Kako pisci vide našu djecu: Djeca su krhka, i zato im moramo pružiti zaštitu i stalni nadzor

Kad su djeca zadobila identitet i počela biti shvaćana kao subjekti, kad je fizičko kažnjavanje djece prestalo biti norma koja se ne propituje, a igra prihvaćena kao potrebna dječja aktivnost? U kojem su se periodu djevojčice prestale svoditi na pasivne, brbljave subjekte koji se moraju uklopiti u zacementirane predodžbe, a Romi prestali biti utjelovljenje zla? Ovo bi mogli biti mamci za nedavno objavljenu knjigu Dubravke Zime “Kraći ljudi”, koja se bavi poviješću dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu. Fokus docentice na Hrvatskim studijima u Zagrebu - koja je magistrirala na opusu Ivane Brlić Mažuranić, a doktorirala na dječjem romanu - bila je usporedna analiza dječjeg romana i društvenog okvira u kojem su tekstovi nastajali. Njezina knjiga tako je svojevrsna pov...