Postoje razni načini na koje se Hrvati uključuju pomoći Ukrajincima, ali onaj koji je odabrala jedna čitateljica Škrtice još jednom je pokazao da teško možeš pobijediti zakone carine. I da će ti je naplatiti praktički bez iznimke, čak i u situaciji u kojoj je carina za uvoz robe iz pojedinih zemalja navodno ukinuta.
Poput carine za uvoz iz Ukrajine, koju je Europska komisija u svibnju ove godine slavodobitno ukinula na godinu dana kako bi pomogla ukrajinskom gospodarstvu.
I naša čitateljica odlučila je dati doprinos Ukrajincima - preko portala Etsy naručila je kaput od jedne ukrajinske krojačke radnje u Dnjipru koju vodi nekolicina žena koje ne žele napustiti zemlju. Platila ga je 419 dolara, no kad je roba stigla na granicu, odnosno carinu, neugodno ju je iznenadio dopis špediterske tvrtke Rhea d.o.o., u kojemu su joj obračunali svu silu troškova.
Želi li preuzeti robu, treba sve skupa platiti 1456,53 kune, dakle gotovo 50 posto vrijednosti kaputa, od čega na carinsko posredovanje otpada 187 kuna, na carinu 380 kuna te još 888 kuna na ime PDV-a.
"Strašno, je li to doista moguće i dobro obračunato?", zapitala se naša čitateljica, a nama je posebno za oko zapeo trošak carine, koji je za uvoz robe iz Ukrajine navodno ukinut.
Carinsko posredovanje i PDV nisu bili sporni - već smo ranije pisali o tome da se carinsko posredovanje, odnosno usluge špeditera plaćaju čak i kad se uvozi roba oslobođena carine, a PDV određuje država - no čemu uopće naplatiti carinu kad je bilo evidentno da je roba stigla iz Dnjipra?
Kontaktirali smo tvrtku Rhea d.o.o., vlasnicu licence za UPS, te se uvjerili kako od oslobođenja plaćanja carine za robu iz Ukrajine koristi imaju velike kompanije i biznisi, a oni manji, poput krojačkog salona i čitateljice iz naše priče, zapravo jako teško mogu ostvariti ovo pravo.
Naime, problem je u ovom slučaju bio u nedostatnoj dokumentaciji jer za oslobođenje plaćanja carine, pojašnjavaju nam, nije dovoljna samo činjenica da roba stiže iz Ukrajine, već bi pošiljatelj trebao moći dokazati da je roba pored toga i ukrajinskog podrijetla.
A to bi u slučaju kaputa iz ove priče, tvrde, moralo značiti ne samo da je šivan u Ukrajini, već i da je izrađen od ukrajinskog materijala.
"Potom, pošiljatelj je u sklopu fakture trebao dostaviti i takozvanu izjavu o preferencijalnom podrijetlu robe kojom bi tvrdio da je roba doista ukrajinskog podrijetla, a nakon čega bi špediteri imali pravo od proizvođača zatražiti i dokaz da je tome doista tako, dakle bilo kakve dokumente koji mogu svjedočiti da je roba doista ukrajinskog podrijetla", odgovorili su nam u tvrtki Rhea d.o.o..
Taj je postupak, nastavljaju, uobičajen jer bi nedostatak takve kontrole otvorio prostor za brojne manipulacije (recimo, uvoz robe preko Ukrajine iako ona potječe, recimo, iz Kine), ali je također prilično kompliciran za manje, privatne subjekte, a posebno obrte koji nemaju velikog iskustva u e-prodaji niti poznaju propise izvoza robe.
Dodatno, apsurdnim se čini i odredba prema kojoj bi se kaput šivan u Ukrajini smatrao ukrajinskom robom isključivo ako bi bio izrađen od ukrajinskog materijala, a kamoli postupak kojim bi neki krojački obrt iz Dnjipra bio dužan tako nešto dokazivati.
Iz Rhee nam šalju i poveznice na javno dostupne dokumente iz kojih se vidi da je doista tako - primjer preferencijalne izjave za uvoz robe iz Ukrajine te podatke iz Službenog lista EU vezane uz uvjete za stjecanje podrijetla za robu.
Čitateljica iz naše priče ovog puta nije imala izbor pa je obračunate namete i platila, no izgledno je da će u budućnosti morati pronaći neki drugi način da pomogne Ukrajini i njenim građanima.
Što je njihova bitka u odnosu na bitku koju potrošači svakodnevno vode s europskom birokracijom?
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
