PRAVOSUDNA EPOPEJA

ŽIVOTNA AGONIJA POLICIJSKOG SPECIJALCA Preživio pad iz aviona tijekom padobranske obuke s visine od 1200 m, a MUP mu osporava pravo na odštetu

    AUTOR:
    • Mario Pušić

  • OBJAVLJENO:
  • 26.08.2019. u 07:07

Privatni album, Željko Mužević / CROPIX

 

Po svim zakonima fizike i po većini pravila medicinske znanosti Danijel Perišić (41) iz Otočca trebao je umrijeti 8. studenog 2013. godine u 13.45 sati.

Čudesno je preživio tešku nesreću tijekom padobranske obuke na sportskom aerodromu Lučko, život mu je spašen, ali i gotovo uništen. Općinski sud u Gospiću presudio je nepravomoćno da mu poslodavac, Ministarstvo unutarnjih poslova, čiji je bio specijalac na padobranskoj obuci, ima isplatiti nešto više od 350.000 kuna odštete - od toga 261.400 kuna nematerijalne štete, 32.000 kuna materijalne štete, 54.000 kuna troškova postupka, a dosuđena mu je i mjesečna renta od 450 kuna, kao i jednokratna isplata od 12.600 kuna zaostalih obroka po toj osnovi, sve to skupa s kamatama. Hoće li tako doista i biti, odlučit će drugostupanjski sud na koji je MUP uložio žalbu smatrajući da je nesreći pridonio i sam Perišić.

Danijel Perišić

 

Prva dva skoka

Kao jedan od najspremnijih i najobučenijih pripadnika Specijalne jedinice policije Rijeka, Perišić je u studenom 2013. godine, tada 36-godišnjak, sudjelovao na osnovnoj padobranskoj obuci. Nakon što je u četvrtak, 7. 11. obavio prva dva padobranska skoka, dan kasnije morao je obaviti još dva. Prvi je prošao u redu, a drugi ga je umalo koštao života. Pilot Marijan Picak upravljao je cessnom u kojoj je bio instruktor Dražen Pezer, stariji padobranac Dubravko Žurga te Luka Šarić, još jedan polaznik obuke. Na visini između 150 i 300 metara Pezer je za metalnu šipku na podu zrakoplova zakvačio gurtne koje omogućuju da se iskakanjem automatski otvara padobran na leđima padobranca. Na 1200 metara zrakoplov je prilagodio brzinu i padobranci su krenuli s iskakanjem.

Po protokolu, stariji Žurga bio je prvi na iskoku, došao je do otvorenih vrata, dobio znak instruktora Pezera, provjerio opremu te potom iskočio. No, oko noge mu se pritom zaplela gurtna Danijela Perišića, koji je trebao iskakati nakon njega. Aktivirao je Perišićev padobran. Perišić nije uspio reagirati jer je za to imao manje od sekunde. Toliko je trebalo njegovu padobranu da se izvuče van i “napuše”, a potom povuče i njega. On pritom udara u okvir vrata te u bočnu stranu zrakoplova, pri čemu su mu doslovno smrskana rebra i leđni mišić, a lopatica i kralježak također su teško stradali. Horor je, međutim, tek slijedio. Vrh padobrana se proparao na avion, padobranac je padao velikom brzinom potpuno svjestan, ali teško ozlijeđen i s lijevom rukom koju nije mogao pomicati nemoćan da učini bilo što spasonosno u tom trenutku. Osim toga, slomljena mu je bila lijeva ručica za upravljanje. Zbog ozljeda nije mogao odbaciti glavni padobran i aktivirati pomoćni, a brzina pada bila je sve veća.

Danijel Perišić nije nam želio komentirati sudsku presudu, no tijekom sudskog postupka ovako je opisao najgore trenutke u životu:

“Osjetio sam crnilo pred očima i pomislio da mi je pukla kičma. Otežano sam disao, imao sam jake bolove u prsištu. Pokušao sam micati nogama. Kada sam pogledao gore, vidio sam da mi je padobran otvoren. Uzeo sam nemoćnu lijevu ruku desnom i zaglavio u špagice, a desnom potom uzeo ručku. Instinktivno sam pokušao upravljati padobranom, ali ga nisam mogao usporiti.”

