Proučavajući dokumente, na nos stavlja naočale za čitanje. Klasično poslovno odijelo, kravata i bijela košulja još su uvijek na njemu, kao i kada su bili primjereni položaju premijera. Zavaljen u stolicu u sudnici, proučava sadržaj. Ipak je riječ o dokumentima među kojima su i oni kojima u zaglavlju piše Vlada RH. Neke je sam potpisao. Sanader ih sada čita drukčijim pogledom.
Svi ga optužuju
Proučava nalaze li se i u njima dokazi protiv njega, smišlja kako ih tumačiti u svoju korist, prikazati ih uobičajenim dokumentom, kakve bi i drugi na njegovu mjestu potpisali.
Iako, to ne mijenja mnogo na činjenici da su svi protiv njega. Svi ga terete i optužuju, tvrde da je uzimao gdje je stigao, da se bavio samo grabežom, organizirao zločinačku organizaciju i sve podredio tome da nahrani vlastitu pohlepu. Krao je, krao i opet krao. Izvlačio je lovu, namještao poslove, stvorio mrežu izmišljenih poslova koji nikome nisu trebali, naplaćivao ih basnoslovno iz državnog budžeta, a onda se taj novac izvlačio i dijelio. Nešto HDZ-u, ali njemu najviše, ili onoliko koliko si odredi, a ostalo drugima. Svatko je dobivao, i to je bio princip održivog razvoja kriminala koji je ustoličio.
Sociolog Renato Matić kaže da ga ustvari čudi to što Sanader, ali i svi ostali optuženi u njegovim predmetima, uspijevaju svaki dan doći sa svim nakitom, satovima i luksuzom koji su si priskrbili a da ih nitko od građana pritom ne zaspe, primjerice, paradajzom.
- Naravno da se još uvijek ponaša naduto, još uvijek želi biti autoritet svima - rekao je jedan od branitelja iz predmeta Fimi-Medija, u kojem je Sanader optužen za to da je organizirao cijelu mrežu suradnika kako bi izvlačio novac. Sanader se još ne brani, u procesnom smislu ne iznosi svoju obranu, ali ipak tvrdi da nije imao nikakva pojma o jednostavnom sustavu kojim su se poslovi marketinga koje je trebalo platiti državnim novcem usmjeravali Fimi-Mediji, a onda je Nevenka Jurak, vlasnica agencije i prijateljica Mladena Barišića taj novac izvlačila i slala prema Sanaderu. - Sanader je za sve kriv! E, to im neće proći - kazao je prije nekoliko tjedana pred Županijskim sudom. Mnogima taj njegov stav izaziva gađenje.
No, ipak, Sanader je izazov za tužitelje, suce i obranu jer imati bivšeg premijera kao središnju osobu korupcijskih procesa, u kojima se pokazuje da je koristio državu kako bi se obogatio i živio stilom mondenog bogataša, slučaj je koji se ne propušta . Ali je, istodobno, i slučaj u kojemu se može mnogo izgubiti.
Odvjetnicima koji brane Sanadera postupak je bio, naravno, izazov karijere. Činjenica da je riječ o bivšem premijeru, o cijeloj koruptivnoj mreži koju je kreirao, o čovjeku koji je i prije suđenja u očima većine građana bio kriv, predstavlja uistinu kapitalno zastupanje. U zločinu nije prolivena ni kap krvi, nije bilo nasilja. Ukraden je novac. Državni. To mnogima znači, opći, ničiji. Stil je, pokazuje se, bio jeftin i banalan.
Bez razmišljanja
Način na koji je trošen taj novac bio je još i gori, ispod granice prostačkog hvalisanja. Ali je, svemu usprkos, ono što se stavi u enciklopedijsku crticu - prvi postupak za korupciju protiv bivšeg hrvatskog premijera, dovoljno da se ne razmišlja previše. I tu se negdje nalazio ulaz u klopku suđenja koja se vode pod imenom Sanader.
