Nedjelja je. Jutarnji je već od ranog jutra na kioscima. Kupuju ga i čitaju turisti na Jadranu. Zagrepčani koji odbrojavaju dane do godišnjeg odmora. Dvadesetak aktivista koji su u četvrtak uhićeni jer su tijelima ponovno sprečavali kamione da napuste gradilište u Varšavskoj ulici. Kupuju ga moja obitelj i moji prijatelji. Kupuju ga i kolege.
I imaju što pročitati. Reportaža s gradilišta centra Cvjetni HOTO grupe, odnosno Tome Horvatinčića. U očima dijela javnosti reportaža ne nailazi na odobravanje. Aktivisti odlaze još dalje - negoduju, možda i psuju autora teksta.
Kolege iz konkurentskih redakcija zovu me telefonom. Podsjećaju me da sam se svojedobno drznuo napisati tekst koji nije bio po volji protivnicima projekta i sada sa sigurnošću tvrde da sam prodana duša.
Put od samo 15 minuta, od redakcije do križanja Ilice i Preobraženske ulice, gdje me u petak točno u 15.15 sati obećao primiti Tomo Horvatinčić, bio je neopisivo dug. Upravo zato što su mi se ovakve i slične misli motale po glavi.
Produžetak Bogovićeve
Napisati bilo kakav tekst o projektu Cvjetni ili Varšavskoj ulici, razmišljao sam, postao je nevjerojatno delikatan zadatak. Svaki će izazvati burne emocije, bilo kod pobornika ili protivnika projekta.
Odlučio sam da se neću time zamarati. Tekst će jednostavno dati odgovor svakome tko se zapitao što se događa iza goleme metalne ograde koja skriva kontroverzni građevinski kompleks. U 15.17 sati Tomo Horvatinčić uveo me na gradilište.
Na samom ulazu dočekao nas je ljubazni portir i dodijelio kacige koje smo Horvatinčić, fotoreporter i ja morali staviti na glavu zbog sigurnosti. Kiša je lijevala, ali to nas ne bi smjelo omesti u inspekciji najkontroverznijega gradilišta u gradu. Stojimo ispred golema ulaza u budući lifestyle i shopping centar.
Iznad nas golema dizalica spušta i podiže građevinski materijal, pa razgovor povremeno prekidaju radnici povicima “Čuvaj glavu!” Kamioni i ostala mehanizacija u tom trenutku strašno buče, pa razgovaramo galameći. Stojimo na prizemlju, etaži 0, koja je ispred samog ulaza izdignuta 80 centimetara.
Poslije će se ti centimetri ukloniti, a sada štite plohu trga od oštećenja. Leđima smo okrenuti Bogovićevoj ulici i pravoslavnoj crkvi, dio radnika nas odmjerava s upitnikom iznad glave - tko su sad ovi??? - a ispred nas se pruža buduća šetnica, svojevrsni produžetak Bogovićeve ulice.
- Ovo je golemi ulaz u lifestyle centar. Samo zanemari metalne potporne stupove. Ovdje će se s Cvjetnog trga ulaziti u centar, u natkrivenu ulicu - kaže Horvatinčić. - Bit će osvijetljena. Kroz mini bazene na stropu će prodirati Sunčeva svjetlost, tako da izostaje briga da će u ulici biti mračno - priča nam.
- S lijeve i desne strane bit će trgovine. Na etažama -1, 0 i 1 (niskom prizemlju, prizemlju i visokom prizemlju) bit će ih ukupno 80. Neke od njih radit će od 0 do 24 sata, poput kioska i pekarnica s uvijek svježim kruhom - objašnjava.
U neposrednoj blizni, u prizemlju, dizalica izvlači građevinski materijal i zemlju te ih istovaruje u jedan od kamiona. Nalazi se gotovo na samom ulazu, ispod budućeg H&M-a. Naime, lijevo od ulaza, na tri etaže i površini od 1900 četvornih metara, prostirat će se prvi Hennes&Mauritz u Hrvatskoj. Pogled iz te popularne trgovine s odjećom pucat će na cijeli Cvjetni trg, baš kao i iz kultnoga Harry’s Bara koji ekskluzivno stiže iz Venecije.
