Autobiografija “Sandročka, zlostavljana“, prvijenac autorice Sandre Petrž (44) u izdanju Profila, što će se na policama naših knjižara naći za desetak dana, nosi poruku kako se osvješćivanje, hrabrost i snaga da se lanac obiteljskog nasilja prekine na na kraju nagrađuje - boljim životom.
Dodatnu pozornost njezinu će uratku priskrbiti činjenica da je jedan od njezinih tlačitelja, nakon vlastitog oca, pa susjeda pedofila i majčina novog dečka - njezin prvi muž, jedan od najpopularnijih estradnjaka bivše Jugoslavije. Iako se o tim problemima pisalo u medijima, on, poput ostalih zlostavljača u ovoj životnoj ispovijesti, ne nosi ime, već - broj.
- Odlučila sam sve staviti na papir, za podršku ženama u sličnoj situaciji. Da, svjetla na kraju tunela ima, ali dok mučna situacija traje, ne vidite ga - u uvodu u svoj životopis kaže mama danas 15-godišnjeg Dominika Antonija, rođenoga u braku sa tim pjevačem, a kojega danas odgaja uz svesrdnu podršku drugog muža, Branka.
Atraktivnu brinetu, rođenu u Zaboku, koja živi u Zaprešiću, gledali smo u nekim domaćim serijalima, vodila je plesne tečajeve, bila glasnogovornica i predsjednica gradske organizacije jedne političke stranke i radila kao koreografkinja. Autobiografiju je, naglašava, napisala uz potporu sina i supruga.
Fizičko zlostavljanje
- Najvažnije je ne šutjeti iako obeshrabruje činjenica što ispada da zakoni štite zlostavljače. I sama sam to osjetila, pa se opet pitam zašto je tako i ne nalazim odgovora. Znam, teško je sebi priznati da se ljubav pretvorila u pakao i pronaći trenutak kada se to desilo, pa iz sadašnje perspektive žrtvama poručujem: s prvim šamarom sve počinje. Tada valja stvar presjeći, što sam ja propustila učiniti. Zašto? Jer sam djetinjstvo provela u obitelji zlostavljača i sve mi je to, nažalost, postalo normalno - priznaje gorku istinu o krivo stečenom obrascu ponašanja koji je osvješćivala godinama.
- Knjigu sam ispisala u pet dana, lani u rujnu, ali prethodno mi se dugo skupljao sadržaj. Sjela sam i krenula pisati u trenutku kad je moj muž bio na putu, a dijete je imalo obveze ili spavalo. Kad se moj Branko vratio, dala sam mu da pročita, a on se rasplakao i shvatila sam da je to dobro i vrijedi jer je očito izazvalo emocije. No, kako se zbog takova života cijeli život borim s nesigurnošću, nisam znala koliko to valja pa sam rukopis poslala i prijateljicama koje su tako postale moje prve recenzentice. Jedna od njih, s kojom se družim još od djetinjstva, priznala mi je da nije ni pretpostavljala koliko sam težak život živjela - veli o razotkrivanju svoje gorke istine, čina nakon kojega je, smatra, okolina još više cijeni. Autorica je direktna u brutali, ne uljepšava terminologiju u opisu fizičkog zlostavljanja koje ispisuje do kraja, a ne libi se ni eksplicitnih psovki: iako kaže kako ih inače ne voli, mora se priznati kako u djelu koje frca od emocija imaju opravdanje kao adekvatan začin u autentičnosti.
- Nećete me čuti da opsujem, ali čitateljima nisam ni mogla ni željela drukčije prenijeti istinu. S druge strane, bolje to ovako shvaća netko tko prolazi slično. Najteže je sve objasniti onima koji su imali sreće da ništa ovakvo ne prožive jer nas ovakve smatraju glupačama, a uopće ne mogu pojmiti u kakvoj se kolotečini nalazite u svojem ružnom začaranom krugu iz kojega ne vidite izlaza.
