Vi znate da vaša supruga umire. Mi nemamo gdje s njom. Otiđite na kavu, smislite što ćete, pa se vratite za sat-dva jer je ovdje više ne možemo držati. Da, znao sam da će moja Mirjana umrijeti, nisam je želio nigdje ‘odvesti’, nego se i dalje brinuti o njoj. Od liječnika sam samo očekivao da mi pomognu da njezini bolovi budu manji, da joj pomognu u dijelu u kojem ja više nisam mogao. Gušila se, nije mogla jesti, trebala joj je stručna pomoć. Bešćutnost mlade liječnice na Rebru dodatno me dotukla. Srećom, našao se netko suosjećajniji i moja je Mirjana ipak ostala u bolnici. Umrla je tri dana poslije, nakon naše zajedničke devetogodišnje borbe s rakom dojke.”
Tako Vlado Habljak opisuje nemoć s kojom se gotovo svakodnevno susreću umirući pacijenti, njihove obit...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....