Galileo Galilei je 1610. godine svojim teleskopom otkrio četiri mjeseca u orbiti oko Jupitera. Galileovo otkriće išlo je u prilog Kopernikovu učenju da se Zemlja vrti oko Sunca, odnosno da nije središte svemira. Gotovo 400 godina kasnije dvojica švicarskih astronoma došla su do otkrića koje mnogi po važnosti uspoređuju s Galileovim. U studenome 1995. godine Didier Queloz i Michel Mayor sa Sveučilišta u Ženevi objavili su kako oko zvijezde 51 Pegasi, slične našem Suncu, kruži planet 150 puta veći od Zemlje. Iako su znanstvenici i prije vjerovali u postojanje planeta izvan Sunčeva sustava, tek je napredak tehnologije 1990-ih omogućio otkriće prvog ekstrasolarnog planeta (egzoplanet).
Radijalna brzina
- Dosad je otkriveno oko 2000 ekstrasolarnih planeta. S obzirom na to da su neki od kandidata za planete pronađeni metodom radijalne brzine, kojom se još ne može odrediti gornja granica mase, i trebaju biti potvrđeni drugim metodama, nema smisla navoditi taj broj preciznije - rekla je astrofizičarka dr. Dijana Dominis Prester, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Rijeci.
Naša sugovornica bila je članica međunarodne znanstvene skupine Planet koja je 2005. godine otkrila egzoplanet OGLE-2005-BLG-390Lb koji je tada bio najsličniji Zemlji. Dr. Dominis Prester u međuvremenu je sudjelovala u otkriću još nekoliko egzoplaneta. Također je bila članica velike međunarodne skupine koja je otkrila da su planeti poput Zemlje u našoj galaksiji brojni, što je 2012. godine objavljeno u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature.
Svakodnevna otkrića
- Trenutačno naše statistike istraživanja ekstrasolarnih planeta pokazuju da u našoj galaksiji ima puno planeta sličnih Zemlji, odnosno da je većina planeta upravo mala i čvrsta. S druge strane, lakše je pronaći planete velike mase. Stoga, ako gledamo samo planete koji su dosad pronađeni, bez uzimanja u obzir vjerojatnosti da se pronađe određena vrsta planeta, izgleda da ima više plinovitih divova - pojasnila je dr. Dominis Prester.
Nove egzoplanete sada otkrivamo praktički svakodnevno, a od oko 2000 dosad potvrđenih, polovicu otkrića dugujemo svemirskom teleskopu Kepler. Taj oko 600 milijuna dolara vrijedan teleskop, nazvan po slavnom njemačkom astronomu Johannesu Kepleru, NASA je lansirala u ožujku 2009. godine. Svemirski teleskop Kepler koristi svjetlomjer koji su razvili NASA-ini znanstvenici i inženjeri kako bi se kontinuirano pratio sjaj oko 150.000 zvijezda. Podaci prikupljeni tijekom tih promatranja analiziraju se kako bi se zatim otkrila periodična kolebanja koja upućuju na postojanje egzoplaneta.
- Postoji nekoliko metoda za otkrivanje ekstrasolarnih planeta, koje su u dobroj mjeri komplementarne. To znači da je dobro koristiti različite metode u cilju upotpunjavanja kompletne slike o planetima izvan našeg Sunčeva sustava. Kombiniranje opažanja sa zemaljskih teleskopa i svemirskih misija trenutačno donosi najvažnije rezultate koji nam pomažu u daljnjem prodiranju u tajne tih udaljenih svjetova - rekla je dr. Dominis Prester.
Polako, rano je
- Najproduktivnije su u posljednje vrijeme metoda mikrogravitacijske leće, metoda tranzita i metoda radijalnih brzina. Direktnim snimanjem su također dokazani neki ekstrasolarni planeti, a metoda astrometrije trebala bi omogućiti puno veću preciznost u određivanju parametara sustava u skoroj budućnosti - dodala je dr. Dominis Prester.
Iako većinu dosad otkrivenih egzoplaneta čine plinoviti divovi poput Jupitera, posljednjih je godina otkriveno i četrdesetak onih koji su slični Zemlji. Dosad najsličniji planet Zemlji, otkriven pomoću svemirskog teleskopa Kepler, najavljen je u srpnju ove godine. - Otkrili smo planet Kepler 452b koji je zasad najbliži rođak Zemlje. To je Zemlja 2.0 - rekao je tada John Grunsfeld, jedan od čelnih ljudi NASA-e. Kepler 452b je oko 1,5 puta veći od Zemlje od koje je udaljen oko 1400 svjetlosnih godina. Ima gravitaciju gotovo dva puta veću od Zemljine, a godina na njemu traje 386 dana. Kepler 452b stariji je rođak Zemlje: star je oko šest milijardi godina, dok je naš plavi planet (kako Zemlju iz svemira vide astronauti), star oko 4,5 milijardi godina. Među kandidatima za Zemlju 2.0 su Kepler 442b i Kepler 438 b, koji su najavljeni u siječnju ove godine, Gliese 667, otkriven 2013. itd.
