Vruć je kolovoški dan na otoku Viru. Iza šarenih štandova s turističkim tričarijama znoje se sezonci, djeca ližu sladolede, atraktivne turistice sunčaju ten, a iz obližnjeg beach bara dopire elektronska glazba. Slika po svemu krajnje nezanimljiva, šušur identičan onom kakav se ovih dana viđa u svakom dalmatinskom gradu ili mjestu uz Jadran. Zapravo, čak i slabiji. Nema ni jednog hotela niti turističkog resorta, čak ni hostela, a umjesto razvikanih glazbenih festivala goste zabavljaju prvaci nacionalne estrade - Jelena Rozga ili Željko Bebek.
Stoga je gotovo neobjašnjivo kako je Vir ove godine skočio na peto mjesto najposjećenijih hrvatskih turističkih destinacija s kontinuiranim rastom i ostvarenih milijun noćenja prije sredine kolovoza, debelo prije obližnjeg, mnogo većeg i poznatijeg Zadra. Kako se onda taj otok, donedavno u kolektivnom pamćenju urezan samo kao oaza bespravne gradnje, urbanistički kaos i poprište ružnih rušenja bagera Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, prometnuo u turističko mjesto prve kategorije?
‘Na crno’
Direktor mjesne turističke zajednice Šime Vučetić upućuje nas kako se odgovor skriva u samom pitanju.
- Do 2013. mještani su se bavili turizmom ‘na crno’ jer objekti bez građevinske dozvole nisu mogli proći kategorizaciju za bavljenje turističkom djelatnošću. Kada je to promijenjeno, broj iznajmljivača s 300 se popeo na 1100, a umjesto donedavnih dvije i pol tisuće kreveta, sada je na Viru više od deset tisuća ležajeva. Dakle, realno se nije dogodilo ništa novo, samo što su ti gosti sada službeno evidentirani, plaćaju se boravišne pristojbe. Rast, naravno, postoji, no nije tako dramatičan kako bi se moglo zaključiti po papirima. Riječ je samo o uvođenju reda u dosadašnju crnu i sivu zonu - objašnjava jednostavnu tajnu virskog procvata Šime Vučetić.
Ipak, bez obzira što se radi o papirnatom povećanju broja gostiju, mora se priznati kako otok vrvi turistima. Najviše je domaćih, no ne zaostaju ni Česi, Slovaci, Mađari... Vir je, uistinu, lokacija masovnog turizma za što je zaslužno više čimbenika. Prvi je njegova idealna lokacija zbog čega je podjednako omiljen među strancima i Zagrepčanima. Od Zagreba do Zadra manje je od tri sata ugodne vožnje autocestom, a od Zadra do Vira nepunih pola sata. Iako je Vir otok, nije potrebno plaćati skupe trajekte, čekati u lučkim redovima, niti razmišljati o mostarinama. Do njega se dolazi kratkim mostom, s obzirom da je vrlo blizu kopnu. Osim toga, Vir je idealno prometno povezan s ostatkom zemlje. Postoje redovne autobusne linije za gotovo svaki hrvatski grad, od Slavonije i Međimurja, do Like i Južne Hrvatske.
Jure Mišković/CROPIX
Elitni dio
Vir je i značajno jeftiniji od ostalih turističkih središta. Ukusan obrok može se pojesti za pedesetak kuna, butelja vrhunskog vina popiti za 150 do 200 kuna, a čak je i u kafićima u centru naselja kava s mlijekom oko osam, devet kuna, što zvuči poput znanstvene fantastike u usporedbi s Dubrovnikom, Splitom ili, pak, otočkim destinacijama poput Hvara i Brača gdje na nekim mjestima dvije šnite kruha s jednom tankom šnitom pršuta strancima podvaljuju za trideset kuna. Apartmani se u pravilu iznajmljuju za pedeset eura, no za tri osobe, što po turistu košta petnaestak eura po danu. U Splitu je smještaj nemoguće pronaći za manje od 300 kuna po osobi, ništa bolje nije ni na zadarskom poluotoku ili, pak, u Šibeniku.
Ima Vir i svoj elitni dio - općinska Lanterna - kuća za odmor s pripadajućim svjetionikom, prima u svoj luksuzni interijer osam osoba po cijeni od 1000 eura za noć. Ipak, okosnica virskog turizma su obitelji, bračni parovi s djecom koji si ne mogu priuštiti elitna odredišta, a žele provesti godišnji odmor na moru. Sve odiše jednostavnim, gotovo arhaičnim turizmom. Fast foodovi, pekarne i pizzerije glavna su grana gastronomske ponude, uz nekoliko ozbiljnih i vrlo solidnih restorana. Za mlade tu je nekoliko noćnih klubova, pomalo izmještenih iz srca naselja, gdje se mogu zabavljati do četiri ujutro, dok se na ostatku otoka život gasi iza ponoći. Za turista koji traži mir, opuštanje i besprijekorno čisto more, Vir je idealna lokacija za odmor.
