Samo pet dana nakon pobjede nad Gabrielom Gonzagom u organizaciji UFC-a, u svome kafiću u zagrebačkom naselju Špansko dočekao nas je Mirko Filipović. Čovjek koji je u svijetu poznatiji kao Cro Cop prošle je subote u poljskom Krakowu dokazao da je još uvijek, usprkos tome što je u rujnu prošle godine proslavio 40. rođendan, u samom vrhu, po mnogima, najokrutnijeg i najkrvavijeg sporta. Mješovite borilačke vještine (MMA - Mixed Martial Arts) objedinjuju niz dopuštenih borilačkih vještina poput boksa, karatea, hrvanja i juda, kojima se protivnici mogu služiti na putu do pobjede. Filipović se već nekoliko godina bori po UFC (Ultimate Fight Championship) pravilima koja se odvijaju, za razliku od PRIDE pravila, u kavezu, a ne u ringu. Naravno da su upravo te borbe po UFC pravilima najgledanije i najatraktivnije, ali i najokrutnije.
- Kada uđem u ring ili kavez, samo mi je jedna stvar u glavi, a to je da pobijedim protivnika jer to je smisao ovoga čime se bavim već više od 15 godina - kaže Mirko s vidljivim šavovima iznad lijevog oka i modricom ispod njega. Vidljivo šepa na desnu nogu, ali odmahuje rukom kada ga pitamo je li i to posljedica borbe u kojoj je laktovima i šakama nokautirao Gonzagu u trećoj rundi. Brazilac mu je nanio najteži poraz u dosadašnjoj karijeri prije osam godina. Posljedice borbe starih rivala u Krakowu su takve da je liječnička komisija UFC-a poraženoga Gonzagu suspendirala na 180 dana zbog teškog nokauta i teških udaraca u glavu ili dok CT pregled njegove glave ne pokaže da je ranije spreman za borbu. Pobjednik Filipović, prema liječničkim napucima, ne smije nastupati 45 dana samo radi zarastanja napuknute arkade.
- Svejedno sam se planirao dobro odmoriti nakon ove borbe - kaže Filipović.
- Meni je svaka borba podjednako važna, a mnogi misle da sam sam za protivnika odabrao Gonzagu, što nije točno. UFC određuje protivnika i bio sam zadovoljan kada sam dobio priliku da pobijedim čovjeka koji mi je nanio najteži poraz u karijeri 2007. godine. Sada sam u godinama kada mi o svakom meču ovisi karijera. Svatko od nas boraca ima zdravstvene posljedice nakon borbe jer ovo je okrutan sport u kojemu su razne ozljede nezaobilazan dio posla kojim se bavimo.
Ovih nekoliko šavova iznad lijevog oka su posljedice te zadnje borbe, ali sam se više bojao za svoje lijevo rame koje sam ozlijedio tijekom priprema za borbu protiv Gonzage. Primao sam injekcije vlastite krvne plazme i bojao sam se pucanja mišića što bi značilo da ne mogu ući u kavez. Inače su moje najteže ozljede nastale na treninzima. A ovo što šepam na desnu nogu isto nije ozljeda iz borbe, nego problemi s koljenom koje sam operirao već četiri puta - kaže.
Tijekom petnaest godina borbi u vrhunskom mješovitom borilačkom sportu Filipović je morao osam puta ići na operaciju. Uz četiri puta operirano koljeno, doktor Damir Hudec iz zagrebačke bolnice Sveti Duh Mirku je operirao i lijevo stopalo, koje je slomio tijekom jedne borbe, te desnu ruku, a dvaput je nos operirao kod doktora Vladimira Bedekovića iz bolnice Sestara milosrdnica.
Sastavni dio posla
- Ponavljam da su ovakve ozljede sastavni dio posla kojim se bavim i toga je svjestan svaki borac - kaže Filipović.
- Možda jedino skijaši u svojoj karijeri imaju toliko ozljeda. Zato uvijek kažem da sve ovo što sam stekao boreći se po arenama cijeloga svijeta ima svoju cijenu, znoj, krv i neopisiv psihički i fizički stres uoči borbi, a moj svaki ulazak u ring ili kavez može biti i zadnji u karijeri jer nikada ne znate hoćete li borbu završiti na nogama ili će vas iznijeti na nosilima. Ja sam se svjesno odlučio za mješovite borilačke vještine i još uvijek uživam u treninzima i takvom spartanskom načinu života, posebno dok se pripremam za borbu.
Vitaminski napici
Intenzivne pripreme za borbu počinjem, zajedno sa svojim suradnicima, sedam tjedana ranije. Tada počinje svakodnevni režim ustajanja oko 7 sati. Prošetam svoja dva psa, rotvajlericu Donu i pekinezera Mikija po šumi u okolici naše obiteljske kuće u zagrebačkom naselju Borčec, gdje mi je u prizemlju i dvorana za treninge. Ne doručkujem tijekom tih sedam tjedana, a jutarnji trening započinje oko 9 ujutro i obično traje sat i pol. To su hrvanje, borbe u parteru, sklekovi i često vježbe prilagođene borbi i taktici protiv budućeg protivnika. Ručam u 13 sati, obavezno odspavam poslije ručka te, nakon što pojedem voćnu salatu, treniram od 18 do 20.30 sati.
Iako uz visinu od 188 centimetara Filipović ima između 105 i 107 kilograma, kaže da inače malo jede, i to ne samo kada je u fazi intenzivnih priprema. No, zato pije vitaminske napitke nekoliko puta dnevno uz jedan pravi obrok. U ekipi Cro Copa su glavni trener Stipe Drviš, kondicijski trener Mario Mlinarić te Mirkovi sparing-partneri Saša Milinković i Kristijan Pejša, a stalni član ekipe je i Mladen Blažek.
Mirko kaže da nema menadžera jer mu on, s obzirom na reputaciju i ugled, jednostavno ne treba. Filipović svojim ponašanjem nimalo ne pokazuje zvjezdani status, posebno u Japanu gdje su MMA borci velike sportske zvijezde.
Od dječaka koji je u Privlaci pokraj Vinkovaca odrastao uz filmove Brucea Leeja i Jean-Claudea van Dammea, vježbajući na improviziranim spravama za trening, došao je, boreći se svih ovih godina, do čovjeka kojemu je prije osam godina u goste stigao njegov nekadašnji idol, belgijski glumac Van Damme.
- Gledao je neke moje borbe, nazvao me i ja sam ga pozvao k sebi u Zagreb. Ostao je sedam dana i lijepo smo se družili - skromno odgovara Mirko.
Na upit tko su zapravo pravi borci, između glavnih junaka borilačkih akcijskih filmova izdvaja dva imena.
- Odličan je borac Chuck Norris koji je bio i svjetski prvak u karateu, a najbolji je Dolf Lundgren. Često takve borbe u akcijskim filmovima nemaju veze s realnošću i pravim borbama, ali su ova dvojica bili pravi šampioni.
(...)