpuno nepotrebnom kupovanju socijalnog mira u drugim tvrtkama.

Oni smatraju kako je raščišćavanje državnog portfelja od manjinskih udjela, dobrodošla politička odluka, međutim, pitaju zašto se prodaju udjeli u dobrim kompanijama kao što je Končar ili HT i ti novci 'upucavaju' u kroničnog gubitaša, kojeg nitko neće, kako je uostalom i pokazao natječaj.

Prodaje većinskih udjela

Trenutno raspisani su natječaji za drugi krug nekoliko velikih privatizacija. U prvom redu, dubrovačkih Hotela Maestral, za koje je u prvom krugu pristiglo 18 neobvezujućih ponuda većinom respektabilnih investitora, od opatijskih hotelijera do Karisme.

U drugom krugu država očekuje minimalno 168,3 milijuna kuna za dionice te dodatnih 90 milijuna kuna dokapitalizacije. Na listi za privatizaciju našao se i Imperijal, Rab.

Osim hotelskih kuća država prodaje i većinski udjel u Jadroplovu. No, kako sad stvari stoje, njegova privatizacija bi se mogla zakomplicirati, budući mali dioničari traže da Britanci naprave neovisnu procjenu vrijednosti tvrtke. Proces privatizacije započeo je i za Luku Vukovar.

Uz velike natječaje u planu su i barem tri velike prodaje preko Zagrebačke burze. Za prodaju udjela u HT-u, Končaru i Luci Ploče, već postoje i odluke Vlade, no zasad nisu i rezervirani termini za dražbe.

Te prodaje trebale bi državi donijeti i najviše: samo od prodaje 3,49 posto HT-a država bi mogla inkasirati nešto više od 417 milijuna kuna, no pitanje je kad će dražba biti i hoće li se taj udjel uopće prodavati po tom modelu. Jer, nakon što je javnosti objavljena ta ideja, stručnjaci su upozorili da se takve prodaje ne rade na taj način i u vrijeme godišnjih odmora, pa je sve utihnulo.

Strategija za Bruxelles

U Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom na pitanje koliko prosječno traju javni natječaji odgovaraju kako trajanje samo natječaja ovisi o načinu prodaje ( javnim prikupljanjem ponuda ili javno nadmetanje) te o nominalnoj vrijednsoti dionica ili udjela koji se prodaju. Po njihovom objašnjenju postupak prodaje javnim nadmetanjem traje kraće, naročito ako je donošenje odluka u nadležnosti CERP-a, dok postupak prodaje javnim prikupljanjem ponuda traje duže, otprilike četiri do pet mjeseci, jer uključuje niz koraka određenih zakonom.

Za Državni ured za upravljanje državnom imovinom i CERP nema dugačkog godišnjeg odmora, jer najkasnije do listopada moraju Bruxellesu predočiti detaljan Plan upravljanja imovinom u vlasništvu RH za 2015. godinu, s jasnim ciljevima daljnje privatizacije.

Privatizacija za 27 od 59 važnih tvrtki

U kategoriju tvrtki koja nisu od strateškog i posebnog interesa za RH i koji se država pokušava riješiti u državnom portfelju bilo je 561 društvo nominalne vrijednosti preko 6 milijardi kuna. Od toga, u 517 tvrtki država je imala manjinske udjele u, a u 44 društva imala je većinske udjele. Na drugoj, važnijoj listi - tvrtki od strateško interesa za RH bilo je ukupno 59 tvrtki. Od toga, za 27 njih se ne predviđa privatizacija kao što su: Hrvatske ceste, HEP Ili Plinacro, no za 26 njih je previđeno restrukturiranje, privatizacija ili izlazak na tržište kapitala. Na tom spisku su: Luka Rijeka, Narodne novine ili ACI. U trećoj skupini je šest tvrtki u kojima država ima vlasništvo manje od 50 posto, ali čije dionice kotiraju na Burzi. Za njih je postojećom Strategijom upravljanja predviđena moguća prodaja. Na njoj su: Petrokemija, Ina, Đuro Đaković, Končar elektroindustrija, Podravka te Sunčani Hvar.

Komentar Viktora Vresnika:

Privatizacija je dugoročna pomoć budžetu

Prvo, privatizacija ekonomije je dobra jer u uređenim društvima u pravilu podiže kvalitetu upravljanja. Drugo, upravo nas je strah od privatizacije i zazor od bogatih privatnih vlasnika dotjerao do stanja u kojemu se nalazimo danas, s nerestrukturiranom ekonomijom i u permanentnoj recesiji, s ogromnim proračunskim teretom neprivatiziranih i uglavnom disfunkcionalnih državnih kompanija i s nacionalnim pesimizmom koji svaki poduzetnički iskorak unaprijed proglašava ili kriminalom ili, u blažoj varijanti, potpunom ludošću.

Ima li opravdanja za dvadesetogodišnje tavorenje značajnog dijela hotelske industrije, u zemlji u čijoj je ekonomiji turizam najznačajnija pojedinačna prihodna kategorija? Nema, kao što se ne može pravdati ni monopol državnog prijevoznika koji desetljećima koči razvoj prometne povezanosti otoka ili vječno oklijevanje u najavljenom procesu privatizacije upravljanja autocestama. Mogli bismo nabrajati unedogled.

Može se, naravno, brzopleto zaključiti kako Hrvatska još nije do kraja uređena država, pa onda treba pričekati i s rasprodajom “obiteljskog srebra” dok netko napokon ne uspostavi sustav kojemu ćemo moći vjerovati. Taj netko smo, međutim, mi, a sustav će zaživjeti u onom trenutku kada većina od nas pristane prihvatiti svoj dio odgovornosti.

Loše iskustvo s kriminalom u prvim poratnim privatizacijama Hrvatsku je pretvorilo u utvrdu državnog kapitalizma, povijesno najkorumpiranije i najneučinkovitije vrste sustava. Dva desetljeća nakon rata, vrijeme je i da Vlada skupi dovoljno hrabrosti za zaokret prema zdravom biznisu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. ožujak 2024 22:09