Zimmer frei ovog ljeta posluje bolje nego ikad, ali zato za sobom ostavlja kolateralne žrtve - domaće goste koji su, tako barem tvrde, privatni smještaj na Jadranu rezervirali te akontaciju uplatili mjesecima unaprijed da bi im iznajmljivači, dan ili dva prije polaska, jednostavno javili da ležajeve moraju potražiti negdje drugdje.
Najčešće isprike su smrt u obitelji, a gdjekad se okrivi i goste koji su se u međuvremenu razboljeli od korone, pa su im iznajmljivači odlučili produljiti mogućnost boravka u apartmanu.
Većina njih akontaciju za smještaj u pravilu gostima vrati, no kako nadomjestiti činjenicu da si dan ili dva ostao bez smještaja za koji si vjerovao da je siguran, i to usred prvog tjedna kolovoza, kad je Jadran pun kao šipak, a cijene i do nekoliko puta više od onih kakve su bile na proljeće?
Naravno, ovi se problemi ne odnose na osobe koje su smještaj u privatnom apartmanu rezervirale preko nekog posrednika - takve situacije uglavnom su zaštićene, pa su iznajmljivači, koji tako naprasno otkažu rezervaciju, gostima obvezni vratiti kompletan polog te im pronaći zamjenski smještaj na odredištu po istoj cijeni, a kad takvog smještaja nema, onda im skuplji zamjenski smještaj pronalazi platforma, a iznajmljivač plaća razliku u cijeni.
Stvar je, dakle, osmišljena tako da iznajmljivača maksimalno demotivira od naglih otkaza, no što u situacijama u kojima je rezervacija napravljena te akontacija uplaćena direktno vlasniku apartmana, a on je smještaj otkazao?
Moguće da je pritom i vratio puni iznos akontacije - no ima li on neke daljnje obveze prema gostima, treba li im pronaći zamjenski smještaj ili čak platiti neku vrstu penala?
Bilo bi logično da ima, posebno s obzirom na činjenicu da je tzv. Posebnim uzancama u ugostiteljstvu, kojima se utvrđuju poslovni običaji za ugostiteljske usluge, propisano da se naplaćuju penali gostima koji su otkazali smještaj, i to u određenom postotku od uplaćene akontacije.
Zanimljivo, autori Uzanca pritom nisu smatrali da bi trebalo utvrditi i obrnutu situaciju - onu kada iznajmljivač otkazuje gostima, koja se u tom dokumentu uopće ne spominje.
Doduše, čak i kad bi se spominjala, ona ne bi nužno i pravno bila važeća jer Uzance nisu zakon, nego samo skup dobrih poslovnih praksi koje je propisala Hrvatska gospodarska komora.
Obratili smo se stoga Državnom inspektoratu kako bismo saznali kakva prava potrošači imaju u ovakvom slučaju, no još jednom se pokazalo koliko je cijela stvar neregulirana - potrošači ovdje nemaju čak ni pravo podnošenja prigovora kod iznajmljivača jer se to pravo odnosi isključivo na goste apartmana, a oni to formalno pravno nisu postali.
Predsjednica zajednice obiteljskog turizma pri HGK Martina Nimac Kalcina stoga potrošače savjetuje da prilikom svake rezervacije koja ne ide preko posrednika uvjete plaćanja akontacije pisanim putem dogovore s iznajmljivačem.
“Ako se ostavlja predujam, telefonski dogovor ne znači puno, potrebno je e-mailom ili nekim drugim putem dogovoriti iznos akontacije te kao gost tražiti da se definiraju neki uvjeti otkazivanja. Ako gost ostaje bez akontacije u slučaju da otkaže smještaj nekoliko dana prije dolaska, onda od iznajmljivača treba tražiti da je on u slučaju naprasnog otkazivanja dužan pronaći jednakovrijedan zamjenski smještaj na destinaciji ili vratiti duplu akontaciju. Tako su svi zaštićeni”, kaže Nimac Kalcina.
Pisani trag, doduše, ne znači da će iznajmljivač postupiti onako kako je dogovoreno, ali gost barem ima neki dokaz odluči li situaciju razriješiti kroz spor, za koji nije poznato kako bi uopće završio.
Nimac Kalcina dodaje i kako se za ovakve situacije isplati ugovoriti putno osiguranje kojim se pokriva i otkaz putovanja, no savjet je s osiguravateljem prethodno provjeriti odnosi li se to i na otkaz koji daje iznajmljivač, kao i kakvu vrstu ugovora o smještaju s iznajmljivačem morate sklopiti da bi ga polica pokrivala.