U životu nisam stupila u automat klub ili igrala Eurojackpot, a cijela stvar još mi je manje privlačna nakon što sam otkrila da kupnjom lutrije i ostalih igara na sreću izdašno financiram državni proračun - i to mimo poreza koji je igrač na bilo koji dobitak dužan platiti državi.
Do tog otkrića došla sam kad sam prošlog tjedna čitala neko financijsko izvješće Ministarstva turizma i sporta te u njemu otkrila da su mu se prihodi, između ostaloga, djelomično povećali i zbog povećanja prihoda od igara na sreću.
Kako sad, igara na sreću? O da, tako je to definirano Zakonom o igrama na sreću, koji kaže da se dijelom od tih prihoda, točnije iznosom od 50 posto godišnjih i mjesečnih naknada za priređivanje igara na sreću, financiraju organizacije koje promiču razvoj sporta, bave se borbom protiv zlouporabe droge, socijalnom i humanitarnom djelatnošću, zadovoljavanjem potreba osoba s invaliditetom, onima koji promiču tehničku znanost i kulturu i slično.
Popis je dugačak, a samo u te svrhe, Hrvatska je lutrija u 2020. godini izdvojila 84,5 milijuna kuna namijenjenih za financiranje humanitarnih, sportskih, kulturnih i ostalih aktivnosti.
Posebnom uredbom propisano je da u svrhe financiranja tih aktivnosti novac zapravo preuzimaju i dalje preusmjeravaju uredi državne uprave - čitaj razna ministarstva - a najveći udio, oko 35 posto od tog višemilijunskog iznosa, u konačnici pripada Ministarstvu turizma i sporta, kojemu je po novom priključen nekadašnji Državni ured za šport.
Na drugom mjestu, s nešto preko četiri posto novca, nalazi se Ministarstvo zdravstva te razni zdravstveni zavodi, a slijedi potom Ministarstvo hrvatskih branitelja koje novac dalje prosljeđuje na braniteljske udruge. Osim toga, namiruju se iz tih prihoda i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatski crveni križ, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, direktno Vlada, odnosno njezin Ured za udruge, a dio novca odlazi i na financiranje Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske.
Čitajući posljednje godišnje izvješće Hrvatske lutrije, želja nam je bila izračunati i čitateljima prikazati koliko se točno od svake prodane srećke, lutrije, klađenja ili automat igara izdvaja za državu, ali pokazalo se da je ta računica malo prekompleksna.
Umjesto toga, iz te državne tvrtke dobili smo pojašnjenje kako igrači kupnjom karata zapravo financiraju državni proračun, kao i vrijednost njihova ukupnog doprinosa raznim tijelima državne uprave u 2020. godini.
Kad su u pitanju lutrijske igre, u državni proračun, za financiranje raznih njegovih funkcija prema Zakonu o igrama na sreću, odlazi 10 posto, pa nam jednostavna računica pokazuje da na plaćenih 100 kuna u državni proračun prema automatizmu, odlazi njih deset.
Prilikom klađenja taj je iznos nešto manji - od svake uplate u državni proračun odlazi pet posto, što znači da na uplaćenih sto kuna igrač u proračun prema automatizmu prosljeđuje njih pet, a računica za kasino i automat igre malo je drugačija.
Tu se novac za proračun ne izdvaja od uplaćenog iznosa, već od dobiti Lutrije, i to u iznosu od 15 posto za igre kasina, odnosno 25 posto kad su u pitanju automati.
Konkretnije - ako igrač u kasinu uloži 100 kuna, a natrag kroz igru osvoji 80, za proračun će se izdvojiti 15 posto od razlike koja je ostala između uloga i dobitka, dakle od preostalih 20 kuna.
Na isti se način obračunava i prihod proračuna u slučaju automata, jedino što se ovdje od dobiti Lutrije izdvaja 25 posto.
Hrvatsku Lutriju zamolili smo da nam procijeni koliko je onda u 2020. godini iznosio posredan doprinos igrača državnome proračunu kroz uplate i ostvarene dobitke, na što smo dobili odgovor kako to, prema njihovim izračunima, iznosi 165,5 milijuna kuna.
S obzirom na 3,2 milijuna punoljetnih Hrvata, koliko ih je bilo u 2020. godini, ispada da je svaki od njih, samo uplatama Lutriji, u proračun ulupao oko 52 kune. A gdje su još prilozi ostalih priređivača igara na sreću u zemlji...
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.