Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić ovaj je tjedan zabranila rad privatnom Domu za psihički bolesne odrasle osobe Breznica Đakovačka zato što je inspekcijski nalaz iz svibnja pokazao da su vlasnici od 450.000 kuna, koliko im je Ministarstvo isplaćivalo na mjesec, na hranu i higijenu 129 štićenika trošili 12.000 kuna na mjesec (93 kune po čovjeku), da su ih smjestili u spavaonice s više od 30 kreveta, a da su agresivne bolesnike zatvarali u podrumsku prostoriju bez prozora, svjetla i namještaja, opremljenu samo kantom za mokrenje.
To je prvi put da je Ministarstvo zatvorilo dom tolikog kapaciteta na osnovi inspekcijskog nalaza, a ministričin potez otvorio je široku raspravu o tome koliko još takvih domova ima u Hrvatskoj i kakvo je uopće stanje u sektoru.
Je li Dom u Breznici Đakovačkoj jedini dom koji je dobio negativan nalaz socijalne inspekcije ili možemo očekivati još zatvaranja sličnih ustanova?
- U ovom trenutku imamo desetak domova za psihički bolesne odrasle osobe s vrlo lošim prostornim uvjetima, zapuštenim sanitarnim čvorovima i neprimjerenim namještajem. Naime, većina takvih ustanova smještena je u dvorcima i vrlo starim i zapuštenim zgradama, u koje godinama nije uložena ni kuna. Tu je riječ o najosjetljivijoj skupini korisnika, bolesnim i nemoćnim ljudima, često bez podrške obitelji, a koje je, čini se, zaboravio i sustav. Upravo je na terenu ekipa naših stručnjaka koja radi procjenu kako bismo vidjeli koliko su uvjeti stvarno loši i koliko nam novca treba da bismo intervenirali. U trenutačnim financijskim okolnostima to nije laka zadaća, ali nam je bitno da svim korisnicima osiguramo primjerenu skrb i da napokon steknemo jasnu sliku stanja prije izrade proračuna za sljedeću godinu. Bitno je istaknuti da ni u jednom od tih domova nema naznaka da su ljudi gladni ili zlostavljani, poput onih u Breznici Đakovačkoj, jer u tom slučaju ne bih prezala od drastičnih poteza i zabrane rada ustanovi, bez obzira na to tko je vlasnik doma - država, privatnik ili vjerska zajednica. U ostalim ustanovama situacija je mnogo bolja, a najbolje stoje one koje skrbe o djeci.
Koliko novca Ministarstvo izdvaja za funkcioniranje tih ustanova i kako se formira cijena u privatnim domovima? Naime, koliko nam je poznato, jedinstven pravilnik i standard ne postoji.
- Ono što sam zatekla je apsolutni kaos. Iako bi cijena trebala ovisiti o složenosti skrbi prema korisnicima, postoje kategorije u kojima je stvarna cijena očigledno rezultat određenog lobiranja pri socijalnom ugovaranju. Primjerice, Ministarstvo za starije i nemoćne po korisniku na mjesec privatnim ustanovama isplaćuje u prosjeku 3200 kuna, ali se cijena kreće od 2100 do 4400 kuna. Zašto? Nitko mi ne može objasniti. Evo i sljedećih indikativnih podataka: prosječno po djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi na mjesec plaćamo 4700 kuna. Caritas istovremeno dobiva 5400 kuna. Za osobe s intelektualnim ili tjelesnim oštećenjima plaćamo 5300 kuna. Zagrebačka nadbiskupija pak dobiva 6500 kuna.