Uvijek mi je neugodno u crkvi, posebno kad se zateknem s gomilom poznanika na nekom eventu na kojem bismo svi skupa trebali pokazivati jednaku strast i gorljivost, poput krstitki sljedećeg vikenda ili vjenčanja na koja hodočastim otkako je završila korizma. Kao totalna neznalica, često za vrijeme mise škicam ostale, pokušavajući pratiti kako-se-to-ono-točno-radi. Odgajana sam u Nevjeri: moj dida je gradio prugu, a kasnije duboko vjerovao da je i ona izgradila njega, a moj otac i majka živjeli su opušteno i nisu se opterećivali pitanjima vjere, imena, prezimena i religije.
Osjećam se neugodno jer pokušavam biti ono što nisam. Nemam dovoljno hrabrosti (ili bahatosti?) da uđem u katoličku crkvu golih ramena i otkrivenih koljena i ne pokažem ni trunku poštovanja. Moji poznanici a...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....