NAKON 20 GODINA

Završio najdulji stečaj u EU: Radnice nisu dobile ništa, stečajni upravitelj bogatiji za 623.000 kn

Vedran Uranija, pravni zastupnik radnica šibenske Revije i njihov sindikalni povjerenik, govori o stečaju
Vedran Uranija
 Jure Mišković/Cropix

1. Gospodine Uranija, kao pravni zastupnik radnica šibenske Revije i njihov sindikalni povjerenik, kako ste doživjeli zaključenje njihova stečaja nakon 20 godina, što ga čini najdužim u Europi?

- Zastupanje dijela radnica šibenske Revije preuzeo sam na njihovu molbu prije nešto više od sedam godina, nakon čega smo odmah poduzeli veliki radnički sindikalni prosvjed na šibenskoj rivi. Zatražili smo od stečajnog upravitelja i suda da 3,3 mil. kuna dobivenih od prodaje stare upravne zgrade bude isplaćeno bivšim radnicama, što se i dogodilo, tako da je tada isplaćeno 326 bivših radnica koje su dobile četvrtinu duga od ukupno sudski priznatih 13,3 mil. kuna.

Ekspresno zaključenje stečaja jučer, 24. rujna, doživio sam kao kraj agonije bivših radnica koja traje gotovo 20 godina jer se radi o najduljem stečaju u RH i Europi. Istodobno, zaključenje stečaja na jučerašnjem ročištu znači da su prekršene sve relevantne europske norme o duljini trajanja sudskih postupaka.

2. Kako to da je najdulji stečaj okončan nakon 20 godina u samo jednoj minuti? Što vam je na sudu rečeno?

- Nevjerojatno je da je stečaj koji traje gotovo 20 godina okončan u samo jednoj minuti. Stečajni sudac je svakako trebao obrazložiti razloge takvog dugotrajnog postupanja u stečaju, zašto se nisu mogli naći kupci za tvrtku i zašto se ne mogu podmiriti preostala potraživanja bivših radnica, a istovremeno se stečajnom upravitelju dodjeljuje nagrada od 600.000 kuna bruto, a da nije postignut nikakav rezultat u stečaju, niti je pronađen kupac za tvrtku. Dakle, nagrada se dodjeljuje za nikakav rezultat.

3. I što ćete sada, koji su vaši sljedeći koraci?

- Želim apostrofirati da s jučerašnjim ekspresno dovršenim stečajem ne prestaje naša bitka za radnička prava. Naprotiv, jučer je nakon gotovo 20 godina završena tek prva faza bitke za radnička prava bivših radnica, a već danas počinje druga faza njihove bitke za radnička prava, odnosno za isplatu preostalih 9,7 mil. kuna potraživanja ili barem 8 plaća.

Prethodno smo već predložili u ime bivših radnica da se RH kao najveći vjerovnik sa 65 mil. potraživanja odrekne dijela potraživanja u korist bivših radnica. Smatramo da RH ima moralnu odgovornost prema bivšim radnicama šibenske Revije, koje su za vrijeme agresije RH šivale za hrvatsku vojsku.

4. Čak 326 radnica najavljuje da neće odustati od zahtjeva i potraživanja od 9,7 milijuna kuna. Je li to sve?

- Nikada nećemo odustati od svojih zahtjeva i potraživanja da im se isplati preostalih 9,7 mil. kuna potraživanja. Vjerujemo da će naš premijer Plenković i ministri imati sluha i socijalnu osjetljivost za naš prijedlog i apel i da će im udovoljiti.

5. Radnice su ostale bez kune, a stečajni upravitelj Ivan Rude je bogatiji za 623.000 kuna. Jučer nam je rekao da nije mogao doći na sud zbog zdravstvenih problema. Radnice kažu da nije dobro vodio stečaj. Što vi kažete?

- Zaista je cinično da stečajni upravitelj dobije nagradu od 623.000 kuna jer u stečaju evidentno nisu postignuti nikakvi rezultati. Postupak je trajao beskonačno dugo, najdulje u Europi, a učinjena je šteta i državi, posebno bivšim radnicama, ali i drugim vjerovnicima.

6. Rude navodi da se za firmu moglo naći rješenje, ali “kada se moglo, nije se htjelo, a kada se htjelo, nije se moglo”. Gdje je zapinjala prodaja, pa bilo je pet konkretnih ponuda?