Izazivanje države
- To je postupak koji se ne odbija - rekao je, preuzimajući obranu, Čedo Prodanović. Ironično, bivši tužitelj koji je morao napustiti tužilaštvo početkom devedesetih jer ga HDZ nije mogao trpjeti, sada zastupa bivšeg šefa HDZ-a. A HDZ se, usprkos raznim promjenama, nije suviše udaljio od onoga što je bio na početku - stranka desnice, spremna praštati svojima razne grijehe, samo da su lojalni. Prodanović je, tijekom cijelog tog razdoblja, uspio dokazati da je jedan od najkvalitetnijih kaznenopravnih odvjetnika u Hrvatskoj. Iako je posao odvjetnika lišen moralnosti, Prodanović je uvijek bio onaj u čiji se odnos prema pravdi nije sumnjalo. Zastupao je i kriminalce, ali i cijeli niz obespravljenih i šikaniranih, izazivao državu i kompanije zastupajući Srbe protjerane s radnih mjesta, iz njihovih domova, aktivirao se kao borac za ljudska prava, a na kraju izvlačio i hrvatske generale iz dosega Haaškog suda - Stipetića i Ademija, a postavio je i obranu za Čermaka pred Haaškim sudom. Čermak je oslobođen, a njegovi suoptuženici Gotovina i Markač još čekaju konačnu presudu nakon visokih prvostupanjskih kazni.
Slično je bilo i s Jadrankom Sloković. I ona je napustila državno odvjetništvo u trenutku kada je, treba parafrazirati njenu ocjenu tog doba, bilo pitanje časti ostaviti tu instituciju, i nastavila karijeru kao odvjetnica. U Haagu je oslobodila cijeli niz optuženih Hrvata iz Bosne i Hercegovine, a s Prodanovićem je bila i u predmetima Ademi i Čermak.
Rijetko koji odvjetnik ima njezin rezultat u nadmetanju s Haaškim tužiteljima.
I onda su oboje uletjeli u postupak obrane Sanadera, koji je imao nekoliko kritičnih mjesta od samoga početka.
Kako naplatiti golemi posao?
Svem bogatstvu usprkos, Sanader nije mogao računati na to da će biti u stanju plaćati odvjetnike tijekom suđenja. Svatko tko je razmišljao o njegovoj obrani morao je računati i na blokadu njegove imovine. To, na kraju, može završiti i oduzimanjem, pokaže li se da je riječ o imovini stečenoj u kriminalnom djelu. Dakle, cijelu obranu treba izvesti bez honorara, a možda na kraju, kada mu se oslobodi blokirana imovina, bude prisiljen prodati je da bi namirio dug državi. Vrlo je upitno kako će platiti svoje odvjetnike. Anto Nobilo, odvjetnik, misli da je to ključno mjesto na kojem se ugrožavaju ljudska prava okrivljenika. - Nema pravičnog suđenja ako nema odgovarajuće obrane. Blokira li se imovina optuženika do te mjere da on ne može, uz odobrenje suda, platiti svoju obranu, tada okrivljenik nema mogućnost za sebe izabrati najbolju obranu. I tu se ruši princip pravičnog suđenja - smatra Nobilo.
Prodanović i Sloković te Goran Suić, Sanaderovi branitelji ne razgovaraju o svojim honorarima. Kazali su da Sanadera zastupaju pro bono, u ovoj fazi, no i nemaju drugog izbora jer mu je sva imovina blokirana. Dodatno, sasvim je sigurno da financijske vlasti pažljivo motre hoće li će se kakav novac pojaviti na njihovu računu. Uzme li se u obzir da Sanadera brane više od godinu dana, a da bi, aproksimativno, prema cjeniku, svaki dan zastupanja u sudnici trebao koštati oko pet tisuća kuna, tada je Sanader dužan već vrlo pristojnu svotu novca svojim odvjetnicima. Uostalom, odvjetnici koji brane HDZ u postupku crnih fondova, za to primaju navodno po 200 tisuća kuna mjesečno. K tome, budući da se nove optužnice tek očekuju, i ne može se ni približno planirati završetak suđenja, tada se svi, uključujući i Sanadera, trebaju plašiti konačnog obračuna.