Teške ozljede

Udar je bio žestok i bolan, nekoliko puta se odbio od tla. Prosječni čovjek takvo što zasigurno ne bi preživio, a ovaj utrenirani specijalac jest, ali s novim ozljedama - prijelomom bedrene kosti desne noge te s puknućem prednjih križnih ligamenata, meniskusa i hrskavice lijevog koljena, koje je pritom zadobio, i dalje svega svjestan. Život mu je spašen u KBC-u Zagreb zahvaljujući iznimnim naporima tamošnjih liječnika prilikom dugotrajne operacije, a onda je uslijedila rehabilitacija. Svejedno, život Danijela Perišića u potpunosti se promijenio. Iako ga je MUP ranije pohvaljivao i nagrađivao za njegov rad te unatoč biografiji koje se ne bi posramio ni kakav akcijski filmski junak, to nije bilo dovoljno da poslodavac zbrine svog čovjeka, već se upustio u parničenje pokušavajući umanjiti svoju odgovornost tvrdeći pritom da se kandidat za tečaj padobranske obuke prijavio dobrovoljno te da je potpisao izjavu o odgovornosti i preuzimanju rizika. Uslijedio je dokazni postupak u kojem su ispitani svi sudionici kobnoga leta te su obavljena brojna vještačenja.

 

Perišićev oporavak

Svjedok Žurga opisao je da je prilikom iskoka osjetio kao da je za nešto zapeo i imao je osjećaj da ga je avion vukao. Pomislio je da je ostao bez padobrana pa je aktivirao pomoćni, a tek kada je sletio, shvatio je da mu je glavni padobran ostao neaktiviran u rancu. Tada mu je bilo jasno da se nešto događa s Perišićem, koji je u tom trenutku gledao smrti u oči. Kaže da je nezgoda koja se u ovom slučaju dogodila jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi padobrancu, a u najgorim slučajevima može završiti i rušenjem zrakoplova. U povijesti padobranstva nije tako česta, ali u pravilu završava kobno.

nova gradiska199396
U obiljezavanju 15. obljetnice novogradsiksih Zebre sudjelovali su i padobranci MUP-a Hrvatske., specijalci
foto: Zeljko Muzevic
-desk
Željko Mužević
 

- Takve stvari se događaju, ja tu ništa nisam mogao učiniti - rekao je Žurga i dodao da bi se takve nesreće mogle spriječiti u većim avionima, dok su oni bili u skučenoj cessni. Dvojica neovisnih stručnjaka instruktora padobranstva kazala su da Perišić nije mogao učiniti ništa više nego što je učinio, a cessnu su opisali skučenim avionom neprimjerenim za obuku neiskusnih padobranaca.

Perišićev oporavak trajao je nešto više od godinu dana, a nakon toga komisija za procjenu radne sposobnosti proglasila ga je radno sposobnim te se vratio na posao. Tijekom treninga kojim su specijalci gotovo svakodnevno podvrgnuti šest mjeseci kasnije puknula mu je noga koja je bila stradala u padu iz zrakoplova te je došlo i do frakture ramena. Nikada mu te nove ozljede nisu priznate kao ozljede na radu, obrazložili su da su nastale kao posljedica prvih ozljeda nastalih pri padu iz zrakoplova, iako je i taj čin bio dio njegove obuke. Prije šest mjeseci trebao je na operaciju druge noge jer su mu se proširile vene, ali to je odgodio zbog supruge, također MUP-ove djelatnice, koja je u međuvremenu teško oboljela.

Stručnjaci su potvrdili da je trpio jake bolove i da je osuđen na tuđu pomoć od barem jednog sata dnevno. Konačno, sud je zaključio da bez obzira na to što je tužitelj pristao na obavljanje opasne djelatnosti, tj. skakanje padobranom, to ne otklanja objektivnu odgovornost tuženika kao poslodavca, naglašavajući da on sam nije pridonio nastanku štete jer je u cijelosti postupao po proceduri. Usprkos tome i danas je djelatnik MUP-a, brine se o bolesnoj supruzi, prehranjuje troje male djece i čeka pravdu gotovo punih šest godina.

Lud za adrenalinskim sportovima i stručnjak za talačke krize

Danijel Perišić bavio se svim mogućim adrenalinskim sportovima u civilnom životu, bio je instruktor speleolog, reprezentativac u planinskom skijanju, planinar, gorski vodič, gorski, speleološki i spašavatelj s divljih voda i letač spašavatelj, bivši je pročelnik riječke Stanice HGSS-a. Bavio se još alpinizmom, ronjenjem, treking utrkama, streljaštvom, brdskim biciklizmom i kajakom.

Tijekom policijske karijere obučen je za rješavanje talačke situacije na brodu i kopnu, stekao je zvanje vođe tima za helikopterska djelovanja, kao policijski službenik obučen je za helikopterska spašavanja te spašavanja na otvorenim vodama kao ronilac, a također je i snajperski specijalist.

Nema nijedne mrlje u profesionalnoj biografiji. Dobio je nagradu zbog iskazane visoke profesionalnosti kojom se osobito pridonosi stanju sigurnosti u RH, pohvalnicu za uspješno promicanje specijalne policije u iznimno teškim međunarodnim pustolovnim utrkama te je pohvaljen za sudjelovanje u aktivnostima civilne zaštite.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo