Ruke su joj grube, a lice pitomo. Smije se. U njenoj kući svi su dobrodošli, vrata se ne zaključavaju, a strancima se kava kuha. Da razgovor lakše poteče.
Školjke su njezin život. I vino. I maslina. Riba. More. Pelješac. Plivanje u novcu jednima, kupanje u znoju drugima.
- Radi se, puno je posla, ali se i zaradi, pa se onda to uloži u još više rada i tako, vrtiš dok te zdravlje služi, a kad kloneš, nadaš se da će netko drugi nastaviti tamo gdje si ti stao - kaže nam Nikolina Đuračić.
Za njezinu uvalu do jučer nitko nije znao. Jedva da je u njoj koja kuća bila. A danas se uokolo naveliko ziđa. Šteta bi bila ne iskoristiti priliku.
A prilike eno, preko puta. Mi smo u Žuronji, nemate vi pojma gdje je Žuronja, razgovaramo s...