Cijeli dan Višnja i ja radimo u polju i vinogradu. Više nemamo ništa. Maštamo o putovanju u Aziju koje si ne možemo priuštiti. Ne ulazim u Pevecove trgovačke centre, ali sanjam taj veliki biznis. Znam, bio sam megaloman, ali u meni još tinja želja da potvrdim nekadašnji uspjeh, priča Zdravko Pevec za novi Globus.
Uski puteljak, kroz koji se automobilom jedva provlačimo, vodi do kleti na vrhu brda u selu Čepelovac pet kilometara od Đurđevca. “Dobro mi došel prijatelj”, urezano je na masivna drvena vrata na kojima nas u subotu prijepodne dočekuje Višnja Pevec u zelenom muškom radnom odijelu. Dobro raspoložena odmah nas vodi u svoj vinograd u kojem je lišće loze zadnjih dana požutjelo nakon nekoliko jutarnjih mrazova, ali se zato grožđe rumeni i spremno je za berbu. Trebat će im, kaže, nekoliko dana da oberu slatke plodove pa se nada da neće pasti kiša. Ali pogled prema sivim oblacima šalje drukčiju poruku.
Zdravko Pevec: 'Ukrali su mi firmu - tražim pola milijarde kuna odštete!'
“Ovo je bilogorsko gorje iako spada u Podravinu. A oni tamo silosi koji se vide u daljini, e to je već Mađarska”, govori Višnja dok se grijemo uz vatru koju je zapalila u kaminu pokraj kućice.
Između trsova proviruje njezin muž Zdravko. Obilaskom se uvjerio da je grožđe odlično rodilo pa mu osmijeh ne silazi s lica.
“Bijelo grožđe pobrali smo i jučer ga kamionom odvezli u Erdut. Sam sam vozio. To mi nije bio nikakav problem jer sam profesionalni vozač kamiona i u firmi sam sve kamione osobno isprobao”, hvali se Zdravko Pevec dok sjeda na traktorčić-kosilicu samo da provjeri radi li kako treba jer je, objašnjava, za košnju vinograda zadužena Višnja.
“Vinograd ima dva hektara, padina gleda na zapad i sunca ima u izobilju, a tlo je pjeskovito, što lozi ogovara”, govori Pevec i dodaje kako su i on i supruga seoska djeca. Njihovi su roditelji uvijek imali vinograde i pravili su vino za vlastite potrebe. I u Mostima su zasadili jedan hektar vinograda. Uzgajaju bijelu graševinu, chardonnay, muškat i sauvignon, a od crnih sorti tu su cabernet sauvignon i syrah, na koji su posebno ponosni.
odgođeni plan. “Kad smo mali bili, u kući na stolu nije bila voda nego vino u peharu”, kaže Višnja Pevec i podsjeća kako su, dok im je još posao cvjetao, htjeli pokrenuti proizvodnju vina koje bi nudili u svom hotelu Picok u Đurđevcu i u restoranima u trgovačkim centrima.
Većina loze stara je pet ili šest godina i prošle su godine u svoja dva vinograda imali prvu ozbiljnu berbu od koje su dobili 2500 butelja bijelog i 10.000 butelja crnoga vina...
U samo nekoliko mjeseci Peveci su od najuspješnijega bračnog para u državi postali zatvorenici optuženi za gospodarski kriminal. Imali su ugled i poslovno carstvo, a onda ostali bez svega, na sve strane dužni i osramoćeni… Krajem 2010. izašli su iz zatvora u kojemu su proveli šest i pol mjeseci. Povukli su se u osamu svoga imanja u Donjim Mostima pokraj Bjelovara.
Tri godine kasnije trgovački lanac koji nosi njihovo ime, iako ima nove vlasnike, ponovno je u ekspanziji, ali ni bračni par Pevec ne miruje.
Željni su novih poslovnih izazova.
Ovaj put u pohod kreću upravo iz vinograda koji su kupili prije desetak godina kad su si mogli priuštiti sve što su poželjeli. I taj vinograd, kao i imanje kraj Bjelovara, te deseci hektara zemlje, kao i ostale nekretnine koje nisu izgubili u stečaju, sad su službeno u vlasništvu njihovih sinova – Danijela i Davorina.
Oni, barem tako tvrde, nemaju ništa.
“Nismo izgubili sve prijatelje. Ostalo ih je malo, ali i dalje imamo oko sebe divne ljude među kojima su direktor i vlasnik Erdutskih vinograda Goran Dumančić, koji nas je prvi posjetio nakon što smo izašli iz zatvora, te njegov enolog Slobodan Čapin. Oni su naše grožđe preradili i doradili i punit će vino u boce. Da nije njih, sigurno ne bismo uspjeli napraviti vino”, ističe Višnja koja se pridružila suprugu za drvenim stolom pod nadstrešnicom,
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