- Moj sadašnji suprug rekao mi je da nisam za ovo društvo jer sam prepoštena i preiskrena. Stoput sam zbog toga nadrapala. Iako sam svjesna da bih se trebala prilagoditi, ne mogu si pomoći i promijeniti se. Iako je sve počelo još u mojem djetinjstvu, kap koja je prelila čašu desila mi se s bivšim mužem, najpoznatijim iz moje priče, ali i njemu, kao i prethodnim zlostavljačima, dodijelila sam samo brojeve jer drugo ne zaslužuju. Motiv da sve to izađe iz mene je poruka ženama da, ako sam ja uspjela isplivati, i one moraju progovoriti. Uopće mi nije bilo lako s ovime izaći van, ali više se nikoga ne bojim iako ne mogu znati kolike će reakcije ova knjiga polučiti. Apsolutno me više nije briga što misle ljudi koji nisu bili uz moje dijete i mene kad nam je trebalo. Jedan od mojih zlostavljača je mrtav, drugi kao da jest, a zadnji je itekako živ, ali pizda koja, iako se u javnosti prikazuje kao fini gospodin, neće tu imati što pametno za reći. Nije više što je bio i njegovo me mišljenje apsolutno ne zanima. Imamo zajedničko dijete za koje će u listopadu biti točno pet godina otkako ga nije vidio, pa što više reći o tom - nazovimo ga - čovjeku? Bez obzira na sve što smo prošli i činjenicu da je moj zlostavljač, bilo bi čovječno da ga vidi i nazove, a to sigurno nije učinio jer nismo mijenjali brojeve mobitela.
Otac zlostavljač
Njezin prvi zlostavljač bio je njezin vlastiti otac, kojem je dodijelila broj 1.
Što dijete zna? Moja dvije godine mlađa sestra i ja slušale smo kako se noću nešto događa, ali tek kasnije zaključila sam da naša mama i usred ljeta nosi maramu oko vrata da sakrije masnice od davljenja i batina. Kad bi potom “spavao“ s njom, shvatile bismo da su se “pomirili” - govori dok listamo pasus u kojem opisuje kako je noću slušala da “majka dobiva udarce, od njih pada i udara glavom o zid, a onda jeca dok je životinja ševi, uzdiše od zadovoljstva i kasnije napokon zahrče”. Ljuti se što su njih dvije, djevojčice, pristojne i slatke, drhtale “tiho dišući da ne bismo naljutile njega - zlostavljača, velikog jebača, njega patološki ljubomornog jadnog pimpeka“. Kad su se kasnije njezini roditelji razveli, pojavio se na sudu, nepozvan, da samoinicijativno pruži podršku njezinu zlostavljaču broj 2 - pedofilu iz susjedstva.
Poznati pjevač se posljednjih godina bezuspješno pokušava vratiti na estradnu scenu pa je tako svojedobno nastupio i u reality showu Farma
- Znala sam se upišati u strahu od njega, kao i moja sestra, koja je mokrila noću u krevet do svoje sedme godine. Kad sam bila tinejdžerica, otac i mama su se napokon razveli, ali i to je bilo mučno. Sjećam se deložacije kada se nije dao van, pa su ga vukli dok se držao za nogu od kuhinjskog stola, ali u onoj bivšoj državi ipak su djelovali, čak moram pohvaliti i ondašnje socijalne radnike koji su dobro radili svoj posao. Ne znam što im se dogodilo u međuvremenu dok sam ja, kao žena, došla na red - pita se, pa se vraća nesretnoj epizodi u kojoj se našla na ataku pedofila koji ju je vrebao i pokušao silovati.
- Umro je, odnosno krepao od raka, pa ću reći da ga je Bog kaznio jer tko bi ga takvoga inače htio k sebi?! Bio je to naš susjed s istoga kata, u očima mene kao 14-godišnje djevojčice s oko 60 bio je starac, inače taksist, s čijim smo se unučicama igrale. Nisam ništa posumnjala kada me jedan dan pozvao k unučicama, da bih ostala u šoku. Zatvorio je vrata i uputivši joj pohotan pogled pritisnuo je na zid svojim tijelom. ‘Već te dugo želim polizati’, šapnuo je i zbilja me počeo lizati po licu kao pas ljepljivim, slinavim jezikom, dišući ubrzano i stišćući me sve više. Osjetila sam negdje u visini trbuha njegov ukrućeni penis. Skamenila sam se i neko vrijeme nisam se mogla ni pomaknuti - priča Sandra.
Prvi poljubac sa starcem
- Znate, u ono vrijeme curice su kasnije sazrijevale pa još nisam imala dečka i nitko me u životu još nije na taj način poljubio. Od muškarca sam dotad doživjela samo da me tuče, nikakve nježnosti i ljubavi, i još moj prvi poljubac biva sa starcem! Nekako sam se snašla i odgurnula ga, u klinču su mu pale naočale i razbile se, a na sreću nije zaključao stan pa sam zbrisala van. Mama je stala uz mene i prijavila ga i vukli smo se po sudovima do moje 20., ali ipak je dobio bezuvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora. No, nije mi jasno kako su mogli posjesti nas jedno do drugoga, na istoj klupi, da bi nas ispitivali! Zvuči filmski, a to je moja mučna istina. Iako se branio da lažem, policajci su na njegovoj košulji našli moju vlas jer imala sam dugu kosu koja je ostajala svugdje gdje bih došla. Iznenadila sam se kada je u sudnicu stigao moj otac, predstavivši se kao ‘Sandričin tata’ i pomislila da je meni došao dati podršku, ali ne! ‘Samo sam došao reći da je njihova mama kurvetina, pa su mi i kćeri kurve, a jadan susjed nije ništa kriv’, izgovorio je.
