Sinjanin Joško Kontić (49) prvi je bivši saborski zastupnik koji je nedavno dobio Zlatni mikrofon, priznanje Hrvatske udruge radija i novina za najbolju radijsku emisiju. Nekadašnji “HSLS-ov jastreb”, kako su ga novinari prozvali zbog oštrih političkih stavova koji su obilježili njegovih šest godina provedenih u saborskim klupama, spletom okolnosti i u potrazi za osnovnom egzistencijom postao je novinar. A kako ga nakon izlaska iz visoke politike 2005. godine nitko nije htio zaposliti, Kontić je postao osnivač, direktor, glavni urednik i novinar Hit radija u rodnom Sinju. Nedavno je i promovirao knjigu “Sinjanje“, nastalu na osnovi istoimene radijske emisije.
‘Našli se pred zidom’
- Emisija ‘Sinjanje’ nastala je na Hit radiju u travnju 2009. - kaže Kontić. - Sinjati znači nešto vidjeti ili označiti, a nama se učinilo da bi to moglo biti i ‘govoriti sinjski’. Tako smo sa slušateljima počeli u eteru pogađati ‘stare sinjske riči’, uslijedile su narodne poslovice na sinjskoj ‘ikavskoj štakavici’, pa pogađanje poznatih osoba iz Sinja i Cetinske krajine, zatim kombiniranje svega toga i nakon pet godina i 222 odrađene emisije našli smo se pred zidom. Morali smo smisliti nešto novo ili ugasiti emisiju. Onda se rodila ideja da u 25 emisija zajedno sa slušateljima - slovo po slovo - pokušamo prikupiti i sačuvati što više sinjsko-cetinskih riječi, a nakon toga ih sistematizirati i izdati knjigu. To smo uspjeli uz veliku potporu naših slušatelja, koji su nas neumorno zvali u emisiju i donosili popise riječi u našu redakciju. Radijski ljudi dobro će razumjeti što u 40-ak minuta emisije znači ostvariti 30-ak poziva i u svakom pozivu dobiti tri riječi. Ukratko to izgleda ovako - 15 minuta prije početka emisije telefoni u eteru su zauzeti i to traje do odjave emisije. Uz to, sve vrijeme zvone i redakcijski telefoni. Knjiga je izdana, a smiješno je da je u njoj najviše istoznačnica za zatvor - aps, bajbuk, buvara, ćuza, katabuj, prdekana i pržun. Do drugog izdanja knjige možda se sjetimo još koje. Prvi sam bivši saborski zastupnik koji je dobio Zlatni mikrofon. To je nagrada struke, nagrada kolega koji znaju što je radio, ljudi s kojima dijeliš dobra i loša vremena. Naravno da ta nagrada znači puno i meni kao novinaru, a i Hit radiju kao mediju - kaže Joško Kontić.
Najgore razdoblje
Neumorni Kontić završio je studij novinarstva upravo u doba kada je bilo izvjesno da će se prestati aktivno baviti politikom. Osim Hit radija u studenome 2010. godine pokrenuo je i vlastiti portal Ferata.
- Ne znam koliko vam je poznato - Ferata, koju su Sinjani odmilja zvali Rera, bio je vlak koji je povezivao Sinj sa Splitom od 1903. do 1962. godine. Danas u šali znamo reći - Ferata je nekad povezivala Sinj sa Splitom, a danas s cilin svitom! Ova današnja Ferata je prije dvije godine dobila nagradu Zlatni miš za lokalni portal godine. Razmišljali smo i o lokalnim novinama, nešto manje o lokalnoj televiziji, ali to trenutno nije realno. Sretni smo što nikome nismo dužni i uredno servisiramo plaće i doprinose. Znate kako kažu mali lokalni poduzetnici - opstati čekajući bolja vremena - napominje.
Nezaobilazna je Kontićeva politička poveznica s nekadašnjim čelnikom HSLS-a Draženom Budišom. Obojica su se nakon raskola te nekada jake stranke povukla iz politike. Kontić je dva puta biran za potpredsjednika HSLS-a, bio je i glasnogovornik stranke i na kraju predsjednik Kluba zastupnika u Saboru. Iz HSLS-a je zajedno sa svojim prijateljem Antom Grabovcem istupio u siječnju 2004. godine, zadnjega dana predsjedavanja Dražena Budiše. Već više od 10 godina nije član ni jedne stranke i potpuno je posvećen novinarstvu. Devet je mjeseci bio bez ikakva posla i znao je reći da mu je to bilo najgore razdoblje u životu, a on, supruga i njihove dvije curice živjeli su više nego skromno.
