Otac je posao našao brzo i odmah se zaposlio na neodređeno. Sin je šansu za poslom dobio nakon nekoliko mjeseci slanja molbi. A kada je posao i dobio, ponuđen mu je ugovor na mjesec dana. Tako već radi godinu i pol dana.
Otac je često na poslu ostajao i dulje, no svaki sat prekovremenog bio mu je plaćen. Nije se budio s pitanjem što ako danas postane višak i dobije otkaz. Prva plaća bila mu je 200 maraka, a kada je napredovao, mjesečno bi dobivao 350 maraka. U veću nabavu išao bi u Trst, no ljetovanje si nije mogao priuštiti.
Sin radi za 3500 kuna. Više od toga teško može dobiti, bez obzira na to koliko radio. Ono što ne može kupiti u trgovačkom centru nabavlja preko interneta. Ide na ljetovanje, kupio je automobil.
Očevi roditelji obiteljsku kuću sagradili su pozajmico...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....