NAJTEŽA BITKA HDZ-ovog BARUNA IZ HRVATSKOG ZAGORJA

Ivan Jarnjak: Izbjegao je odgovornosti za Oluju, ali kako se obraniti od optužbi stranačke blagajnice?

ZAGREB - Blagajnica želi ići na more, a ne da guli u zatvoru za sumnjive likove koji su je zasipali milijunima, tražeći od nje da novac, ispod ruke, isplaćuje raznim tipovima koji navodno podmazuju političku mašineriju i vode izbornu kampanju glavnih hadezeovskih vođa. Na prvi pogled stvar izgleda nelogično - zašto bi ti lupeži pare prosljeđivali, umjesto da ih ture u džep, kad su se ionako upustili u ilegalnu rabotu?

Ne, to je posve logično, pokušava objasniti bivša blagajnica HDZ-a Branka Pavošević - oni su novac donosili iz javnih poduzeća i od sponzora pa se nepresušna lova, umjesto preko računa, ispostavljala “solarno”, što je onda omogućavalo da se velik dio skrene, zadrži za sebe, jer se nikako ne može utvrditi tko je točno koliko davao, a koliko mažnjavao u toj velikoj, nacionalnoj operaciji pranja para…

Blagajnica tvrdi da joj je naloge izdavao i pare donosio njen neposredno pretpostavljeni stranački tajnik Ivan Jarnjak, bivši šef policije.

Core business HDZ-a

On, pak, kaže da o tome nema pojma te da će je tužiti za klevetu. Jadranka Kosor, za čiju se promidžbu crni novac skupljao, kaže, pak, da je posve neupućena: ne zna tko je ispostavljao, a tko plaćao njene račune - to je bio tehnički aspekt kampanje. Ona se bavila čistom politikom.

Ratko Maček, bivši premijerov glasnogovornik, kaže da sa svim tim nema nikakve veze, iako ga svi svjedoci-pokajnici optužuju kao glavnog organizatora cijele operacije - što je i logično jer je bio najbliži, najpovjerljiviji Sanaderov suradnik, osim bivšeg ministra kulture Bože Biškupića.

Samo jedno sigurno je i nedvojbeno - stotine milijuna isisano je iz javnih poduzeća, a umiješani su na ovaj ili onaj način, svjesno ili navodno nesvjesno, svi, od predsjednika stranke do njezina zadnjeg činovnika, pa se stječe dojam (koji sud možda neće moći potkrijepiti) da je core business Hrvatske demokratske zajednice zapravo bio - korupcija. Sanader im ga je pokušao ukrasti, ali ipak nije sve zadržao za sebe, iako se u rijeci gotovine što je tekla iz putnih torbi valjao kao onaj škrti ujak Paje Patka na zelembaćima u svom trezoru...

Hoće li se Jarnjak izvući iz kaše u koju je upao kad se već činilo da se inače brilijantno izvukao - recimo, uspješno se provukao kroz mrežu Haaškog suda pošto su za tu veliku ribu iz neobjašnjivih razloga zaključili da je - mala.

Sofisticiran zločin

No, kako već napućuje laička definicija najvažnijeg ribarskog pomagala, mreža i nije nego - puno rupa povezanih koncem. Ali Jarnjakova odgovornost, čini se, izravna je, sigurno veća od Gotovinine, s obzirom na položaj u hijerarhiji koji su njih dvojica zauzimali.

Da se istraži odgovornost za ratne zločine među nekoć najvišim hrvatskim dužnosnicima, bilo u sklopu “zločinačkog pothvata” ili kao samostalan predmet, za to DORH zaista nije osposobljen. Ratni zločin povezan s visokom politikom strahovito je sofisticirana, osjetljiva stvar, pa je potreban zaseban tretman i poseban sud, poput beogradskog Specijalnog suda za ratne zločine, koji bi morao imati svoje tužitelje, suce i procedure, te konzultante s Haaškog suda kojima su najbolje poznate arhive Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. travanj 2024 22:12