Skakanje po lokvama
Taj kafić bit će smješten lijevo od ulaza, a njegova je gradnja predviđena na tri etaže, na prostoru od 230 četvornih metara. Horvatinčić predviđa da bi se mogao pretvoriti u jedno od omiljenih mjesta za ispijanje kave u gradu.
Preko građevinskog materijala, cijevi kroz koje prolazi beton i lokvi vode Horvatinčić je grabio znatno brže nego ja. Gazio je ne mareći hoće li se zaprljati, za razliku od mene koji sam u podsvijesti imao činjenicu da se na posao moram vratiti relativno čist.
Dok je on skakao po lokvama, ja sam oprezno hodao po daskama odloženim na zemlju. Na nekim mjestima, kroz objekt koji je još dijelom otkriven, probija kiša nakupljena na višim etažama.
Nalazimo se posred prizemlja. Tu, u središnjem dijelu, nalazi se golem otvor. Željezne šipke vire iz betona, a pogled seže duboko pod zemlju. Radnika na toj razini gotovo i nema. Zaposleniji su na višim etežama.
- Na ovome mjestu gradit ćemo pomične stube koje povezuju nisko prizemlje s prizemljem. Na ovoj etaži bit će mnogo trgovina, uglavnom modnih. O kojim se brendovima radi, ipak ne smijem reći. Samo su nam H&M i Harry’s Bar dali suglasnost za otkrivanje njihova imena - kaže.
Iznajmljeni lokali
Na tome mjestu otkriva koliko je prostora iznajmljeno i koliko je novca dosad uložio u projekt.
- Trideset i tri milijuna eura vlastitog novca. Od toga sam 19 milijuna eura posudio HOTO-u. Ostatak novca, 53 milijuna eura, nabavio sam putem kredita. Jamac za podizanje kredita bili su prodani stanovi i iznajmljeni prostori. Osamdeset posto lokala je iznajmljeno, a 50 posto stanova već prodano. To je bio jamac za kredit i mi smo to uspjeli - napominje Horvatinčić.
Sve to vrijeme 250 radnika neumorno radi. Na projektu ih je trenutačno zaposleno 540: 250 ih radi u jutarnjoj, 250 u podnevnoj, a 40 u noćnoj smjeni. Toliko su tihi da se unutar gradilišta može normalno razgovarati. Tišinu povremeno naruše kamioni i ostala mehanizacija.
- Radimo danonoćno, za nas nema ni svetka, ni petka. Trenutačno smo se izdigli do četvrte etaže, a za tjedan dana trebali bismo doći i do pete - dodaje Horvatinčić.
Spuštamo se u nisko prizemlje. Montirane metalne stepenice uske su, vlažne i umrljane, ali čine se kao čvrsta konstrukcija pa ulijevaju sigurnost. Prilično je mračno, oko nas i dalje nema radnika.
Stojimo ispred budućeg lifta koji će podzemnu garažu povezivati s centrom. To mjesto Horvatinčić zove centar svijeta. Tu će se, kaže, sve događati. Naime, nakon izlaska iz garaže u budućnosti će vas ovdje odmah napasti bogati sadržaj.
Pokušao sam to vizualizirati. Za malo manje od godinu dana ovo tiho i pusto mjesto bit će nevjerojatno živo. Oko mene bit će brojni restorani, kafići i trgovine. Stotine ljudi će bučiti, negdje žuriti ili smijati se na ručku.
Nedaleko od lifta, na sjevernoj strani te etaže, otkriva Horvatinčić, nalazit će se Konzum. Prostirat će se na 700 četvornih metara i imati jedinstvenu ponudu za vlasnike 56 stanova: stanari će moći će kupnju obavljati iz vlastitog doma. Nazvat će trgovinu, a osoblje će im na vrata stana donijeti naručene namirnice.
Ispod nas se nalazi podzemna garaža. S desne strane, jer gledamo prema Cvjetnom trgu, nalazi se sporni ulaz u garažu. Stambenoj zgradi u Varšavskoj 6 s te pozicije gleda se “u leđa”.
