Dok su nam u Pyongyangu, glavnom gradu Sjeverne Koreje, u skučenoj aerodromskoj zgradi, sive, neinventivne, socrealističke arhitekture, vojnici i carinici zagledavali u laptope i prtljagu, mobitele ubacivali u crnu vrećicu, s obećanjem da će nam ih vratiti pri odlasku iz zemlje, a na ruke stavljali plavu traku kako bi svi znali da smo strani novinari, kraj nas je prošao bračni par srednjih godina s dvoje djece. Posve su se razlikovali od ljudi i ambijenta kojim su prolazili: dotjerani, raspoloženi, u odjeći veselih boja, s gomilom prtljage i paketa. Nisu bili stranci jer su na izlazu razmijenili nekoliko riječi s dvoje domaćih ljudi, a premda je po njih došao vozač s crnom Toyotom, nisu bili ni previsoki politički ili partijski dužnosnici, jer su sami nosili prtljagu. No prema svemu dru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....