Nancy Lieder sjedi u svom dnevnom boravku. Godina je 1993. i svašta joj se mota po glavi. Prisjeća se svog djetinjstva. Ljeta koja je provodila kod bake, na selu u Wisconsinu, trčeći šumama. Odjednom joj se sa sjećanja podigne sjena. Ulazi dublje u šumu nego što je prije išla. Nije joj jasno zašto se toga nije sjetila u posljednjih 40 godina. Prilaze joj ljudi. Sa svih strana. Barem je mislila da su ljudi. Bili su toliko niski da je mislila da su djeca sa susjednih farmi. Samo što su bili potpuno sivi.
Velikih glava i očiju crnjih od ugljena, buljili su u nju. Probudila se sutradan, u bakinu krevetu i nikada više nije pomislila na taj dan. Sve do danas. U glavu joj je ugrađen komunikacijski uređaj. Govore joj isti ti sivi izvanzemaljci. Govore joj da su je izabrali da upozori ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....