U jednoj hladnoj noći pred porod izvela sam tri psa na veliku livadu koju obožavam jer se nalazi usred grada, negdje na međi između centra i zapada na kojem živim, negdje između onih ulica u kojima uvijek susrećem kolege i poznanike koje moram pozdraviti i industrijske zone koja je osamljena i pomalo prljava, no sve me više podsjeća na velike gradove u inozemstvu, s novim interpolacijama i dizajnom, u kojoj možeš biti sam a da nisi osamljen. Bilo je ledeno i psi su se rastrčali. Ispod doma posuđene muške jakne skrivala sam trudnički trbuh i u nju gurala bradu kad bi netko prošao kraj mene, u nadi da ću ostati sama i u tišini, dovoljno glasnoj da mogu uskočiti u neki paralelni svemir svojih misli. Kako to obično biva, želje mi nisu ispunjene. Prva osoba koja je prelazila livadu tražeći p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....