Monika Cereova, šefica slovačke J&T banke čije dionice kotiraju na češkoj burzi, posljednjih se dana ne osjeća ni malo dobro. Ispala je, a smatra da to ne bi smjelo biti tako, glavni krivac za propast i stečaj Centar banke jer je financijska grupacija koju je u pregovorima predstavljala u posljednji čas odustala od sudjelovanja u njenoj dokapitalizaciji. U razgovoru za Nedjeljni Jutarnji objašnjava da se J&T grupacija povukla iz posla s Centar bankom jer nitko u Hrvatskoj s njima nije htio podijeliti rizike poslovne operacije.
Zašto ste htjeli investirati u Centar banku?
- Htjeli smo uložiti novac u banku koja financijski nije dobro stajala kako bismo svojim znanjem i bankarskim iskustvom koje J&T grupacija posjeduje mogli transformirati banku u onu koja posluje s dobiti. Nakon toga preko te banke u Hrvatsku bismo dovodili investitore iz brojnih drugih područja, poput energetike, turizma, medija i ostalih, jer smo mi investicijska banka koja se tim područjem bavi. Kako je Hrvatska ušla u EU postala je zanimljiva mnogim investitorima koji bi htjeli istražiti mogućnosti za ulaganja.
Bankarske poslovnice nisu vaš osnovni posao ...
- Svaka naša banka posluje u posebnoj tržišnoj niši te na svakom tržištu imamo drugačiju poslovnu strategiju. Primjerice Poštova Banka u Slovačkoj je banka za građane okrenuta prema masovnijem tržištu, J&T Banka u Češkoj i Slovačkoj je posebno snažna u upravljanju imovinom i investicijskom bankarstvu te imamo potpuno drugačiji fokus poslovanja u bankama u Rusiji i Barbadosu. Ukoliko uđemo na hrvatsko bankarsko tržište, pretpostavljam da ćemo koristiti hibridnu strategiju koja će spojiti postojeću snagu koju banka posjeduje s privatnim bankarskim uslugama.
Što ste planirali s Centar bankom?
Naš plan bio je prvo spasiti banku i ponuditi građanima usluge koje trenutno ne postoje na hrvatskom tržištu. Još uvijek želimo investirati u hrvatsku banku zato što je to naša osnovna djelatnost. Naši klijenti i prijatelji su nas pitali mnogo puta kad ćemo doći u Hrvatsku. Uistinu mnogo čeških i slovačkih tvrtki žele biti prisutni na hrvatskom tržištu, a J&T je uvijek bio predvodnik i želimo nastaviti s tom praksom i u Hrvatskoj. Ako dođemo na hrvatsko tržište, svakako ćemo privući ostale češke i slovačke tvrtke na ulaganje u Hrvatsku.
Zašto se odustali od ulaska u Centar banku, svi ostali krive vas za njezin bankrot...
- U pregovorima s ministrom financija Slavkom Linićem htjeli smo dogovoriti uvjete našeg sudjelovanja u dokapitalizaciji banke, koji bi osigurali njezino stabilno poslovanje. Pregovarali smo o tome kako spasiti banku, i bili smo spremni u duljem razdoblju u Centar banku uložiti i do 40 milijuna eura, pri čemu smo 10 milijuna eura bili spremni uložiti odmah. Morali smo ipak kao odgovorna banka koja se mora brinuti o kapitalu svojih investitora osigurati uvjete koji će omogućiti da to naše ulaganje bude sigurno. Nismo htjeli riskirati da samo nama na naplatu dođu dugovi koje su stvorile bivše uprave. Nažalost, nismo uspjeli podijeliti rizik ulaganja s nekim od dioničara Centar banke. Naš uvjet je za početak ulaganja bila ravnomjerna raspodjela rizika.
Htjeli ste da netko drugi preuzme rizike kako biste vi uložili novac?
