Zbog izrazito nasilnih prizora i utjecaja na djecu diljem svijeta koja sve više počinju oponašati pojedine scene iz megapopularne Netflixove južnokorejske serije "Squid Game" ("Igra lignje"), u nekim zemljama, poput Švedske, Velike Britanije i Belgije, škole su počele slati upozorenja i pozive roditeljima da budu svjesni opasnosti te serije.
Svjetski i domaći mediji izvještavaju kako su se o tome oglasile neke škole u Švedskoj, potom izrijekom Osnovna škola "John Bramston" u Ilfordu te još jedna u Kentu u Engleskoj, općinska škola Erquelinnes Béguinage Hainaut u Belgiji i druge, koje redom upozoravaju roditelje kako je riječ o nezdravom i opasnom uratku te da se ponašanja iz serije poput, primjerice, onoga da se djeca pretvaraju kako pucaju jedni na druge – neće tolerirati.
Slična upozorenja ovih dana stižu, kako doznajemo, i na adrese roditelja djece iz nekih splitskih škola.
Serija prati stotine natjecatelja opterećenih dugovima koji preuzimaju zadatke preživljavanja ne bi li osvojili novčanu nagradu od otprilike 38 milijuna dolara, a za to moraju igrati tradicionalne korejske dječje igre. Eliminacija iz igre pritom znači i smrt, a brutalne scene koje su sablaznile i odraslu javnost sastoje se od reda pucanja u glavu, vađenja unutarnjih organa do drugih eksplicitnih krvavih prizora.
Serija je zabranjena mlađima od 16 godina, dakle, nije primjerena za gledanje osnovnoškolskom uzrastu. Međutim, kao i svaki sličan primjer, roditelji teško mogu zaustaviti djecu u barem inkognito praćenju trenutno najgledanije serije na streaming platformi Netflix u čak 90 zemalja, čije se posljedice na djecu već vide.
Specijalistica kliničke psihologije prof. Tanja Sever iz Psihološkog centra Sever iz Zagreba, koja se dugi niz godina bavi dijagnostikom, tretmanom i terapijom djece i mladih, kaže kako joj je poznato da seriju prate i djeca učeničkog uzrasta u Hrvatskoj. Pozive škola s upozorenjima za roditelje smatra dobrodošlim, međutim, ističe ona, glavna je poruka usmjerena prema roditeljima i glasi: "Uključite se, reagirajte!".
– Roditelji i djeca trebaju zajedno doći do toga zašto je serija zabranjena upravo ovom uzrastu, osobito ako su djeca mlađa od 16 godina. Prvi korak je da roditelji prethodno sami pogledaju neku od epizoda kako bi vidjeli o čemu je tu riječ. Čim primijete da je serija privlačna njihovu djetetu, barem jedan od roditelja treba s njim sjesti i zajedno pogledati neku od epizoda. Komentirajte, odgovarajte na djetetova pitanja, uputite ga na druge izvore informacija. Vrlo je važno zajedno se kritički osvrnuti na to što se gleda – savjetuje psihologinja Sever.
Dakle, naglašava – dijete neku od epizoda može pogledati isključivo u prisustvu roditelja te kroz razgovor zajednički "poboltati", podebljati, zašto piše da serija nije dozvoljena mlađima od 15 ili 16 godina.
– Koliko zabrane daju rezultata, a znamo i da su ograničenja za određeni uzrast eksplicitno navedena na ekranima? – pitamo Tanju Sever.
– To vam je kao sa zabranjenim voćem. Ako je nekome nešto privlačno, on će naći način da to pogleda bez obzira koliko to zabranjivali. Prije cenzuriranja ja sam za razgovor, jer zabrana može samo pojačati potrebu u djeteta da pogleda takvu seriju. U slučaju kada mu to bez argumentacije zabranjujete, možete mu samo pojačati apetite – objašnjava psihologinja Sever.
Ona kaže kako je sličnih serija bilo i da će se u budućnosti sigurno još namnožiti, te je iznimno bitno uspostaviti povjerenje s djetetom.
– Očekujemo hiperprodukciju takvih serija. One otvaraju teme i svjetove koje djeca tog uzrasta doslovno "gutaju", iako su im nepoznati i ne gledaju ih kritički. To je konzumacija bez kritike. Sve što je na rubu, to im je privlačno. Nije to ništa novo, samo se mijenjaju teme i sadržaji. Treba doći do razine kada će dijete na pojavu bilo čega sličnoga doći k vama, prijaviti što gleda, reći doslovno: "Što je ovo? Opet se ponavlja". To nije nerealno postići – ohrabruje Tanja Sever roditelje, dodajući kako takve serije mogu imati utjecaja na djecu te je svakako bitno da roditelj reagira čim primijeti promjene u ponašanju. Posljedice, u najgorem, mogu biti razvoj agresivnosti, netrpeljivosti na pitanja okoline, razdražljivost, manipulativnost, autodestruktivnost...
– Nije realno za očekivati da možete baš svaki dan sjesti s djetetom i reagirati, ali čim primijetite da postaje grubo, psuje – jer oni na neki način oblikuju to što su vidjeli – barem ga pitajte: "Otkud ti to? Što se događa?". Nemojte da to traje dulje od tri do sedam dana. Često nisu samo hormoni krivi za sve – poziva Tanja Sever.