- Nekad čuvena konfekcijska kuća, šibenska Revija mogla je već odavno raditi s barem tristotinjak radnica da su prihvaćene kvalitetne ponude za kupnju tvrtke od strane čakovečkog Betexa, šibenskog Intera ili unešićkog Djela i Rosšporta, tvrtki koje su htjele nastaviti proizvodnju, preuzeti sve radnice i izvršiti dodatna ulaganja, ali te kvalitetne ponude su iz nerazumljivih razloga odbijene.

image
Pogon nekad moćne tekstilne tvrke Revija
Nikša Stipaničev/Cropix

7. Hm, “nerazumljivi razlozi” su vjerojatno u ono doba i doveli do stečaja?

- Na neki način i da. Do stečaja je došlo iz klasičnih razloga, blokade računa tvrtke, insolventnosti i financijskih poteškoća, zbog kojih tvrtka nije mogla redovito podmirivati svoje obveze prema radnicama i drugim vjerovnicima. To se dogodilo davne 2001. godine, prije toga je tvrtka relativno dobro i solidno poslovala, ali su se odjedanput nagomilali enormni dugovi, iako je narudžbi bilo više nego dovoljno. Radnice su radile u redovnom i prekovremenom radu, tako da je vrlo čudno kako su se i zbog čega odjedanput nagomilali toliki dugovi, što je dovelo do blokade tvrtke i otvaranja stečaja.

8. Izgleda da je uprava radila svoj posao. Kakva rješenja ste kao sindikalisti nudili u postupku stečaja?

- Prethodno sam naveo da je bilo kvalitetnih ponuđača koji nisu prihvaćeni, a mogli su i morali biti prihvaćeni. Tijekom čak 24 javne licitacije šibenska Revija se pokušavala prodati, ali bez uspjeha. Predlagali smo raspisivanje međunarodnog natječaja, ali stečajni upravitelj to nije prihvatio, tako da su javne licitacije bile jalove i bezuspješne. Tražili smo da se nikako ne smanjuje početna cijena tvrtke od oko 25 milijuna kuna, koja je naposljetku spala na pet milijuna. Tražili smo i da stečajni upravitelj i sud nađu modus u suradnji s RH za isplatu bivših radnica u preostalom dijelu potraživanja. Ali ništa od toga.

9. Radnice koje su pod granatama šivale uniforme za vojsku su najveće žrtve. Što vam kažu?

- Bivše radnice su ne samo najveće žrtve stečaja, nego su one 90-ih godina dale sve za Hrvatsku radeći pod granatama za vrijeme agresije na RH, a izgubile su i radna mjesta i pretežiti dio potraživanja oko 9,7 mil. kuna. One su, kao i ja, razočarane u pravnu državu. Evidentno je da je postojala sistemska greška pri vođenju stečajeva u RH.

10. Borili ste se za radnička prava u mnogim stečajevima u Zadru i Šibeniku. Što im je zajedničko, na koje su sve načine izigrali i obespravili radnike?

- Borio sam se i borim se za radnička prava u mnogim stečajevima i radnim sporovima u Zadru i Šibeniku. U mnogim slučajevima, preko 95%, uspjeli smo i uspijevamo zaštititi prava bivših radnika vezana uz njihove plaće i otpremnine. Međutim, ako se referiram na stečajeve koji su vođeni po prijašnjem zakonu, u kojem nije bio limitiran rok vođenja stečajeva, zajedničko im je to da su se stečajevi vodili i vode godinama. Unatrag nešto više od tri godine, otkad je stečajni zakon promijenjen, situacija se bitno promijenila i stečajevi mogu trajati maksimalno dvije godine.

Primarno je provesti stečajni preustroj, naći kvalitetnog kupca-investitora i isplatiti radnička potraživanja. Slučaj šibenske Revije vođen je po starom zakonu i iz tog slučaja svi moraju izvući pouku da se takvo nešto više nikada ne ponovi, a bivše radnice i ja ćemo nadalje beskompromisno ustrajati na tome da im se isplati preostalih 9,7 mil. kuna. Na potezu je Vlada RH, a u konačnici podnijet ćemo aplikaciju i Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kršenja temeljnih ljudskih prava bivših radnica šibenske Revije i novčanog obeštećenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. listopad 2020 20:38