Vera Stähli Wohlauf stigla je u Poljsku u kolovozu 1942. kako bi se pridružila svome suprugu Juliusu Wohlaufu. Njih dvoje vjenčali su se na brzinu u Hamburgu krajem lipnja dok je satnik Wohlauf bio na odsustvu. Bio je to drugi brak ambiciozne Vere: krajem tridesetih godina udala se za jednog imućnog hamburškog trgovca koji je 1940. godine poslan na front. Nisu imali djece pa je Vera 1942. godine zatražila razvod. Ta gorljiva nacistkinja imala je drugi plan: udati se za Juliusa Wohlaufa.
Svaki brak pripadnika SS-a odobravao je Heinrich Himmler, i to na osnovi opsežne dokumentacije o ženinu arijskom podrijetlu, rasnim obilježjima i plodnosti.
Ljubavnica SS časnika
Visoka 175 cm, teška 80 kg, “okrugle glave, plavooka, plavokosa, ravnog nosa”, Vera je odgovarala nacističkom idealu ženstvenosti. Prema tome idealu, ljepota je bila je proizvod zdrave prehrane i bavljenja sportom, a ne kozmetike. Njemačke djevojke i žene nisu trebale lakirati nokte, čupati obrve, nositi ruž, bojiti kosu ili biti premršave, pogotovo nisu smjele izgledati kao vampovi u holivudskom stilu.
Kad je Vera došla u Poljsku kako bi s mužem provela medeni mjesec, postala je aktivna suučesnica u zločinu. Satnik Wohlauf dobio je zadatak da tijekom dva dana uništi geto Miedzyrzec-Podlaski s 11.000 Židova koje je trebalo deportirati u zloglasni logor Treblinku. Kako su kasnije svjedočili očevici toga strašnog masakra, Vera Wohlauf, tada u drugom mjesecu trudnoće, preko svoje ljetne haljine navukla je vojni ogrtač i kapu. Za razliku od ostalih žena, nije stajala sa strane nego je kružila među žrtvama mašući bičem. Nakon rata Vera Wohlauf nikada nije bila predmetom istrage. Njezin muž Julius, koji je nakon rata radio u hamburškoj policiji, uhićen je 1964. i osuđen na osam godina zatvora, dok je Vera tvrdila da ona “o svemu nije imala pojma”. Uklopila se u normalan mirnodopski život.
Nije se sudilo ni Gertrude Segel Landau. Rođena je 1920. godine u Austriji, a bila je kći potporučnika SS-a. Nakon završene osnovne i srednje škole, radila je kao daktilografkinja, a zatim se 1938. godine zaposlila kao tajnica u tek osnovanom uredu Gestapoa u Beču. No, niska i smeđokosa Gertrude imala je veće ambicije pa se 1941. godine javila za službu u poljskom Randomu, gdje je postala tajnica SS-ova časnika Felixa Landaua. Nije gubila vrijeme nego se upustila u ljubavnu vezu s Landauom, oženjenim muškarcem i ocem dvoje djece. Kada je Landau prebačen u ukrajinski Drogobič, obitelj je poslao u Njemačku, a s Gertrude se uselio u jednu vilu.
Razuzdane zabave
Ljubavnici su postali poznati po razuzdanim zabavama, ali i ubijanjima Židova. Jedne nedjelje u ljeto 1942. Gertrude i Felix kartali su se na balkonu. Prema poslijeratnim svjedočanstima, Gertrude je bila u kupaćem kostimu, Felix je nosio bijelo odijelo. Grupica židovskih muškaraca i žena radila je u vrtu i nasipala zemlju. Iznenada je Felix ustao i zgrabio pušku floberticu i počeo gađati golubove. Gertrude je također pokušala. U tom trenutku njih dvoje okrenuli su pušku dolje prema Židovima vrtlarima i upucali jednog radnika. Dok su odlazili s balkona i ulazili u kuću, glasno su se smijali.
Aktivna u masakru
Gertrude Segel i Felix Landau uskoro su se vjenčali, ali su se 1946. rastali. Austrijski istražitelji nakon Drugog svjetskog rata uhitili su Felixa Landaua, ali je on 1947. pobjegao iz zatvora. Kada je zatim privedena i Gertrude Segel Landau, na saslušanjima je vješto igrala ulogu dobre austrijske građanke. Glumila je nevinašce i tvrdila da se ničega ne sjeća. Uostalom, ona je bila samo tajnica. - Ako tražite dokaz krivnje, potražite moga bivšeg muža, bjegunca - rekla je Gertrude Segel austrijskim tužiteljima. Njezina se strategija pokazala uspješnom jer joj se nikad nije sudilo.
(...)