Iako turistički djelatnici često uvjeravaju kako je vrijeme takvog turizma prošlo, tvrdeći kako samo događaji poput Ultre (koja je, ruku na srce, Splitu ove godine donijela pola milijarde kuna) mogu dugoročno razviti turizam i naviku dolazaka, podaci virske Turističke zajednice pokazuju da to ipak nije baš tako.
Tako je do srijede u Viru ostvareno milijun i 39 tisuća noćenja te 97.169 dolazaka. Dominiraju gosti iz Hrvatske, bilo da se radi o vikendašima ili turistima, zbog čega je virska plaža među jedinim mjestima na Jadranu gdje se govori pretežno hrvatski jezik što je, zapravo, pomalo neobično reporteru naviklom na bogatu lepezu jezika koji odzvanjaju na užarenim plažama proteklih tjedana.
Tako su domaći gosti ostvarili 534 tisuće noćenja do 12. kolovoza, u odnosu na goste iz svih drugih zemalja koji su kroz 61 tisuću dolazaka ostvarili malo manje od 505 tisuća noćenja.
Navala Mađara
U strukturi gostiju, Hrvati čine malo više od 36 posto svih dolazaka na Vir i ostvare 50.98 posto noćenja. Slijede Mađari s 14 posto dolazaka i manje od deset posto noćenje, te Slovenci koji su do srijede u Viru imali oko 125 tisuća noćenja. Iako su, dakle, Mađari i Slovenci, kao i Česi i Austrijanci, uz domaće dominantni gosti, impresivna je lista zemalja iz koje su gosti ove godine pristigli na otok. Jedan je Samoanac ostao četiri noći, stigla su i tri Brazilca, jedan je zalutao s Kostarike, a jedan čak iz daleke Eritreje. Stiglo je i osam Kosovara, a turisti su na Vir dolazili i iz Meksika, Kirgistana, Kambodže, Kazahstana, s Novog Zelanda, iz Swazilanda i Tajlanda....
- Uglavnom se radi o usmenim preporukama i starim gostima. Vir nema agresivne turističke kampanje, ne promoviramo se na taj način. Zapravo bi se moglo reći da nam se turizam, eto, dogodio - smije se Šime Vučetić.
Pričom nas vraća u sedamdesete kada su vlasti bivše države na Viru htjele graditi nuklearnu elektranu. Ideja je umalo provedena u djelo, stanovnici su se već pripremali za put u Španjolsku gdje su se trebali iz prve ruke uvjeriti kako nuklearka nije ništa strašno, obilaskom naselja u blizini španjolskih elektrana u kojima žive sasvim zdravi ljudi. Virane su čak uvjeravali kako će im nuklearka biti od iznimne koristi jer će se zbog nje temperatura mora povisiti za oko jedan stupanj, što će, pak, uzrokovati veću količinu ribe u otočkom akvatoriju. Dotad je s kopna i na kopno Virane vozio lokalni brod, no da bi nuklearka mogla biti izgrađena, donesena je odluka o gradnji mosta, koji je i danas u funkciji. A onda se dogodilo nešto sasvim neočekivano. Kako bi se obranili od elektrane, mještani su počeli masovno prodavati svoja građevinska zemljišta, a na dotad zapuštenim parcelama počele su, jedna za drugom, nicati vikendice. Moglo bi se reći kako je taj trenutak početak priče o virskom urbanističkom i prostornom kaosu koji se prelio i u 21. stoljeće. Suočeni s takvim otporom lokalne zajednice, projektanti su zabrinuto shvatili gorku virsku istinu - za gradnju nuklearke potrebna je golema površina, a sve zemljište na otoku Viru još je od davnina, kako to već priliči otocima, u vlasništvu otočana. Stoga je gotovo nemoguća misija natjerati baš sve da prodaju svoju zemlju, pogotovo kada su parcele već dobrim dijelom rasprodane. Od gradnje elektrane se odustalo, a Vir se okrenuo turizmu, postavši 2015. jedna od pet najposjećenijih destinacija u Hrvatskoj, koji je ove godine ostvario rast broja noćenja za deset posto u odnosu na lanjski srpanj, što je drugi najveći rast nakon Poreča koji je porastao za trinaest posto, uzme li se u obzir lista top pet hrvatskih destinacija.
