Bivša SDP-ova ministrica obrane i potpredsjednica Vlade Željka Antunović povukla se iz aktivne politike nakon što je na unutarstranačkim izborima u SDP-u 2007. godine u utrci za predsjednika(cu) stranke izgubila od Zorana Milanovića.
Rekla je da se ne slaže s njegovim vođenjem stranke i osnovala privatni biznis. Na nedavnim unutarstranačkim izborima podržala je Davora Bernardića, ali je otklonila mogućnost povratka na političku scenu.
Kako vam ide posao?
- Firma posluje pristojno. Bavim se poslovnim konzaltingom, ovog trenutka investicijskim. Radim na velikoj stranoj investiciji i nadam se da će biti realizirana.
Što vas kao privatnu poduzetnicu najviše muči?
- Državna administracija. Nekoordinirana je, neefikasna i spora. Nedostaje projektnog upravljanja, a težnja za transparentnošću javnog sektora dovedena je do karikaturnih razmjera.
Nagađalo se da ćete se vratiti u aktivnu politiku. Posebno nakon što ste se umiješali u unutarstranačke izbore u SDP-u i dali podršku Davoru Bernardiću?
- Bezbroj puta sam rekla da se nemam namjeru vraćati u aktivnu politiku. Ali i dalje ostajem članica SDP-a i kao takva sam podržala Davora Bernardića procjenjujući da je on za stranku najprihvatljivije rješenje i najvjerodostojniji zagovaratelj promjena koje treba provesti. Treba otvoreno reći da imamo problema. Ne zato što ja tako mislim, već zato što su nam to poručili birači.
Bernardiću se spočitava da je bez sadržaja, da je mlad čovjek, ali staro lice SDP-a.
- Javni posao zna vrlo brzo potrošiti ljude. I kad nisu stvarno potrošeni, moguće je da ih se percipira kao ljude koji su dugo u politici, a koji nisu ostavili upečatljiv trag. Bernardićeva autentičnost kao budućeg vođe u tom je smislu djelomično načeta, i to prvenstveno zbog unutarstranačkih odnosa. Koliko je sposoban, Davor tek mora pokazati. Dosad nije imao pravu priliku. Ako govorimo o sadržaju, njega neće biti ako se stranka ne otvori prema idejama i kreativnosti svoga članstva i demokratski lijevo orijentiranim pojedincima izvan stranke. To će za novog predsjednika biti pravi i veliki izazov.
SDP kasni s pripremama za lokalne izbore, još nema kandidata za gradonačelnika Zagreba. Smatrate li i vi da SDP u Zagrebu mora imati svoga kandidata?
- SDP u Zagrebu, ali i drugim sredinama, prije svega mora promijeniti način kako će doći do konačne odluke koja će biti u najboljem interesu stranke i realizacije naših politika za Zagreb. U taj proces treba uključiti sve mjesne organizacije, okupiti članstvo i čuti što predlažu.
Vidim nekoliko mogućih scenarija koji imaju dobre i loše strane. Idealnog rješenja nema i očekujem da će odgovor na ovo pitanje ubrzo biti poznat. Jednako je važno napraviti iskorake u borbi za većinu u Gradskoj skupštini.
Dakle, vi ne odbacujete mogućnost da SDP u Zagrebu podrži Anku Mrak-Taritaš?
- Ne odbacujem niti jedno rješenje. Osobno mislim da bi podrška kandidatkinji druge stranke bila prihvatljiva opcija tek u slučaju da se ispregovaraju uvjeti suradnje koji bi osigurali da se realizira naša vizija razvoja grada i gradom upravlja u korist građana, a ne usko političkih interesa.
Mislite li da je došlo vrijeme kada je realna mogućnost da Bandić izgubi izbore u Zagrebu?
- Bandić je bezbroj puta iznenađivao. I ranije je bilo situacija u kojima je izgledalo da sigurno gubi izbore, pa bi ih dobivao. Uvijek bi se pojavio ‘anđeo’ koji bi ga podigao iz ‘mrtvih’.
Što će građanima biti presudno pri odluci kome će dati glas?
- Skeptična sam prema razvoju političke scene u zadnje vrijeme. Čini mi se da najbolje prolazi populizam, isprazne priče i eventualno nova lica. Prave promjene se mogu bazirati samo na realno utemeljenim programima i operativnim ljudima.
Kako u tom kontekstu gledate na Most?
- Oni su relativno nova politička snaga, koja se u svakodnevnoj političkoj praksi brzo troši. Njihova nosiva ideja je bila borba protiv zloupotreba i neodgovornog upravljanja javnim dobrima. Međutim, pokazalo se da ono što zamjeraju drugima, smatraju prihvatljivim ako dolazi iz njihovih redova. Nastave li tako, izgubit će vjerodostojnost. I malo previše moraliziraju. Za političku stranku jako sklizak teren.
Očekujete li njihov opstanak na duge staze?
