Bolja Hrvatska protiv Druge Republike - to je borba ishod koje će odlučiti o budućem predsjedniku države. HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović prije nekoliko je dana na gromoglasnom stranačkom skupu u Zagrebu predstavila svoj predsjednički program “Za bolju Hrvatsku”. Predsjednik Ivo Josipović vlastiti paket reformi, koje kani pokrenuti promjenom Ustava, vidi kao kovanje Druge Republike. Što dva trenutno najjača kandidata zapravo nude Hrvatskoj?
Kolinda Grabar Kitarović startala je u kampanju s blještavog HDZ-ova zbora iz dupkom pune dvorane zagrebačkog hotela Westin. HDZ se još jednom potvrdio kao šampion masovki. Gužva je bila kao u zlatnim danima te stranke. Ali je prostor mogao primiti nekoliko stotina duša, za razliku od nekadašnjih HDZ-ovih mitinga gdje su se sudionici brojili na tisuće. I ovoga puta sve je prštalo od nabildavanja pobjedničkog ozračja: mahanja zastavama, pljeskanja i domoljubne patetike. Glavna je zvijezda djelovala mnogo bolje nego u svim dosadašnjim javnim istupima. Predsjednička kandidatkinja HDZ-a pokušala se predstaviti upućenom, samouvjerenom i odlučnom. Ali, često podignuta pesnica - glumljena energičnost - možda se u tom pogledu čak pokazala kontraproduktivnom.
Ispod pojasa
Za takvu raskošnu startnu paradu Ivo Josipović, kako sam tvrdi, nema novca. Dijelove svog programa on predstavlja kontinuirano, u različitim javnim nastupima i intervjuima. Za razliku od Kolinde Grabar Kitarović, nema ni tako brojnu svitu koja ga prati. Njegova se kampanja više doima kao one man show. HDZ je - pokazuje nekoliko posljednjih izbornih rundi - ustrojen poput stranačke vojske. SDP-a oko Josipovića skoro da nema. Stranka će financirati predizborne aktivnosti, ali je sama u priličnom rasulu, pa se ovih dana svijećom traže snage koje će obaviti neke u kampanji neminovne poslove. HDZ je podijelio zadatke. Njihova kandidatkinja ne mora prljati ruke, može izigravati damu, dok je blaćenje konkurenata preuzelo Vasino jato. Josipović sve mora, ili želi, odrađivati sam, od pisanja i predstavljanja izbornog programa do odgovaranja na udarce ispod pojasa.
Premda se na prvi pogled čine sličnima, politički umjerenima i integrirajućima, predsjednički se programi Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića sadržajno ipak jako razlikuju. Osnovno, HDZ-ova kandidatkinja misli da je za bolju Hrvatsku dovoljno zamijeniti ljude na čelnim pozicijama u državi. Sve će procvjetati, implicira, čim ona uskoči u sedlo na Pantovčaku. Aktualni predsjednik tvrdi da je nužno zarezati mnogo dublje i temeljitije, da treba promijeniti čitav sustav. Po njemu, bez novih fundamenata nema ni drugačije, bolje Hrvatske.
Predstavljajući svoj program Kolinda Grabar Kitarović manje se obraćala glasačima danas uglavnom desničarskog HDZ-u, više se pokušala boriti za glasove centra, vjerojatno svjesna da se izbori za predsjednika Republike bez njih ne mogu dobiti. Govor joj je bio odmaknut od uobičajene ideološki nabrijane i politički maksimalno radikalizirane fraze Karamarkova HDZ-a. Više je puta rekla da namjerava biti predsjednica svih građanki i građana Hrvatske, što je u zadnjim redovima njenog skupa popraćeno zagledanjem i mrmorom nezadovoljstva. Građanke i građani?, HDZ-ov je kor podigao obrve. Ni jednom nije spomenula u stranci omiljenu frazu “Hrvatice i Hrvati”. Tuđmanova bista na bini, posljednjih godina neizostavni dekor HDZ-ovih svečanosti, nije se srušila. Možda i zato što joj se gospođa Kitarović naklonila tvrdnjom da su “temelji hrvatske države, čvrsti i neuništivi, Domovinski rat i dr. Franjo Tuđman”. Da je prvi predsjednik samostalne Hrvatske temelj hrvatske državnosti? Da bilo koji pojedinac može biti temelj države?
Udvaranje centru
HDZ-ova se kandidatkinja najvećim dijelom svog govora udvarala centru, obećavajući da će se kao predsjednica države maksimalno fokusirati na gospodarski oporavak te biti točka svenacionalnog okupljanja i “novog hrvatskog zajedništva”. - Samo je još falilo World peace! - ironično mi komentira jedna poznata članica HDZ-a, aludirajući na intelektualni kapacitet nekih ljepotica kojima je fraza o miru u svijetu sve što o budućnosti znaju reći. Naravno, pitanje je koliko su obećanja gospođe Kitarović realna. Predsjedničke su ovlasti u gospodarskoj politici baš nikakve, a kraj HDZ-a, koji širi govor ideološke i političke mržnje, bilo kakav poziv na zajedništvo zvuči šuplje i lažno.
(...)