Šest do osam tisuća eura
- Podzemna garaža je gotovo sagrađena. Prostire se na pet etaža. Od razine -6 do -3 predviđeno je 320 parkirališnih mjesta za građane. Na drugoj etaži ispod zemlje nalazit će se točno 106 malih garaža, površine 30 četvornih metara, gdje će svoja vozila parkirati vlasnici stanova u kompleksu.
Stanova je ukupno 56, od kojih se 46 nalazi na drugoj, trećoj, četvrtoj i petoj etaži. Pet stanova gradit će se na prvih pet etaža kod Varšavske ulice (jedan stan po etaži), a na šestoj i sedmoj etaži sagradit će se pet penthousea.
- Cijena četvornog metra kretat će se između šest i osam tisuća eura, a svaki kupac moći će ga projektirati po vlastitoj želji - ističe.
Na pitanje planira li i sam živjeti u lifestyle Centru Cvjetni, odgovara niječno. Na pitanje “zašto ne?”, odgovorio je vicom koji možda baš i nije za novine.
Krenuli smo na vrh objekta. Metalnim stepenicama dižemo se gore. Gdje smo točno, ne znamo jer slijepo slijedimo Horvatinčića koji gradilište očito detaljno poznaje. Putem objašnjava da će se u centru, kada se otvori, zaposliti 800 ljudi.
Naime, sve vrijeme dok smo šetali gradilištem, moglo se osjetiti da ga muče prosvjedi aktivista koji se protive gradnji u Varšavskoj.
Kao da uporno želi nešto naglasiti ili reći, opravdati se da nije kriv, reći da je sve po zakonu, da ne gleda samo svoje interese i da mu teško pada što ga dio javnosti percipira kao negativca. Staje i ipak se osvrće na tu temu.
- Govore mi da samo želim zaraditi, a ja najiskrenije samo želim vratiti ovo što sam uložio. Slušam prosvjednike, ali uvjeren sam da prosvjeduju na krivoj adresi. Spočitava mi se da sam od Grada Zagreba glatko dobio dovozle, a upravo mi je njihova administracija zagorčala život. Zbog milijun suglasnosti i dozvola punih pet godina čekao sam da krenem s gradnjom - kaže.
Na četvrtoj etaži, zasad najvišoj, radnici su, čini se, najzaposleniji. Betoniraju i žure na petu, koja bi trebala biti postavljena kroz idućih nekoliko dana. Ne hodamo po betonu i čvrstom tlu, nego po žičanoj konstrukciji u koju radnici nalijevaju beton.
Desetak ih je, kontroliraju golemo crijevo iz kojeg teče beton. U blizini nadzorni inženjer prati kako teku radovi i daje zeleno svjetlo radnicima da smiju početi.
Pročešljali smo sve
Dok hodam po žicama i probijam se kroz metalne ograde, prati me osjećaj da ću svako malo propasti ili se spotaknuti. (I obrukati pred zaposlenicima HOTO-a i Tehnike).
Radnici nakratko zastaju kako bi pozirali fotoreporteru. Pogled s ove etaže seže do polovice Bogovićeve ulice, dok Varšavsku zaklanja stambena zgrada.
Horvatinčić na toj, zasad posljednjoj, etaži više nije imao što otkriti. Došli smo na sam vrh objekta i zaključili da smo pročešljali baš sve. Naš je posao tu završio.
Zaputili smo se prema izlazu iz kompleksa i pozdravili radnike Tehnike koje čekaju još mjeseci danonoćnog rada.
Prvog listopada najmoprimci i vlasnici stanova dobit će svoje prostore na raspolaganje kako bi ih uredili po vlastitim željama, a otvorenje cijelog centra predviđeno je za 31. ožujka.
Horvatinčić će se dotad morati još mnogo puta suočiti s prosvjedima i rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa u Varšavskoj 6. Prosvjednici će se još mnogo puta dotad morati suočiti s institucijama koje za njih imaju ili nemaju sluha.
A mi? Točno u 17 sati zatvorili smo vrata na metalnoj ogradi koja skriva kontroverzni građevinski kompleks i time odlučili suočavanja oko projekta Cvjetni prepustiti nekome drugom.