- Opstanak, jačanje ili slabljenje Mosta ovisit će i o tome koliko će na sebi raditi SDP i HDZ. Ako velike stranke propuste demokratizirati vlastite redove i otvoriti se prema društvu, onda Most i možda neke druge opcije imaju prilično otvoren prostor.
Bernardić nudi suradnju Mostu, ali i HDZ-u. Imaju li takve ponude smisla budući da su HDZ i Most formirali čvrstu Vladu?
- Postoje teme radi kojih bi suradnja bila potrebna i pozdravili bi je birači ljevice, centra i desnice. Jedan od takvih projekata je već krenuo. Sve su stranke prihvatile suradnju na projektu Strategije nacionalne sigurnosti. Naredna tema oko koje treba graditi politički konsenzus je kurikularna reforma. Sugerirat ću vodstvu SDP-a da u tom pogledu budu nositelji inicijative. Bez kurikularne reforme nema budućnosti.
Čim je izabran za predsjednika SDP-a, Bernardića se počelo uspoređivati s predsjednikom HDZ-a Plenkovićem i mjeriti koliko mu može parirati. Uspoređujete li ih i vi, ili mislite da previše personaliziramo političku scenu?
- Definitivno pretjerujemo s personalizacijom. Andrej Plenković je nešto stariji i ima malo više diplomatsko-političkog iskustva, što bitno utječe na dojam koji ostavlja u javnosti. Davor Bernardić je startao iz aktivističkog segmenta politike i u tome je sigurno daleko bolji i vještiji. No, budu li personificirali svoju ulogu i težili da budu zamjena za čitavu stranku, niti jedan neće uspjeti.
Osjeti se vaša aluzija na Zorana Milanovića.
- Nisam ga spomenula, ali nije nikakva tajna da je moja kritika prema Milanoviću išla upravo u tom smjeru. On je čvrsto vjerovao da je jedan snažan pojedinac dovoljan da stranka pobjeđuje. U izuzetno povoljnim okolnostima i u kraćem roku to je čak dalo neke rezultate. Međutim, na dugi rok je negativno utjecalo na razvoj stranačke infrastrukture i kapaciteta koje je stranka imala u svom članstvu. Tijekom posljednjih deset godina nije se uspjelo iznjedriti ni jedno novo, snažno i upečatljivo političko lice niti smo svjedočili potezima koji su bitno utjecali na društveni ili gospodarski razvoj.
Gdje je SDP izgubio socijaldemokraciju, i je li Milanović za to odgovoran?
- Preteška ocjena, ali je točno da je tijekom proteklih godina bilo previše lutanja. Nisu toliko bitna ni lutanja jer tko radi taj i griješi. Problem je što su se greške ponavljale. Ne vodeći računa o kumuliranom iskustvu stranke, povlačili su se potezi koji su se već ranije pokazali kao promašeni. Radi toga smo razočarali birače koji nisu imali strpljenja gledati kako se stvari ponavljaju.
Gdje su nestale žene u SDP-u?
- To je posebna priča. Pogrešan model upravljanja unazadio je SDP-ovu kadrovsku politiku... U tome su naročito loše prošle žene. Dosadašnje vodstvo SDP-a tretiralo je ravnopravnost spolova kao puki paragraf iz stranačkog statuta. Žene su bile gurnute u drugi plan. Ravnopravnost spolova za nas socijaldemokrate mora biti dio temeljnih vrijednosti. Ženama u politici treba dati priliku da se afirmiraju, što znači dati im ravnopravnu poziciju na svim listama.
Je li Milanka Opačić, koja je u proteklom razdoblju bila jedina žena u vodstvu stranke, iskoristila svoju priliku?
- Nju nikada nisu zanimala pitanja ravnopravnosti spolova. Ona je svoju karijeru gradila na drugim osnovama.
Markovina je osnovao novu lijevu stranku. Je li za SDP dobro da dobije konkurenciju na ljevici?
- Za novu lijevu stranku uvijek postoji prostor, a kako će u konačnici ona proći, ovisi o osnivačima stranke, ali i tome što će se događati u SDP-u. Ako SDP ne napravi bitne iskorake, onda nova lijeva stranka ima puno širi prostor za djelovanje. Optimist sam, i po pitanju SDP-a i po pitanju nove lijeve stranke. U njima vidim novog potencijalnog partnera SDP-u.
Nakon deset godina dobili ste presudu i ispriku od bivšega virovitičkog gradonačelnika Zvonka Kožnjaka koji vas je optužio za zloupotrebu položaja i nezakonito stjecanje dobiti. Kažete da vam to puno znači.
- Naravno! U svojoj političkoj karijeri, bez obzira na to što sam obavljala visoke funkcije u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, nikada nisam zaradila ni jednu mrlju. Iskonstruirana afera kojom me je HDZ davne 2006. godine pokušao iskompromitirati jako me povrijedila i nanijela mi nepopravljivu štetu. Žao mi je što isprika nije uslijedila odmah, ali i nakon deset godina puno mi znači jer su mi ugled i čist obraz najvažnije baštine moje političke karijere. No, deset godina za običnu ispriku puno govori o našem pravosudnom sustavu.