- Ne. Htjeli smo samo da se rizik ravnopravno podijeli. Naše dubinsko snimanje poslovanja banke pokazalo je da postoji mogućnost da se u budućem razdoblju pojavi još problema koje će trebati sanirati zbog načina poslovanja banke prije nego što mi uđemo u nju. Nismo htjeli preuzimati veliki rizik prošlosti sami, već smo tražili od suvlasnika banke Dragutina Biondića da i on sada u banku uloži 10 milijuna eura kako bi preuzeo rizik jednako kao i mi. Ponudili smo mu adekvatnu ponudu kakvu i inače nudimo za takva ulaganja, no detalje ne mogu otkrivati budući da se radi o bankarskoj tajni.
A koji rizik od tog ulaganja ste vi bili spremni preuzeti?
- Pokazali smo spremnost da uložimo 10 milijuna eura odmah i ostatak iznosa kasnije nakon započinjanja procesa restrukturiranja Centar banke. Novac je bio uplaćen na račun u Vaba banku i bili smo odmah spremni prebaciti ga u Centar banku da je gospodin Biondić bio spreman prihvatiti našu ponudu. Tražili smo i drugog lokalnog partnera sa spremnošću da za početak uloži jednak iznos kao i mi, ali kako nitko nije htio pristati, nismo se uspjeli dogovoriti. Kontaktirali smo mnogo hrvatskih tvrtki, čak i neke velike, ali nitko nije bio spreman na ulaganje. Na kraju se pokazalo da neki poslovi uz najbolju volju i trud ipak ne uspiju.
Jeste li te pregovore s Biondićem vodili službenim putem? Kako stvari izgledaju čini se da vi niste postupili u skladu sa skupštinskom odlukom o dokapitalizaciji. Možete li to pojasniti?
- Pristupili smo službeno, upoznala sam Biondića dva dana prije Glavne skupštine i tada je izrazio želju da uloži zajedno s nama, nakon što smo ga upoznali s radom J&T Banke i nakon što je vidio naše brojke i rezultate koje postižemo. Naša namjera bila je započeti ozbiljan posao.
Rekao nam je da je spreman uložiti u Centar banku zajedno s nama i tražili smo različite načine kako bismo objedinili njegove i naše mogućnosti i uskladili zajedničke interese. Ove opcije uključile su više kombinacija s uključivanjem njegovog drugog poslovanja, uključujući kao sredstvo osiguranja Villu Dubrovnik, prilagođeno naravno strukturi i iznosu ciljane transakcije. Nakon što su gotovo sve pojedinosti bile dogovorene, odjednom je pred sam kraj odustao od našeg dogovora i htio je da sami preuzmemo rizik za cijelu transakciju. Niti smo imali osjećaj da uopće želi pronaći rješenje za spas Centar banke. Bili smo čak spremni da preuzmemo dio gubitaka iz prošlosti na nas, ali ne u potpunosti. Nakon što je gospodin Biondić naposljetku odlučio da ne želi preuzeti nikakav rizik, mi nismo transferirali novac na račun Centar banke niti naravno Biondiću. Sumnjali smo da postoji velika rupa u Centar banci te nismo smjeli riskirati u tolikoj mjeri.
Ministar Linić se ozbiljno naljutio na vas jer ste htjeli mijenjati uvjete za dokapitalizaciju zadnji čas...
- Jako mi je žao što se ministar naljutio, ovim putem htjela bih mu se ispričati za nastali nesporazum. Moram istaknuti kako nije postojao nikakav dogovor koji se mijenjao u zadnji čas. To o čemu se piše da je naš uvjet za sudjelovanje u dokapitalizaciji bio da država preuzme cijeli rizični kreditni portfelj HBOR-a nikada nije bilo od presudne važnosti. Do te mogućnosti je došlo samo zbog toga što ni jedan lokalni privatni investitor nije htio podijeliti rizik s nama, a bilo nam je bitno da nađemo lokalnog partnera koji detaljnije poznaje poslovanje u Hrvatskoj.
Radilo se samo o uobičajenom poslovnom dogovoru, nismo zahtijevali ništa neobično za dokapitalizaciju, već samo lokalnog partnera koji bi htio za početak podijeliti rizik ulaganja s nama. U najboljoj namjeri nam je bilo uložiti, i jako nam je žao što u tome nismo uspjeli.
(...)