Svaki četvrti hrvatski umirovljenik u invalidskoj je mirovini. Sa 320.000 invalidskih mirovina, ili 27 posto udjela u ukupnim mirovinama, Hrvatska je europski rekorder. Prosjek Europske unije je 13 posto. U Njemačkoj ih je 11,5 posto.
Čak i kada se izuzmu braniteljske mirovine, kojih je oko 75.000, i malo je vjerojatno da će ih bilo koja vlast staviti na reviziju, i dalje ostajemo na prvom neslavnom mjestu sa 22 posto invalidskih mirovina. Gotovo svaka treća kuna za isplatu penzija odlazi na invalidske mirovine: od preko 35 milijardi kuna, koliko će ove godine otići na isplatu mirovina, oko 10,5 milijardi kuna treba osigurati za invalidske mirovine. Za svoje mirovine najkraće su radili upravo umirovljenici koji su u invalidskoj mirovini: prosječno su odradili 23 godine i pet mjeseci staža. Istodobno, upravo oni mirovinu primaju najdulje - 19,5 godina.
DRŽAVA KREĆE U LOV NA LAŽNE INVALIDE Specijalni tim istražit će svaki dosje o mirovini
Stručnjaci upozoravaju da je nerealno velik broj invalidskih mirovina posljedica niza dugogodišnjih nepravilnosti i nepravdi u sustavu. Neujednačeni i prilično labavi liječnički kriteriji koje je omogućavao tadašnji zakon, doveo je do toga da je mnogima vrlo jednostavno utvrđena nesposobnost. Osim toga, znamo i to da su invalidske mirovine u Hrvatskoj imale sasvim konkretnu cijenu na tržištu između 1000 i 7500 eura.
U Njemačkoj, koja ima svega 11,5 posto invalidskih mirovina, situacija je potpuno drugačija: zakonski kriteriji za invalidsku mirovinu vrlo su rigorozni i u uhodanom sustavu gotovo da i nema korumpiranih Rubala. O tome govore i dva konkretna primjera Njemice i Hrvata koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu čije priče donosimo.
PRIČA IZ NJEMAČKE Deset godina borbe uza invalidsku mirovinu
Njemačka ima oko 25 milijuna umirovljenika. Od toga ih manje od milijun i 700 tisuća prima invalidsku mirovinu. Razlog tomu je sigurno temeljitost i nepotkupljivost njemačke birokracije, ali i činjenica da je još 2000. godine Njemačka reformirala svoj sustav invalidskih mirovina, čime je znatno otežala ispunjavanje uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu mirovinu zbog invaliditeta.
Na stranici njemačkog mirovinskog osiguranja nećete naći pojam invalidske mirovine. I to nije slučajno. Prije 13 godina Njemačka je, naime, reformirala zakon o invalidskim mirovinama i iz terminologije izbacila “profesionalnu nesposobnost” te je zamijenila pojmom “smanjena radna sposobnost”. Iza te naizgled sitne jezične začkoljice krije se promjena čitava koncepta invalidske mirovine. Prije 1. siječnja 2001. godine osiguranik u Njemačkoj mogao je zatražiti invalidsku mirovinu ako je ispunjavao uvjete staža i ako je iz njegove medicinske dokumentacije, odnosno vještačenja proizlazilo da mu je zbog zdravstvenih tegoba za 50 i više posto umanjena sposobnost obavljanja profesije za koju je kvalificiran. Drugim riječima, ako je neki zidar obolio od bolesti zbog koje više nije mogao raditi u svojoj struci, mogao je dobiti invalidsku mirovinu, iako mu je dijagnoza omogućavala da radi, na primjer, kao radnik u skladištu. Danas više nije tako. U Njemačkoj pravo na invalidsku mirovinu od države, točnije, “mirovinu zbog smanjene radne sposobnosti” stječe onaj tko više ne može obavljati nikakav posao dulje od tri sata dnevno, i pritom je riječ o punoj radnoj nesposobnosti. Onaj tko zbog zdravstvenih tegoba može raditi između 3 i 6 sati dnevno ima pravo na djelomičnu (polovičnu) mirovinu zbog smanjene radne sposobnosti. I neupućenom promatraču je jasno da je reformom zakona o invalidskim mirovinama Njemačka odlučila “uštedjeti” na izdacima za ovu vrstu mirovina.
Jednostavna procedura
Prema statistikama, navodi se, svaki četvrti zaposlenik u Njemačkoj mora zbog zdravstvenih razloga prijevremeno napustiti svoje zanimanje ili potpuno prestati raditi prije ostvarenja prava na “običnu” mirovinu. Zelenim slovima su istaknuta dva glavna uvjeta koja moraju biti ispunjena da bi neka osoba imala pravo na njemačku invalidsku mirovinu: iz medinske dokumentacije, odnosno nalaza vještaka mora biti jasno da podnositelj zahtjeva ne može raditi nikakav posao više od tri, odnosno šest sati dnevno te, kao drugo, podnositelj zahtjeva je do trenutka podnošenja zahtjeva morao najmanje pet godina uplaćivati doprinose njemačkom mirovinskom osiguranju, od toga najmanje tri u posljednjih pet godina.