Još jedan kreten
Za razliku od prethodnika i zadnjega, mamin novi dečko bio je samo “još jedan kreten - sirovina”.
- Upozorila sam majku da joj se moja istina u knjizi možda neće sasvim svidjeti jer spomenula sam sve svoje zlostavljače gdje ubrajam i njega, a ona toga nije ni svjesna. Razumijem da je trebala utjehu i pronašla ju je u naručju mlađeg muškarca, ali on je jednog poslijepodneva pokušao zavesti i mene, s izlikom da je slobodan, kako moja mama više ne može roditi, a on želi djecu. Kad mi mama nije povjerovala što je pokušao, učinila sam ono što sam naučila od tadašnjeg dečka s kojim sam hodala i koji mi je postao prvi suprug: snimila sam jedan takav razgovor na kasetu. Iako sam imala 24 godine i bila mlada žena, mama ga je isprva branila, s argumentom kako me gleda kao svoje dijete. A moj dečko je bio stariji od njega! Mami je trebalo vremena da shvati kako paralelno ima ljubavnice sa strane, ali to nas je, nažalost, na neki način udaljilo. No, ništa joj ne zamjeram jer znam da je mama baš kao i ja zbog cijele te situacije imala pojačanu potrebu za ljubavlju - priznaje.
Zlostavljač br. 3 je - On, njezin prvi suprug, javnosti poznato ime, sada u četvrtom braku. Ima troje priznate djece i jedno nepriznato. Sandra danas smatra kako on zapravo voli samo sebe, iako je isprva padala na njegovu patološku ljubomoru, smatrajući je pažnjom, za kojom je vapila. Bio je control freak koji je špijunirao sve i u svakom trenutku, od redovitog prekapanja njezine torbice do prisluškivača koje je našla čisteći stan. Vrijeđao ju je da je “kurva“ i ”glupača“, slao “u pičku materinu“ te konstantno lagao, ali nije je puštao, već nastavio i s fizičkim zlostavljanjem: počeo je s čupanjem za kosu, nastavio šutajući je nogom pa na koncu ne birajući čime i gdje će je udariti. Lorsilane je pio kao bombone, godinama ih dobivajući bez recepta, pokušavajući njima liječiti anksioznost i ostati budan noćima.
- Jedino zbog čega žalim je što neki iz kruga njegove obitelji dandanas imaju potrebu moje dijete nazvati kopiletom i to je sve što ću reći vezano uz njih, iako znam da će nakon ovoga intervjua opet uslijediti njihove reakcije. A o njemu? Kao veliki kurviš podsjetio me na mojeg oca. Vele da su takvi najljubomorniji, pa sam i s njim doživljavala ispade te vrste, kao nekada s ocem, kada me s nožem u ruci vodio da poskrivećki uhodimo mamu koja je, naravno, obavljala svakodnevne obaveze ništa ne sluteći, da bi ona njega na kraju slučajno našla kako je vara. Moja mama nakon sve svoje patnje teško izražava osjećaje, iako znam da me voli. Tako me, eto, ovaj valjda nanjušio kao zvijer potencijalnu žrtvu.
Veliki kurviš
Iako je bio 16 godina stariji i znala sam da iza sebe već ima brak i djecu, jako sam se zaljubila. Bilo je to ‘91., kada je i dalje bio zvijezda iako je žario i palio 80-ih. Sreli smo se slučajno, ispričao mi je da je jako nesretan, a ja samo ono što traži cijeli život. Bio je uvjerljiv, a ja jako ranjiva, željna pažnje i ljubavi. Bili smo zajedno 14 godina, od čega pet u braku, teškom i napornom, koji sam više puta pokušavala prekinuti. Sakrivao me i kada nam se već rodilo dijete, jednom čak i pred kćeri iz prvog braka, kada se pravio da nas ne poznaje. Kad bih zatrudnjela, tjerao me na abortuse, ali treći put više ga nisam htjela poslušati. Ionako se uvijek ljutio na mene. Najgrublji je postao kada sam dobila njegovo prezime jer tako me ‘obilježio’ kao svojinu. Hvala Bogu što sam 1999. rodila Dominika, jer meni je moj maleni otvorio oči.