Učilište u Sinju
- Vjerojatno sam malo pretjerao u toj kvalifikaciji, jer stotine tisuća ljudi i danas bezuspješno traže posao - prisjeća se Kontić. - Ali nije ugodna situacija kad otprije imate nekakve kvalifikacije, zvanje, iskustvo, onda odradite više od pet godina u visokoj politici, steknete dodatno iskustvo, i to s druge strane barikade, diplomirate novinarstvo i želite raditi, ali posla nema. Napišete tu i tamo neki tekst, pa vam zahvale. Spojite desetak kolumni, ali onda vas nazove urednik i kaže kako vam je ova zadnja kolumna u kojoj ste se narugali vlasti malo nezgodna pa bi je trebalo preformulirati, vi naravno ne pristanete, pa se suradnja prekine, a napisane i objavljene kolumne ostanu neplaćene… Onda dođete na razgovor kod jednog doista moćnog čovjeka kojega ste upoznali još dok ste bili neka njuška, on pita što biste željeli raditi, vi kažete pisati, on pita koji su uvjeti, vi kažete da je uvjet samo elementarna novinarska sloboda, on kaže da nema problema, vi čekate, on se ne javlja, vi i dalje čekate… Nije to problem novca, čovjek se navikne skromnije živjeti, ali pitate se bi li bilo mudrije da ste kao sabornik šutjeli ili da se uopće niste pojavljivali na poslu, umjesto što ste iskreno i često govorili, ponekad i lupetali, ali ipak pokušavali pošteno zaraditi plaću. Shvatio sam da se mogu osloniti samo na sebe. Najprije me moj prijatelj Jerko Ivandić doslovno natjerao da u Sinju zajedno otvorimo Učilište. Nisam bio baš oduševljen, ali vrijedilo je pokušati. Počeli smo s računalima i knjigovodstvom, a završili na poljoprivredi i lovstvu. Evo sljedeće godine Učilište bi trebalo obilježiti desetu godišnjicu djelovanja. Medijska priča počela je 2006. godine kada je raspisan natječaj za radijsku koncesiju za sinjsko područje. Bilo je to vrijeme kada se u Sinju promijenila lokalna vlast, pa su se u utrku za koncesiju posredno uključile dvije političke opcije. Budući da sam bio ratni direktor i novinar Hrvatskog radio Sinja, napisao sam treću ponudu, javio se i prošao. Znam da nećete vjerovati, ali ni tada, ni poslije nisam zatražio pomoć brojnih poznanika i prijatelja iz vrha politike, a imam ih u svim strankama. Mislim da je Hit radio ispunio očekivanja onih koji su mu tada i nakon četiri godine ponovno dali koncesiju, ali i naših brojnih slušatelja.
Moždani udar
Bavljenje politikom narušilo je Kontićevo zdravlje i doživio je prije jedanaest godina lakši moždani udar. Pitamo ga je li stresniji posao političara ili novinara.
- Da, u lipnju 2003. godine me streslo, ali, hvala Bogu, imao sam sreće, pa sam 20 dana nakon toga već bio na poslu. Uglavnom prošao sam lišo, bez posljedica. Zdravlje danas? S gotovo 50 godina i 120 kila definitivno neću na Olimpijadu, ali nisam ni za penziju.
Kontić se zamislio kada smo ga upitali nedostaje li mu visoka politika i Zagreb u kojemu je provodio dio života.
- Moj Sinj je za mene najveća sredina na svijetu. Nisam ga napustio ni kada sam bio zastupnik. Volim i Zagreb, konačno u njemu žive moje dvije kćeri, Petra i Ana. Visoka politika? Sad bih trebao reći kako mi ne nedostaje, kako je sve to nemoralno, i kao nije to za mene jer ja nisam takav… Ali to bi bila laž. Istina je da mi visoka politika nedostaje.
Za kraj smo ga pitali što misli o koaliciji svoje bivše stranke s HDZ-om?
- Koalicija HSLS-a s HDZ-om je realnost koja HSLS-u osigurava opstanak na političkoj sceni. Ja sam se za tu koaliciju otvoreno zalagao i 2003. godine dok sam bio potpredsjednik HSLS-a. Ako neka manja hrvatska stranka želi aktivno sudjelovati u politici, prije ili poslije se mora prikloniti HDZ-u ili SDP-u
No, novinar Kontić danas sumnja da će se karijeru ikada više nastaviti kao političar Kontić.
- Moja kraća politička pauza, kako sam prvo mislio, rastegla se na jedanaest godina i pitam se hoću li se ikada vratiti politici. Ipak se u ovim medijskim vodama osjećam najslobodnije.