Svi se slažu kako prostora za napredak ima i previše. Prvo, Viru kronično nedostaje smještajnih kapaciteta više kategorije. Sav turizam odvija se u privatnom smještaju, što ga čini otokom iznajmljivača. Kuće za koje su se nekad vodile sudske borbe a bageri pred njima zlokobno brujali prijeteći uništenjem cjelokupne životne imovine, sada su pretvorene u apartmane, mini-hotele i sobe. Koliko god se iznajmljivači trudili biti na visini zadatka, turističko mjesto naprosto to nije bez makar jednog ozbiljnog hotela, profesionalne turističke usluge.
Jure Mišković/CROPIX
Bez hotela
U mjestu su tek tri mala, obiteljska autokampa, koji su, da steknemo dojam o njihovoj važnosti za lokalni turizam, imali ove godine 146 domaćih i 1177 stranih gostiju, te u ukupnom broju virskih noćenja sudjeluju s manje od jedan posto.
Hoteli se ne grade jer su cijene građevinskog zemljišta izuzetno visoke, a i trebalo bi ga otkupiti od više vlasnika. Općina, naime, u svom vlasništvu, objašnjavaju nam Virani, nema gotovo ni centimetra četvornog zemlje, osim tamo gdje su općinski objekti, pa bi se bilo kakva investicija svodila na pregovaranje s otočanima. A to zna biti složeno, pogotovo kada bi granica isplativosti projekta bila 25 eura po četvornom metru zemljišta, a Virani za nj, ovisno o lokaciji, traže između pedeset i čak dvije stotine eura.
- Bez hotela i bolje infrastrukture Vir se ne može turistički razvijati - govori nam Dino Bašić, vlasnik jednog od najstarijih virskog restorana - Viranke. Naslijedio ga je 2003. od svog oca i nastavio tradiciju uobičajene, nepretenciozne jadranske gastronomije. Riblji specijaliteti, školjke i mekušci, uz nezaobilazne pržene lignje, mesna jela i roštilj, srž su ponude. Obišli smo ga u vrijeme ručka. Bio je, kao i svi ozbiljniji virski restorani, sablasno prazan.
- Da, svi govore o turističkom bumu na Viru, no nije sve baš tako ružičasto - odmah nam govori. Objašnjava kako je još do prošle godine bilo nemoguće zateći restoran prazan u doba ručka.
- Ipak, ne žalim se. Imamo 200 sjedećih mjesta koja su sasvim solidno popunjena u vrijeme večere. Uglavnom se radi o dobrim potrošačima, no mahom su to obitelji i stari gosti koji odavno znaju za nas. Rijetko kad zaluta neki novi gost. Samo jedan hotel izuzetno bi dignuo rejting mjesta. Otoku su potrebni kvalitetni turistički sadržaji, jer se ponuda svodi na sunčanje i večeru u restoranu. Tako nije moguće graditi turizam. Ujedno, Vir je jeftina lokacija, takvi gosti ne svraćaju često u restorane, radije si kuhaju u apartmanima ili jedu u fast foodovima i pekarnama koje niču poput gljiva poslije kiše. Mislim da sve ovo nije dobra strategija razvoja lokalnog turizma - priznaje nam Bašić. Otvoren je do kraja prosinca, no posljednja dva mjeseca radi, kaže, samo kako bi imao gdje popiti dobar makijato. Gostiju nema. Sezona iznajmljivačima, dodaje, možda i traje već od svibnja do kraja rujna, no restoraterima počinje sredinom sedmog, a završava sredinom osmog mjeseca. Pojašnjava kako Vir ima potencijala za razvoj različitih oblika turizma.
Sportski turizam
Vremenske prilike čine ga idealnim za sportski turizam, moguće je razviti i lovstvo, a dobra lokacija i prometna povezanost nešto je što bi poslovni ljudi zasigurno cijenili na svojim konferencijama. Samo, kada bi barem mogli odsjesti u kakvom hotelu. Slično se, uzgred, događa i u Splitu koji je i ove godine rekorder u rastu broja noćenja (21 posto), no godinama pati pod nedostatka hotela, za razliku od, primjerice, Dubrovnika, gdje su upravo nakaradno izrasli na gotovo svakoj raspoloživoj parceli. Viru kronično nedostaje i marina. Virani nam govore kako im je tužno vidjeti goleme jahte prepune turista debelih novčanika kako plove prema otoku, shvaćaju da se nemaju gdje vezati, pa se okreću i plove dalje, u potrazi za mjestom gdje su dobrodošli. Sve se to, podsjećamo, događa na sredini Jadrana, gdje prvog veza nema prije otoka Raba s jedne ili Zadra s druge strane, a na lokaciji koja bi trebala biti srednjodalmatinsko nautičko središte.
