U sjedištu NATO-a u Bruxellesu ovih dana vladaju užurbanost, nervoza i silni radni angažman svih, od vozača do glavnog tajnika.
Dovršavaju se posljednje pripreme za summit koji počinje 4. rujna u Newportu u Walesu, na koji će uz Andersa Fogha Rasmussena u Veliku Britaniju doći i američki predsjednik Barack Obama, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik François Hollande. Ruski predsjednik Vladimir Putin neće doći, a odnosi NATO-a i Rusije krajnje su napeti i neizvjesni.
U ekskluzivnom razgovoru za Nedjeljni Jutarnji glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, neposredno prije početka summita, otvoreno govori o “ruskoj agresiji na Ukrajinu” i šalje dramatično upozorenje da se NATO mora prilagoditi novoj situaciji. “Rusija nas više ne smatra partnerom, nego protivnikom.” Kada je riječ o Hrvatskoj, nakon problema koje je zemlja imala s MiG-ovima i nabavom novih borbenih zrakoplova, glavni tajnik NATO-a kaže da svaka zemlja članica, pa tako i Hrvatska, donosi sama odluku koliko će izdvojiti za obranu.
“Ali, agresija Rusije na Ukrajinu poziv je za buđenje. To je podsjetnik da mi ne možemo uzeti zdravo za gotovo sigurnost u Europi. Moramo ulagati i modernizirati snage, a to košta.”
U Danskoj Andersa Fogha Rasmussena najčešće oslovljavaju Fogh Rasmussen ili samo Anders Fogh, a ono Fogh je djevojačko prezime njegove majke. Ovaj se šezdesetjednogodišnji političar, bivši aktivni biciklist i trkač, sam predstavlja kao Rasmussen.
U mladosti je bio žestoki kritičar socijalne države, u zemlji u kojoj i oni najugroženiji žive kao bubrezi u loju. Kasnije se od desnice primaknuo centru, liberalnim idejama, pa je napisao knjigu koja bi i Hrvatima dobro došla, “Od socijalne države do minimalne države”.
Prije nego što je postao premijer, kao ministar zadužen za poreze dao je ostavku zbog toga što je odobrio plaćanje nekoliko računa prenijevši ih iz jednog obračunskog perioda u drugi!
U prvom premijerskom mandatu donio je mjere koje su ograničile useljavanje u Dansku, a kada je zemlja predsjedala EU dogodila se u listopadu 2002. nevjerojatna zgoda sa Silvijom Berlusconijem u glavnoj ulozi. “Rasmussen je najzgodniji europski premijer, mislim da ću ga upoznati sa svojom ženom, jer je zgodniji od Cacciarija”!
Upravo u to vrijeme mediji su tvrdili da je Veronica Lario, tadašnja Berlusconijeva supruga, u strasnoj ljubavnoj vezi s talijanskiom filozofom i venecijanskim gradonačelnikom Massimom Caccarijem, a Rasmussen je u čudu gledao Berlusconijev show i jednu od njegovih čuvenih predstava od kojih se Angeli Merkel dizala kosa na glavi.
Snažno je podržao intervenciju u Iraku, a doživio je da prosvjednik uleti u danski parlament i izlije crvenu boju na premijera, uz povike ‘imate krv na svojim rukama’. Rasmussen je tvrdio da Iračani posjeduju oružje za masovno uništenje, a odbio je istragu kada se dokazalo da to nije istina.
Najveće iskušenje doživio je kada je u Jyllands-Postenu, glavnim danskim novinama, objavljeno dvanaest crteža proroka Muhameda kao terorista, što je izazvalo neviđene reakcije i nasilne prosvjede.
Premijer nije želio na zahtjev jedanaest veleposlanika razgovarati o posljedicama, što je izazvalo najveću poslijeratnu krizu u Danskoj. Kada je Rasmussen 2007. osvojio novi premijerski mandat, kalkuliralo se da mu je cilj postati predsjednikom Europske komisije, a onda je 1. kolovoza 2009. imenovan za glavnog tajnika NATO-a. Protivila se samo Turska, koja je nakon Obamine intervencije popustila.