Nije tajna tko mu je otac, znaju to i njegovi školski kolege. Kada je bio u fazi da mu je jako nedostajao otac, ovaj mu je donio svoj CD! Ne kažem da mu nije tu i tamo ponešto kupio, ali rijetko, a moje dijete mora jesti svaki dan, a ne jednom godišnje. Slične bolne detalje mogla bih prepričavati cijeli dan. Olakšao mi je situaciju Dominik, kada je dovoljno stasao da sve shvati i zamoli me da mu više ne opravdavam očeve laži. Nismo više u kontaktu otkad sam upoznala sadašnjeg supruga Branka,znači otprije šest godina. Govorila sam mu da ću mu prva reći kad jednoga dana nađem novog muškarca i tako je bilo, nekoliko godina nakon razvoda.
Prošlo me gađenje prema svim muškarcima, radila sam i moje je dijete bilo zbrinuto, pa sam se konačno uredila i izašla van. Klonila sam se nove veze sve do Branka koji je imao “ulet” drukčiji od drugih. Pozvao me na ručak, a ne večeru s doručkom, pa sjeo preko puta mene i dao mi do znanja da misli ozbiljno. Odlučila sam mu dati priliku, ali bilo mi je važno da ga prihvati i Dominik. Nas troje izašli smo van, a moj sin, koji je zbog svega zreliji od vršnjaka, nakon šetnje nas je upitao volimo li se, a kad smo potvrdili, zamolio je da Branka zove tata. I sam je definirao: ono je otac, a tata ovaj koji o njemu brine. Branko je u ovih šest godina tata u pravom smislu riječi, od odlaska na roditeljske sastanke do muških razgovora i poslova. Naš je pravi zaštitnik jer društvo na samohrane majke i našu djecu lakše izbacuje frustracije. Sretna sam što je Dominik iznutra na mene, ali izvana je pljunuti otac - govori, pokazujući fotografiju Dominika Antonija koji doista frapantno nalikuje ocu.
- Otac moga djeteta alimentaciju ne šalje pa ću sada zatražiti da ga stave u zatvor jer dvaput je već osuđen uvjetno, prvi put na šest mjeseci, a drugi put na deset, ali svaki put u zadnji čas bi nešto platio i tako izbjegao da ode iza rešetaka. Čak i od minimalno dosuđene alimentacije u početku se pokušao izvući negirajući očinstvo! Zato mu ovdje javno poručujem kako ću se potruditi da ga strpaju u zatvor jer čovjek nije bio, a takav je i ostao. Ono malo puta kada su se vidjeli iskoristio je da se slikaju kako bi imao dokaz da ga viđa pa Dominiku govorio kako mu je mama kurva i đubre. Zbog toga ga je moj suprug Branko zamolio da me ne vrijeđa, a ovaj je i njega verbalno napao. Dominik, koji je tada imao 10 godina, stao je u obranu svojem tati Branku i meni. Još jednom je poslije nazvao da bi nas vrijeđao pa mu je moj muž zabranio da me kontaktira i uznemirava, a Dominika može nazvati, ako mu se on ikada više bude htio javiti - poručuje Sandra Petrž.
Uzvraćanje udarca
- Bila sam gažena, ali izdigla sam se i rekla sam: sad je dosta. Ja imam za koga živjeti. Zato ženama savjetujem da ne šute. Znam da će ovo polučiti tiha odobravanja i burne reakcije onih s putrom na glavi, ali stojim kod svojih riječi. Vjernica sam, ali ne slažem se s onime ‘kad dobiješ šamar, okreni i drugi obraz za isto’. Ja kažem da treba vratiti, što nisam nikada učinila fizički, ali da me više itko u ovim godinama udari, možda bih i uzvratila. No, draže mi je da svojim glasom, odlučnošću i hrabrošću kažem javno svoju istinu, što je za mene dobra psihoterapija, a drugim ženama poticaj, nadam se. Što god se dalje desilo, znam da ću ostati iskrena, skromna i jaka. Kraj moje priče sretan je i pozitivan, kakav želim svim ženama, kojima poručujem da ima svjetla na kraju tunela, čak i u trenucima kada ga još ne vide.
A zločestima, koji će možda braniti zlostavljače, savjetujem da kupe moju knjigu i prvo je pročitaju. Čekam ih spremna za debate i medijsku komunikaciju jer sad tu već imam velikog iskustva.