- Još je uvijek prerano govoriti o tome da je stvarno pronađena Zemlja 2.0 i pokazati prstom na neki planet. No, ono što sad znamo zahvaljujući istraživanjima napravljenima u posljednjih nekoliko godina, jest da ima puno planeta sličnih našoj Zemlji - rekla je Dijana Dominis Prester.
Naša sugovornica zatim se osvrnula na to koji su uvjeti potrebni da bi se na nekom planetu razvio život. - Postoji više teorija o tome. Većina uzima u obzir mogućnost postojanja tekuće vode. U principu je potrebno imati planet dovoljno male mase da može imati čvrstu površinu i umjerenu gravitaciju, no opet dovoljno velike da zadrži atmosferu. Također, temperatura ne smije biti prevelika, što znači da ne smije biti blizu matične zvijezde - pojasnila je dr. Dominis Prester. - Poželjno je da planet bude u orbiti oko jedne zvijezde, a ne da se nalazi u dvojnom ili višestrukom zvjezdanom sustavu. Također je poželjna orbita bliska kružnici, s umjerenim nagibom osi na ravninu kruženja oko zvijezde, jer preveliki ekstremi dovode i do prevelikih temperaturnih razlika - istaknula je dr. Dominis Prester.
Tragači za E. T.-jem
Poput većine astrofizičara, i naša sugovornica smatra da će se idućih godina potraga za Zemljom 2.0 intenzivirati.
- Sad ima sve više potencijalnih kandidata za Zemlju 2.0 i važno je poraditi na još boljoj statistici te preciznijem određivanju fizikalnih parametara koji opisuju te planete kako bismo mogli bolje razumjeti je li na tim planetima moguć život - naglasila je Dijana Dominis Prester.
Iako otkriće Zemlje 2.0 ne znači automatski da se na tom planetu razvio život, neki poznati svjetski astrofizičari već prognoziraju i otkriće E.T. -ja.
- Do 2040. godine otkrit ćemo izvanzemaljsku inteligenciju - ustvrdio je Seth Shostak iz poznatog Instituta SETI (Search for Extraterrestrial Life) u Kaliforniji. Program SETI obuhvaća brojna istraživanja u kojima se uz pomoć radioteleskopa proučavaju obližnje, ali i udaljene zvijezde u potrazi za signalima što upućuju na inteligentni život.
Potraga za E.T.-jem počela je još 1960. godine kada je mladi astronom Frank Drake u Zapadnoj Virginiji postavio radioteleskop kako bi tragao za signalima inteligentnog života u svemiru. Frank Drake danas je 85-godišnjak, ali njegova potraga za E.T.-jem još traje.
Ta je potraga prije nekoliko mjeseci dobila novi impuls jer je ruski milijarder Jurij Milner najavio kako će u idućem desetljeću uložiti barem 100 milijuna dolara u projekt “Breakthrough Listen”, “lov na izvanzemaljce”. Sredstva koja donira Milner bit će jednim dijelom namijenjena za opservacije pomoću radioteleskopa, uključujući i dva najveća na svijetu: Robert C. Byrd Green u Zapadnoj Virginiji i Csiro Parkes opservatorij u Australiji. Kao savjetnike na projektu “Breakthrough Listen” Milner je angažirao Franka Drakea, ali i Stephena Hawkinga te Ann Druyan, koautoricu dokumentarne serije “Kozmos” te udovicu Carla Sagana. - Možda negdje u svemiru inteligentan život gleda ovaj naš svijet i svjestan je što to znači. Nema većeg pitanja u znanosti od potrage za izvanzemaljcima - smatra Hawking.
Halo, Ban Ki-moon?
Milner je najavio i natjecanje “Breakthrough Message” s nagradom od milijun dolara koja će biti dodijeljena pojedincu ili instituciji koja osmisli najbolju poruku što bi je zatim čovječanstvo poslalo izvanzemaljskoj inteligenciji. No, što ako se E.T. javi na poruku?
Međunarodna astronautička akademija objavila je protokol prema kojemu “ne bi trebalo odgovarati na signal ili druge znakove izvanzemaljske inteligencije dok se ne poduzmu odgovarajuće konzultacije na međunarodnoj razini”. Prema proceduri, o E.T.-jevoj poruci trebalo bi najprije obavijestiti glavnog tajnika UN-a koji bi tu vijest priopćio cijelom svijetu. Zatim bi međunarodna zajednica sastavila odgovor u ime cijelog čovječanstva.