Planovi postoje. U idućih pet godina Vir bi trebao uložiti dvadesetak milijuna eura u kapitalne turističke projekte. Prvo bi, kroz najviše dvije godine, trebao biti započet projekt integralnog hotela, zapravo apartmanskog naselja s centralnom recepcijskom zgradom. Investitore žele provući oslobađanjem troška komunalnih naknada i drugih parafiskalnih nameta.
Investitore će općina tako pratiti s poticajima tijekom cijelog vremena amortizacije investicije (20 godina) oslobađanjem od lokalnih poreza i naknada, troškova građevinskih dozvola i priključaka na komunalnu infrastrukturu te subvencioniranjem kamata, dok privatnim iznajmljivačima daje jednokratne potpore do 75 tisuća kuna za podizanje standarda smještaja.
Cilj je da se na Viru u svega pet godina izgradi deset hotela, deset manjih turističkih naselja kategorije četiri i pet zvjezdica, barem deset kampova, tri nautičke luke i 100 bazena. To je, vjeruje se na Viru, jedini način da se turistička sezona na otoku pokuša produljiti, jer otok od nje svakako živi.
Ivan Vučetić jedan od je od prvoboraca lokalnog turizma. Već petnaest godina iznajmljuje apartmane domaćim i stranim turistima. Kaže kako se u virskom turizmu u tom periodu malo toga promijenilo. Njegova kuća među prvima je gostima ponudila bazen, ulagao je koliko je mogao, a želja mu je svih ovih godina bila razviti turizam u ostalom dijelu godine. Bez uspjeha.
- To je vrlo teško, gotovo nemoguće izvesti, jer zimi malo što imamo ponuditi. No, glavno je da su gosti u ljetnim mjesecima zadovoljni i da nam se vraćaju - kaže. Slično zbori i Đurđica Vanjhal, vlasnica najreprezentativnijeg privatnog turističkog objekta na otoku Viru, kuće za odmor s dva bazena i luksuznim interijerom u kojem se uživa za 500 eura dnevno.
Doselila je na Vir prije sedamnaest godina, a već se tri godine bavi ovim oblikom turizma. Dok razgovaramo, u kući su joj jedna manekenka iz Češke i supruga jednog češkog bankara. Zadovoljne su, a Đurđica čini sve što može kako bi im boravak učinila nezaboravnim.
Prvi red do mora
- Kupili smo jet-skije, vodimo ih u ribolov, pokazujemo gostima kao peći gradele, kako se love lignje, dajemo im ručnike, naravno da su zadovoljni. Zapravo, toliko su zadovoljni da se moram pohvaliti kako sam evo ovih dana upravo završila rezervacije za iduću sezonu. Moja sezona traje od 15. svibnja do kraja rujna, a zna se dogoditi da nas netko bukira i zimi. Na idealnoj smo lokaciji, u prvom redu do mora, a to je ono što je gostima najbitnije. S time da u nas dolaze uglavnom Česi, ali ne oni iz stereotipa, s punim automobilom konzervi. Naši su Česi bogati i ugledni gosti koji odu u Zadar na večeru i potroše pet do devet tisuća kuna u jednoj noći, bez da i trepnu. Uživaju u miru kojeg ovdje mogu dobiti, čistoći mora i ljepoti prirode. Mnogi od njih nakon samo jednog ljeta provedenog na Viru počinju tragati za dobrom nekretninom na prodaju, zaljube se u otok - objašnjava nam Đurđica.
Koliko god to dobro zvučalo i koliko god se hvalili odličnim turističkim rezultatima, činjenica je da je Vir daleko od toga da ga se može nazvati ozbiljnim turističkim mjestom. Osim hotela ili hostela, u mjestu nema banke, nema vodoopskrbe i kanalizacije, a većina mještana pitku vodu kupuje u cisternama iz Zadra. Još su, iako u sve manjem broju, prisutne groteskne vikendice iz arhitektovih noćnih mora, no stigma Vira kao otoka bespravne gradnje i dalje je snažna.
Čini se kako će trebati godine i godine, uz kvalitetnu turističku strategiju, kako bi čaroban otok ispunio svoje potencijale. No, za početak se mora uhvatiti u koštac s gorućim problemima. Tako je na dan našeg obilaska u centru mjesta bio prosvjed Virana pred zgradom Općine. Kupili su sasvim legalne kuće i ustanovili da u njima nema, niti je moguće uvesti, električnu energiju. To je, iako pomalo depresivna, slika pete najposjećenije turističke destinacije u Hrvatskoj.