Glavni tajniče, u kojoj će mjeri kriza u Ukrajini prevladavati na predstojećem summitu NATO-a i koje se poruke mogu očekivati?
- Ova kriza i NATO-ov odgovor na nju bit će važna tema na summitu. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata jedna je europska zemlja silom uzela dio zemlje drugoj. Dan za danom vidimo dokaze o razornoj ruskoj prisutnosti unutar Ukrajine, gomilanje borbenih jedinica ruskih vojnika na granici Ukrajine i protok oružja i boraca iz Rusije u Ukrajinu.
Kakvi su odnosi NATO-a i Ukrajine?
- Imamo dugogodišnje partnerstvo s Ukrajinom. Kao znak naše snažne potpore pozvao sam ukrajinskog predsjednika Porošenka da prisustvuje summitu i imat ćemo poseban sastanak između NATO-a i Ukrajine. NATO već pomaže Ukrajini s obrambenim planovima i obrambenim reformama. Na sastanku na vrhu u Walesu očekujem da ćemo pojačati našu suradnju s Ukrajinom još više. To bi moglo uključiti više zajedničkih vježbi i pomoć da se ukrajinske obrambene snage moderniziraju.
Može li kriza u Ukrajini ugroziti europsku stabilnost?
- Kriza u Ukrajini predstavlja najdramatičniji sigurnosni izazov od kraja hladnog rata. NATO je brzo reagirao. Prvo, poduzeli smo hitne mjere kako bi se poboljšala obrana naših saveznika. Povećali smo zračne ophodnje nad baltičkim zemljama, poslali smo još brodova u Baltičko i Crno more i imali više vježbi u istočnoj Europi. Na summitu ćemo poduzeti dodatne korake kako bi NATO bio spreman suočiti se s bilo kakvim prijetnjama, odakle god dođu. Drugo, već smo pojačali suradnju s Ukrajinom, a na summitu ćemo odlučiti kako ćemo će još više pojačati. Pomoći ćemo joj u modernizaciji i reformi obrambenog i sigurnosnog sektora, kako bi njezine oružane snage bile sposobnije.
NATO je obustavio i suradnju s Rusijom?
- Tako je. Zadržat ćemo kanal za diplomatski dijalog otvoren, a sva suradnja na praktičkim pitanjima ostat će suspendirana. Nećemo surađivati kao obično.
Očekujete li da će se saveznici na summitu jednoglasno složiti oko mjera koje NATO treba poduzeti?
- Apsolutno. Od početka krize u Ukrajini svjedočimo snažnom jedinstvu, ne samo među NATO saveznicima nego i unutar Europske unije i G7.
Kako vidite rusku prisutnost u Ukrajini?
- Ruska agresija na Ukrajinu izazov je glavnim temeljima globalne sigurnosti. Saveznici se nisu ustručavali poduzeti odlučnu akciju kako bi se poboljšala obrana, a svi doprinose mjerama sigurnosti dogovoreni su konsenzusom. U NATO-u možemo donositi odluke samo ako smo ujedinjeni, a mjere koje smo poduzeli pokazuju da jesmo. Nitko ne treba sumnjati u našu odlučnost kada je riječ o kolektivnoj obrani.
Kako ocjenjujete odnose NATO-a i Rusije u ovom trenutku?
- Već više od dvadeset godina NATO koristi svaku priliku da poboljša i razvije odnose s Rusijom. Kroz stvaranje Vijeća NATO-Rusija ponudili smo Rusiji više privilegija nego bilo kojoj drugoj zemlji koje su naši partneri. Mi smo nametnuli suzdržanost u našem vojnom stavu i toga smo se držali. Međutim, naše partnerstvo s Rusijom temeljilo se na obostranim obvezama, a Rusija se nije pridržavala dogovora. Prijetila je susjedima i upotrijebila silu protiv njih. Nije poštovala teritorijalni integritet i političku neovisnost ostalih zemalja i pokušava ponovno uspostaviti svoju sferu utjecaja.
(...)