Vozeći jednom u Istru uz cestu smo negdje pročitali: "Bolje sin narkić, nego Željka Markić". Veselo smo se nasmijali, ali nas je natpis nehotice potaknuo i na dublje razmišljanje. Nakon nekoliko kilometara pogledali smo se i zaključili: "Pa... zapravo, da. Zašto ne?" Sa stanovitim ogradama, razumije se. Jer, narkića ima svakakvih, teških i lakih. Malo bi se tko usudio kazati da je najpoznatija hrvatska katolička aktivistkinja gora od ovisnika o heroinu, cracku ili kristalnom methu, ali među ekipom koja puši travu i žvače čarobne gljive puno njih djeluje nesumnjivo zdravije od nje. O legalnim narkomanima, koji piju tablete kupljene na recept u ljekarnama, da i ne govorimo. I samoj bi gospođi Markić, napokon, preporučili uzimanje nekakvih tableta.
Ako nam je...