U četvrtak 1. kolovoza Vlada je žestoko napala mađarski MOL, tvrdeći da nije ispunio preuzete obveze o modernizaciji rafinerija, da mu je u 2012. dobit u odnosu na 2011. manja za 62 posto, prerada u rafinerijama za 4 posto, a proizvodnja nafte i plina manja za 35 posto te da zbog toga valja preispitati postojeći model upravljanja u Ini. Međutim, Jutarnji list je doznao da već više mjeseci, u potpunoj tajnosti, predstavnici hrvatske Vlade neformalno razgovaraju s izaslanicima mađarske naftne kompanije o svim spornim pitanjima, od upravljačkih prava do poslovne politike i strategije razvoja naftne kompanije Ine. I da su ti susreti protekli u konstruktivnom ozračju.
Predstavnici MOL-a odmah su jednako oštro odgovorili na optužbe iz Banskih dvora zaprijetivši da će, ne bude li dogovora, svoj udio u Ini prodati Rusima, iako su njihovi predstavnici na pregovorima, potvrđeno je Jutarnjem listu, pokazali razumijevanje za dio hrvatskih zahtijeva.
Uz otvorenu svađu i brojna neriješena pitanja, predstavnike MOL-a i Vlade Zorana Milanovića opterećuje i pravorijek koji će izreći Vrhovni sud na presudu Ivi Sanaderu za primanje mita od predsjednika MOL-a Zsolta Hernadija. Po ocjenama nekolicine pravnih stručnjaka, ne bi bilo nikakvo čudo kada bi Vrhovni sud u cijelosti ili djelomice poništio ili vratio u ponovni postupak presudu suca Turudića, i to baš u onom dijelu koji se odnosi na aferu MOL.
Ruske ambicije
U svakom slučaju, nakon konačne odluke Vrhovnog suda pozicije Vlade i MOL-a mogle bi se dramatično promijeniti što bi, dakako, moglo bitno utjecati na konačni ishod pregovora. Zbog toga obje strane dvoje je li im bolje postići dogovor prije presude ili nakon odluke Vrhovnog suda. Ta druga varijanta nosi sa sobom golem rizik i može rezultirati katastrofalnim posljedicama za Vladu ili MOL. Zbog toga, ali i činjenice da će se na pravorijek Vrhovnog suda čekati najmanje godinu dana, što bi bilo neizdrživo dugo za poslovanje Ine, sve upućuje na to da će Vlada i MOL, unatoč javnim svađama, uložiti maksimalne napore da što prije postignu sporazum kojim bi se na drukčiji način definirali međusobni odnosi.
Uza sve to, pregovori će se, nema sumnje, odvijati i pod sjenom ruskog faktora. I to ne samo zbog toga što su s njim počeli mahati Mađari, već i zbog toga što Rusi nikada nisu krili da se žele dočepati MOL-a, ali i da su zainteresirani za ozbiljniji ulazak u Hrvatsku.
Jedan od dobrih poznavatelja političkih prilika i odnosa u energetici u Europi istaknuo je kako je Moskva uvijek imala ambicije da preuzme MOL.
“Moskva je nekada imala dionice u MOL-u, ali ih je mađarska vlada pod snažnim pritiskom otkupila. MOL je najveća naftna tvrtka u središnjoj i istočnoj Europi, koja je krajem 2011. imala 32.000 zaposlenih, 1600 benzinskih postaja, djelovala je u 12 država, naftu crpi među ostalim u Rusiji, Kazahstanu, Pakistanu, kurdistanskoj regiji, a njena tržišna vrijednost procijenjena je na oko 7,5 milijardi dolara. Iako su MOL-ovi dužnosnici uvijek isticali kako ne dolazi u obzir da se njihova tvrtka preda u ruke Moskve, jer za to njihovi građani ne žele ni čuti, očito je da su najavom da bi mogli prodati dionice Ine Rusima pokušali uplašiti Vladu Zorana Milanovića, jer bi u tom slučaju hrvatska strana dobila puno moćnijeg ali, mora se priznati, i neugodnijeg partnera”.
Rusima je pak, zbog razvoja političkih prilika na Mediteranu, Hrvatska doista sve zanimljivija poslovna destinacija. Nakon arapskog proljeća, pada režima u Egiptu, Libiji, Tunisu, građanskog rata u Siriji, Moskva je izgubila sigurne luke za svoju naftu i plin pa im je u takvoj situaciji Hrvatska idealno odredište: u blizini luke Ploče ili luke Rijeka mogli bi imati skladišta iz kojih bi nesmetano distribuirali plin i naftu u južnu Europu.
HNS želi nadzirati
To je ujedno snažan argument u rukama hrvatske strane: Mađari se toliko boje Rusa da teško mogu zamisliti da ruske naftne kompanije dođu u Hrvatsku, a vjerojatno im je još veća noćna mora mogućnost da Vlada, primjerice, svoj udio u Ini proda Gazpromu ili Rosneftu.
Pregovarački tim MOL-a, kako tvrde izvori u Budimpešti, predvodit će Sandor Csanyi, predsjednik i CEO OTP banke, najmoćniji biznismen u Mađarskoj, čovjek koji je prije dvije godine proglašen najuspješnijim biznismenom u istočnoj i južnoj Europi. OTP banka ima 36.000 zaposlenih, 13 milijuna klijenata, 1500 poslovnica, 25 posto tržišta u Mađarskoj, djeluje u 12 država, posjeduje 5,4 posto dionica MOL-a i, što je najzanimljivije, postoje ozbiljne naznake da će Mađari predati ponudu za kupnju Hrvatske poštanske banke. Time bi OTP osigurao proširenje svog bankarskog poslovanja, a istodobno bi ojačao i poziciju MOL-a u Hrvatskoj. S hrvatske strane, do sada su neformalno najčešće razgovarali Siniša Petrović, čovjek od najvećeg povjerenja premijera Zorana Milanovića, te Mladen Pejnović, šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), koji ima golemo iskustvo u međunarodnom biznisu i pregovorima. No na inzistiranje Vesne Pusić, potpredsjednice Vlade i predsjednice HNS-a, koja želi nadzirati tijek pregovora, na čelo pregovaračkog tima postavljen je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Međutim, krajnje je upitna kompetentnost Ivana Vrdoljaka za tako složene pregovore u tako kompliciranoj sferi kao što je danas naftni biznis. No politička podobnost opet je imala prednost ispred znanja i sposobnosti.
Prema izvorima Jutarnjeg lista, postoje naznake da bi Mađari mogli pristati da se ukine Odbor izvršnih direktora koji je trn u oku hrvatskoj strani.
(...)