TOMISLAV HORVATINČIĆ: Meni treba samo 70 kvadrata, za tuš i spavanje
Prosvjednici su mi puno draži od kemoterapije. Početkom devedesetih pobijedio sam rak kostiju. 182 dana bio sam na kemoterapiji. Osim medicine i volje za životom, što se pokazalo presudnim, svoje je prste u u cijeloj priči imao i Bog. Odlučio je da ostanem. Tada sam se promijenio, počeo drukčije doživljavati život i ljude oko sebe. Ne volim se nikome zamjerati. Čak ni u prometu, gdje je to posve normalno. Pazim na svaki detalj. Sve to nije osobito bitno.
Cvjetni - životni projekt? Ne bih rekao. Odlučio sam pokrenuti cijelu priču, ostaviti svoj potpis na jednom od zagrebačkih blokova. Pokloniti nešto Zagrebu. Ne ulagati svoj novac negdje u inozemstvu. Ne radi se o profitu. Imam dovoljno novca i dovoljno projekata iza sebe. Castellum centar, Hoto Ville, Palača Zrinjevac... Uvjeren sam da radim dobru stvar, a osobno neću previše profitirati. Iako, priznajem, sam sebe sam iznenadio kada sam osjetio da me pogađa što je dio ljudi nezadovoljan projektom.
O gradonačelniku Milanu Bandiću? Prijatelji smo. Dovoljno dobri da mu uvijek kažem što mislim. Na žalost, moj projekt postao je instrument za politička prepucavanja. Činjenica da moj projekt nastaje u vrijeme dok je on na vlasti, možda mi i otežava cijelu priču. Njegova administracija nije mi olakšala posao, kako neki vjeruju. Baš naprotiv, dodatno mi ga je otežala. Podsjećam, pet godina sam čekao da krenem u izgradnju. Morao sam dobiti milijardu suglasnosti i dozvola.
Kako je sve počelo. Kao klinac, sa 18, 19 godina radio sam apsolutno sve. Bio sam prodavač, konobar. Odrastao sam na asfaltu, ali borio sam se i trudio. Imao sam svoj restoran. I kada sam bio u bolnici i borio se za svoj život, razmišljao sam o budućnosti. Kako unaprijediti, razviti, proširiti restoran. Uvijek sam gledao prema naprijed. Pobijedio sam bolest i nastavio širiti poslovanje.
Prijatelji su za mene istinska vrijednost. Uvijek ću im pomoći, kako god mogu. Ali upoznao sam i ljude koji razmišljaju samo o sebi. Uvjerenja sam da je život nešto posve drugo. Pomoći nekome. To je ljepota. Pokušati spasiti nečiji život, boriti se za nečije zdravlje. Pokloniti beskućniku koju kunu, razveseliti ga za blagdane, za Uskrs i Božić. Nije bitno zna li se od koga je pomoć stigla. Bitno je da postoji namjera.
Megalomanija. Imam veliko obiteljsko imanje, gdje volim okupiti svoje prijatelje. Skuhati večeru. Ali znate li koliko meni zapravo treba? 70 kvadrata. Ujutro se otuširam, prohodam kroz dnevni boravak i trk na posao. Kasno navečer se vraćam. Tuš i spavanje. Ostatak dana radim.
Boja kože i nacionalnost meni ne predstavljaju baš ništa. Imam prijatelje iz cijelog svijeta. Među njima i mnogo Srba. Ali smatram da treba ljubiti svoju zemlju i svoj grad. Pokazati ljubav prema nečemu ne znači isticati mržnju prema nekom drugom.
Na gradilištu na Cvjetnom sve je tip-top. Svaka stvar na svom je mjestu, a iskušali smo i nove tehnologije u gradnji. Radnici su profesionalci. Rade marljivo i tiho. Zarađuju četiri, pet tisuća kuna da prehrane svoje obitelji. Ja to cijenim. I zbog njih mi nije drago što se odvijaju prosvjedi. Na krivoj su adresi. Ljudi koji ovdje rade su pošteni i imaju pravo na rad.