Procedura je jednostavna, rekla nam je Petra Weber, referentica za odnose s javnošću njemačkog mirovinskog fonda: u gotovo svakom velikom gradu u Njemačkoj postoji servisni centar mirovinskog osiguranja u koji osiguranik može doći i podnijeti zahtjev. Ima ih 13. To je besplatno, a službenici servisnog centra su tu da osiguraniku objasne sve što se u formularu traži od njih. Nakon toga njemački zavod za mirovinsko osiguranje od podnositelja zahtjeva traži medicinsku dokumentaciju o zdravstvenim tegobama koje ga muče. Na temelju njih medicinska služba mirovinskog osiguranja odlučuje je li zahtjev utemeljen ili ne. (Iz Berlina: Dunja Dragojević)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista
PRIČA IZ HRVATSKE 'Sve je išlo glatko. Nisu nas gnjavili s kontrolama'
Zagrebački bračni par umirovljenika živi svoje idealne umirovljeničke dane. Plaže su se u rujnu ispraznile nakon ljetne turističke špice u srpnju i kolovozu pa uživaju u miru, u svojoj vikendici u okolici Zadra. Zadovoljni su jer su i ove sezone uspjeli odlično pokrpati svoj umirovljenički budžet iznajmljivanjem jednog apartmana u svojoj vikendici. Uz to, pomogli su zaposlenoj kćeri i zetu jer su gotovo dva mjeseca čuvali petogodišnju unuku koja se zadovoljno brčkala u moru dok su zaposleni roditelji radili u užarenom Zagrebu i svaki vikend jurili u Zadar. S obzirom na takav aktivan život, jasno je kako je bračni umirovljenički par u odličnoj formi. Doduše, 63-godišnji Ivan ima problema s kralježnicom, ali uglavnom normalno funkcionira pa, recimo, bez problema pliva i vozi automobil. Sam je nedavno obojao stan i obavlja sve popravke po kući. Njegova dvije godine starija supruga Nada ima problema s tlakom, ali bez problema ispraća turiste i svakih nekoliko dana sama temeljito očisti cijeli apartman za iznajmljivanje. Premda oboje - uz ponekad veće ili manje izražene zdravstvene tegobe - ustvari odlično funkcioniraju za svoje godine, oboje su u invalidskim mirovinama. Ivan posljednih 12 godina, a Nada devet godina. Premda su oboje, dakle, u jednom trenutku bili proglašeni nesposobnima za daljnje obavljanje svog, ali i bilo kakvog drugog posla, već godinama bez većih problema obavljaju niz poslova u svakodnevnom životu.
Mišljenje na obrascu
Ivan je počeo raditi u proizvodnoj tvrtki sa 22 godine. Sa srednjom stručnom spremom uvijek je zarađivao oko prosječne plaće u državi. Sa 51 godinom, dakle nakon 29 godina fizičkog rada, doživio je manju nezgodu na stroju i ozlijedio lijevu nogu. Proveo je pet mjeseci na bolovanju. Tada se nakupilo: nagomilani problemi s lumbalnim dijelom kralježnice i ozljeda. Dovoljno medicinske dokumentacije da pokuša ostvariti pravo na invalidsku mirovinu jer zaključuje da će mu, nakon što se još malo približi 60-tima, biti sve teže i dalje obavljati svoj posao, a još teže pronaći neki drugi.
Ivan je to jutro uzeo svoj plavi fascikl sa svom liječničkom dokumentacijom i otišao kod svog liječnika primarne zdravstvene zaštite te zatražio da pokrene proceduru za ostvarivanje invalidske mirovine. Liječnik je bez ikakvih problema to učinio. U narednih nekoliko dana ispunio je tiskanicu 1-IN, odnosno izvješće s nalazima, dijagnozama i svojim mišljenjem. Sve natipkano na pisaćem stroju. Medicinska dokumentacija bila je sljedeća: RTG standardne i funkcionalne snimke lumbalne kralježnice, UZV lumbalne kralježnice, klinički pregled uz funkcionalni status ekstremiteta, RTG obrada te otpusno pismo i povijest bolesti vezani uz ozljedu noge.
Opseg i sadržaj medicinske dokumentacije propisala je Vlada posebnom uredbom iz 1999. godine. Uz medicinsku dokumentaciju, Ivanov poslodavac priložio je tiskanicu 2-IN, koju je popunio općim podacima o svom zaposleniku, među kojima je i mirovinski staž te detaljan opis poslova koje obavlja.
U roku od mjesec dana sva je dokumentacija završila u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Ivan je sada čekao vještačenje u prvom stupnju koje provode ovlašteni vještaci po područnim službama mirovinskog zavoda.
Prošlo je nešto više od dva mjeseca i HZMO je napravio sljedeći korak. Vještačenje invalidnosti proveo je ovlašteni medicinski vještak. Riječ je o liječniku koji je pregledao svu pristiglu dokumentaciju i pozvao Ivana u točno određeni termin na kontrolni pregled. Nije zatražio nikakvu dopunu dokumentacije. Vještak je na temelju dijagnoza utvrdio da je Ivanova radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti za poslove. To znači da postoji invalidnost i da Ivan više ne može obavljati fizički posao koji je do tada radio u tvrtki.
Kada utvrdi da kod osiguranika postoji invalidnost, vještak dalje utvrđuje je li nastala profesionalna nesposobnost za rad ili opća nesposobnost za rad. Sve to upisao je u svoj nalaz i mišljenje na obrascu 3-IN. (Gordana Galović)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista