ZAGREB - Dragi čitatelju, ako ste muškarac i čitate ove retke možda je vrijeme da počnete duboko disati. Zapamtite - što god ovdje pročitali: vi niste luzer, niste manje vrijedni, sreća vam nije pljunula u lice, niti vam je život pokazao srednji prst. Vi naprosto niste... Ivan Bilić - čovjek s najboljim poslom na svijetu.
Ivan Bilić je čovjek koji prodaje cice. Da, cice. Velike, lijepe, oble (ne zaboravite disati), meke, podatne, prekrasne - cice. Ili grudi. Ili sise, dojke, prsa, dude, lubenice, bombe... Umjetne doduše, ali - je li uopće bitno?
Ima (samo) 28 godina, konstantno putuje svijetom, žene u njegovu društvu nemaju ništa protiv da zuri u njihove grudi (dapače), prijatelji su mu plastični kirurzi, a ostali prijatelji ga vjerojatno mrze. Njegovo radno mjesto službeno glasi: voditelj ključnih kupaca za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tvrtke Ewopharma, zastupnika Allergana, kompanije koja se, između ostalog, bavi proizvodnjom implantanata za grudi. To ugrubo znači da Bilić svojim vjernim kupcima - kirurzima, prodaje silikonske implantate. O grudima zna sve. O implantatima zna sve. A i o tome kojoj ženi bi koje grudi najbolje stajale zna sve.
Nije to samo za klinke
Evo, meni recimo. Skenirao me pogledom u par sekundi i (pitala sam ga za svoju skromnu situaciju) ispalio:
- Tebi bi, recimo, lijepo stajale dojke od 295, možda 300 grama. Anatomske, da onako lijepo sjednu ... Trebali bismo izmjeriti koja je baza tvoje trenutne dojke, ali ovako mi se čini da bi ti trebale one FF ili MF, puna ili umjerena visina. Ti si visoka, pa možda puna visina... Ne? Nisi sada zainteresirana?
Možda kad rodiš, pa nakon dojenja? To je ono što mi je super danas, što nije kao u devedesetima kada su klinke od 18, 19 godina radile grudi. Danas imamo sve više žena, gospođa, zaposlenih žena, menadžerica... koje se odluče na operaciju nakon dojenja. Ako su sigurne da više neće imati djece, a žele grudi kakve su imale prije dojenja, stave implantate kako bi ih ponovno podigle. A s današnjima, to je moguće i bez mastopeksije, dakle bez dodatnog rezanja kože kako bi se zateglo ono što se raširilo - objašnjava mi entuzijastično.
Dio povijesti
Bilić sebe vidi kao dio nečeg velikog. Nečega što, iako postoji već dva desetljeća, tek sada treba doživjeti veliki procvat. I on to smatra svojom misijom. Žarko želi da se mi - sramežljive, zatvorene, neopuštene i kakve već Hrvatice - napokon oslobodimo i prigrlimo svoje pravo na veće grudi.
Ono što nama fali, smatra Bilić, je da izađemo iz ormara. Da žene koje imaju umjetne grudi prestanu to skrivati, da poznate Hrvatice koje imaju umjetne grudi prestanu to nijekati, da jedna drugu hrabrimo na ovaj korak na koji su se u svijetu odlučili već milijuni žena.
Mogle bismo se, recimo, ugledati na Sprkinje. One su ispred nas po broju zahvata, ali i po veličini primjeraka.
- Dok se u Hrvatskoj veličina implantanata kreće oko 300 grama, u Srbiji je to 450 ili 500... Dakle, povelika razlika. Tamo to nije tabu, žene to ne skrivaju, ne srame se povećati grudi. Više se vode onom: nek se vidi, nek se zna... Kod njih to rade najveće zvijezde, što itekako utječe na ostatak populacije, liberalniji su po pitanju reklamiranja i to se jako vidi na broju operacija. Kod njih je broj zahvata duplo veći nego kod nas. Više i veće vole i u BiH, dok smo mi sličniji Slovencima - pojašnjava.
Ono što ga posebno veseli (i pritom ne djeluje kao da glumi) je činjenica da je HZZO počeo pokrivati troškove rekonstrukcije dojke kod pacijentica oboljelih od karcinoma dojke. Dakle, svaka žena koja je ili će u budućnosti zbog raka ostati bez jedne ili obje dojke, ima pravo na implantat.
- To je velika stvar. I super je biti dio toga. U neku ruku mijenjaš povijest. Gradiš nešto od nule, sudjeluješ u razvoju jednog cijelog tržišta, a jednog dana, za 50, 60 godina, kada će sve to biti normalno, kao stari djedica znat ću iz prve ruke kako je to bilo kad se sve tek pokretalo - objašnjava.
Bilić, osim na silikone, pritom misli i na filere koje također distribuira. Dapače, čak ih je i sam nedavno isprobao na čelu. Pokazuje mi kako mu je glatko čelo. Zašto sa 28 godina? Zato jer je to bio dio radionice, pa je, kaže, poslužio kao pokusni kunić. Želio je isprobati ono što prodaje kako bi mogao čvrsto stajati iza svog proizvoda.
Hvala Bogu da mu slična stvar nije pala na pamet s implantatima.
Sve veći izbor
U farmaceutsku industriju Ivan Bilić ušao je kao mladi diplomirani ekonomist. Danas je jedno od vodećih imena u toj industriji u ovom dijelu Europe, stojeći ispred jedne od najuspješnijih farmaceutskih kompanija koja za svoje implantate ima i FDA dozvolu. Samo dva proizvođača implantanata u svijetu imaju odobrenje te američke agencije za hranu i lijekove.
Putuje svijetom, redovito educira sebe i druge, a da bi uopće mogao distribuirati silikone prošao je i iscrpnu školicu u Parizu. Trajala je mjesec dana, od jutra do sutra, naučio je sve o ljudskoj anatomiji, pa i činjenicu da “ako je udaljenost između klavikule i bradavice dugačka, logično da će i implantat biti s velikom visinom”.