Barbara, plavokosa djevojčica, više je od pola svojeg života proživjela u kamp-kućicama, kontejneru i u potresom polurazrušenoj kući. Na Badnjak je napunila dvije godine. S dvije sestre, majkom i ocem živi u kući, u jednoj prostoriji. Ona im je dnevni boravak i kuhinja.
Pomalo ozbiljno lice razvuklo se u velik osmijeh kad sam pred nju stavio bombone i čokolade. Nije navikla na darove.
Svojim velikim očima gleda u svijet i misli da je normalno živjeti u kamp-kućici od deset četvornih metara, a potom u razrušenoj kući, da je normalno da nemaš svoju sobu, da nemaš kupaonicu. Da se na istom krevetu igraš, jedeš i poslije spavaš sa sestrama, mamom i tatom. Njoj je normalno da je u samo jednoj prostoriji kuće toplo. Njoj je to normalno jer u svoje dvije godine života nije imala prilik...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....