TIK. TAK. TIK. TAK. TIK. TAK. Može li, MOLIM VAS, netko ugasiti taj sat? - pitala je nervozna djevojka u čekaonici. Bilo nas je nekoliko osim dotične i svi smo se blijedo pogledali. O kakvom satu ona priča? Ja nisam čula ništa.
Ipak, izgledala je izbezumljeno. Primjetila sam da joj se ruke tresu dok ih je prinosila sljepoočnicama. TIK. TAK. TAK. Pogledala me kao da moli za pomoć.
- Čuješ li ti to? - šapnula je u maniri najboljih horor filmova. Morala sam odmahnuti glavom. Koliko god sam se trudila, mogla sam čuti samo zvuk ljetnih radova na cesti ispred zgrade. Djevojka se nasmiješila tužnim pogledom.
- Bez brige - nastavila je proročki. - Za nekoliko godina nećeš moći zaspati od tog zvuka u glavi - rekla je i pozvala na kavu i cigaretu dok čekamo svoj red. Pristala sam više ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....