Dovoljno je bilo provesti samo nekoliko sati u Pjongjangu pa da se uvjerimo kako Sjeverna Koreja nije samo najtajanstvenija i najzatvorenija nego i najmilitariziranija država na svijetu s daleko najviše vojnika po glavi stanovnika. Ne samo zbog toga što po ulicama stalno susrećete uniformirane muškarce i žene, a avenijama neprestano prolaze kamioni puni vojske nego i zbog toga što se usred svake četvrti u Pjongjangu, čak i tamo gdje su neboderi od nekoliko desetaka katova, nalazi vojarna. Osim toga, kada se ulazi u grad ili se autom putuje kroz zemlju, nezaobilazni su punktovi s naoružanim vojnicima. Doduše, sva ta silna vojska ne ostavlja nikakav ozbiljniji dojam. Vojnici nose izlizane i iznošene odore koje su prije nalikuju prnjama od čoje negoli urednim uniformama, velika većina vojnika doima se neishranjeno, zapušteno, rezignirano… Sjeverna Koreja je, ne treba zaboraviti, jedna od najsiromašnijih država na svijetu, kojom još uvijek vlada glad, gdje se hrana i ostale osnovne potrepštine nabavljaju na bonove. Građani Pjongjanga imaju pravo na 300 grama hrane dnevno, dok seljaci o tome mogu samo sanjati jer dobivaju najviše 200 grama hrane dnevno.
Režim u Pjongjangu tvrdi da je još 8,200.000 građana Sjeverne Koreje osposobljeno za ratno djelovanje. Uz to postoji i vojni pomladak “Mlada Crvena armija” u kojoj su učenici srednjih škola koji svake subote provedu četiri sata na vojnoj obuci. Sjeverna Koreja danas ima 153 divizije i brigade, od toga 25 mehaniziranih divizija sa 3000 oklopnih vozila, 13 tenkovskih brigada sa 3500 tenkova, 30 artiljeriskih divizija sa 21.000 topova, vojno zrakoplovstvo raspolaže sa 60 raketa, 620 zrakoplova i 20 helikoptera, dok mornarica ima 70 podmornica i tri veća vojna broda. Inače, više vojnika od Sjeverne Koreje imaju Kina, Rusija i Indija, dakle mnogo veće države sa stotinama milijuna stanovnika.
Koliko je Sjeverna Koreja nepoznanica za ostali svijet, koliko je zatvorena i izolirana, najbolje pokazuje senzacija koja se dogodila prije nekoliko dana kada je na fotografiji koja je snimljena na sjednici najviših dužnosnika Sjeverne Koreje uz Kim Jong-una zapažen mobitel. Odmah se počelo nagađati je li to mobitel američkog Applea, južnokorejskog Samsunga ili kineskog Huaweija. Analitičari obavještajnih službi ubrzo su utvrdili da je to mobitel HTC proizveden na Tajvanu jer diktator nije želio aparate koje su proizveli američki imperijalisti ili južnokorejski siromasi, kako to Sjevernokorejci uče svoju djecu od malih nogu.
Podcjenjivanje
Unatoč besprimjernom siromaštvu, kada valja održavati atmosferu kulta ličnosti, tada se ne štedi. Prošle godine država u kojoj najmanje tri milijuna ljudi pati od pothranjenosti, potrošila je 41,5 milijuna dolara na podizanje novih spomenika, golemih portreta i otvaranje spomen-područja na sjećanje na utemeljitelja Sjeverne Koreje Kim Il-sunga, koji je umro 1994., i njegova sina Kim Jong-ila koji je preminuo 2011. godine. To je čak 10 milijuna dolara više od onoga što je potrošeno 2011. kada je otvoreno više od 400 novih spomenika i portreta. U svakoj četvrti Pjongjanga te u svakom, pa i najmanjem selu, mogu se vidjeti golemi spomenici i portreti Kim Il-sunga i Kim Jong-ila koji su svojom raskoši i veličinom u potpunom nesrazmjeru sa siromaštvom koje ih okružuje. I što je najvažnije: noću dok cijela zemlja utone u mrkli mrak jer se struja isključuje, spomenici dvojici diktatora jedina su mjesta koja su raskošno osvijetljena.
Jedan od paradoksa i fenomena Sjeverne Koreje je svakako činjenica da tako pauperizirana i opustošena država u kojoj djeca i ljudi još uvijek masovno umiru od gladi, u kojoj se živi pod tako strašnom i neljudskom diktaturom, gdje su ljudi potpuno izolirani od ostaloga svijeta, ipak može sagraditi dalekometne rakete i atomske bombe. Premda je jasno da im to ne bi uspjelo da nije bilo pomoći najprije Kine, potom nekadašnjeg SSSR-a, a sada i Irana za kojega se tvrdi da je imao prste u konstruiranju i gradnji rakete, ipak je to podvig kojega susjedne zemlje više ne podcjenjuju.
Proizvodnja automobila
Uostalom, potpuno devastirana ekonomija Sjeverne Koreja proizvodi čak i vlastite automobile, lokomotive, kamione, autobuse, tramvaje… Za boravka u Pjongjangu vidjeli smo nekoliko domaćih automobila i oni se, barem po vanjskom izgledu, nisu bitno razlikovali od, primjerice, VW Pasata. Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, tvornice Sungri Motor Plant, Pyeonghwa Motors i Pyongsang Auto Works imaju kapacitete za proizvodnju oko 50.000 automobila, no ne uspijevaju proizvesti više od nekoliko tisuća godišnje.
Također, Sjevernokorejska vojska svako toliko pokaže i svoje drugo lice te zadivi svijet besprijekornom uvježbanošću koju demonstrira na različitim paradama i sletovima. Primjerice, na najvećem stadionu u Pjongjangu prisustvovali smo jedinstvenom sletu Ariang na kojemu je nastupilo više od pedesetak tisuća mladih ljudi i nekoliko desetaka tisuća vojnika. Svi su domaći gledatelji bili ganuti do suza, a nekoliko desetaka stranaca bilo je fascinirano disciplinom i gotovo nestvarnom skladnošću i uvježbanošću.