Volim se zafrkavati. Pričati viceve. Mislim da u mom društvu nikad nije dosadno. Često se šalim na svoj račun. Ma i na račun drugih. Nadam se da u tome ne pretjerujem.
JOSIP KREGAR: Gradska politika? Od nje sam malo zastrašen
Pametan čovjek zna da se uči cijeli život. Naučio sam da je u politici osim ideje važna organizacija, a odlučujući novac. To je zlo koje treba iskorijeniti i spriječiti. Politiku treba raditi i voditi zbog ideala. Zbog tih ideala treba se žrtvovati. Kod nas, nažalost, to nije tako.
Protivnici. To su ljudi koje treba slušati. Motriti njihove ideje, neovisno o tome kakve su im namjere. Oni često puta pomažu da se shvatiš istinu. Istina se nalazi na strani mudrih vođa i onih koji imaju sluha za druge. Ljudima koji nemaju široki pogled na stvari treba pristupiti s mnogo pozornosti, tolerancije i razumijevanja. Iz toga se rađaju dobre ideje i dobre stvari.
Pravo je moja velika ljubav i znanstvena opsesija. Hrvatska pravna znanost, nažalost, zaostaje 30-ak godina za svjetskom u pogledu pravne teorije. Radikalne promjene, ekonomske analize, pravo i društvo - to iz korijena mijenja sustav. Hrvatskoj u tom smislu trebaju promjene.
Otkako sam se počeo baviti gradskom politikom, shvatio sam da se zapravo radi o nečemu što “se mora obaviti”. Ta razina politike više me podsjeća na Macbetha nego na Romea i Juliju. U Gradu se prelamaju svi politički interesi hrvatskih stranaka. Iznenađuje me veličina, snaga, mreža i isprepletenost različitih političkih grupacija u Zagrebu. Postoji čitav niz interesnih skupina, međusobno povezanih, koje žive na račun Grada. Politika čistih računa. To je ono što Zagrebu treba.
Posao? Volim svoj posao najviše na svijetu. U prvom redu svojim primarnim poslom smatram pravnu znanost i akademsku karijeru. Izrazito je produktivna, a ja sam vrlo zadovoljan svojim dostignućima u njoj. Ovdje imam izvrsne suradnike. Drugo je gradska politika. U njoj sam malo zastrašen. Brojem i veličinom mreža i poznanstava. I pravila. Ne volim kada moramo robovati formi. Ne volim kada ne dobijem odgovore koji su građani zaslužili čuti.
Volim grad. Sa Zagrebom sam se sljubio u potpunosti. Ne mogu izdvojiti mjesto ili skupinu ljudi, veliku cjelinu u kojoj se osjećam bolje nego negdje drugdje. Sve je to isto, svugdje je lijepo. I u akademskim krugovima i sa seljacima u Sesvetama. Zagreb pruža fantastičnu raznolikost, a manje sredine to rijetko pružaju. Zagreb je moj kontakt sa svijetom, baš kao kad se kaže da je kontakt sa svijetom kad staviš prst u more.
Možda i najveća želja koju imam je razvijanje sveučilišta. Jedan dio života proveo sam na sveučilištima, pa to i ne čudi. Naše je sveučilište uspavano. Treba povećati broj studenata, zgrada, profesora...
Simpatizer sam, a ne suradnik aktivista u Varšavskoj ulici. To je skupina mladih ljudi koji su aktivni u svojoj borbi za tu ulicu i pješačku zonu. Oni se bore za ideale, za nešto što smatraju pravednim. Iza njih ne stoje moćni mediji i veliki novac, što u takvim borbama može biti odlučujuće.
Mnogi zamjeraju tome što se Zelena akcija ne brine za okoliš, već za centar grada. Podsjećam da su oni prvi pokrenuli pitanje zaštite podsljemenske zone, a bore se i za zaštitu zelenih pojaseva od onih koji na njima žele graditi i zgrnuti novac. Zamjera im se i da, navodno, ne rade ništa. Napominjem da i o njima ovisi urbanistička budućnost Zagreba. Većina njih ima stručnost te završene fakultete. Ono što ih izdvaja od drugih je činjenica da ne trpe nepravdu.