Nije pitanje hoće li Matteo Messina Denaro biti uhvaćen, nego kada” - tvrdi Franco Roberti, talijanski državni tužilac sa suzbijanje mafije (pandan našem šefu USKOK-a). Njegova uhidba je pitanje dana - smatra i Roberto Saviano, pisac Gomorre i vjerojatno najbolji poznavatelj mafije izvan policijskih redova. Nevolja je što smo slična uvjeravanja slušali i ranije, pa uzalud. Posljednjih godina za Messinu Denara, prijašnjih za druge velike mafijaške bossove, koji imaju na duši po nekoliko stotina života svaki (ne računajući tu žrtve droge čijom su se prodajom također bogatili).
Činjenica je da je 52-godišnji Messina Denaro već 21 godinu neuhvatljiv i da to kani još dugo biti. On, dakako, šuti - ali sve što čini poručuje: e, nećete me uhvatiti! Nije ga Forbes tek tako uvrstio 2010 na popis deset najopasnijih bjegunaca na svijetu (ispred njega je bio samo Osama bin Laden).
Papirići u doba Skypea
Činjenica je da su pali i oni najmoćniji koji su mu prethodili, da su u zatvoru zaglavili i Salvatore "Totò" ‘o Curtu” Riina (83), pa Bernardo “Binnu” Provenzano (81). Nijedan nije pao, ipak, dok mu njegovi suparnici nisu odrezali vriježe. Riina je prepušten zlome mjestu tamnici jer je njegova pobuna protiv države postala suviše bučna te je smetala poslovima, koje je “zu Binnu” vodio u tišini, takvoj da se višeput povjerovalo da je umro. Ali i njemu je ubrzo svanuo crni petak, jer se pokazalo da njegov tradicionalni, sitnokaluđerski način, s “pizzinima”, porukicama na komadićku papira u doba Skypea, usporava kolanje poslova i novca.
Riina, malen, zao i zloban, zapravo jedva čeka da i Messina Denaro zaglavi, jer se - kaže - ne stara dovoljno za starije koji su unutra. Riina se ponaša kao da je on još i danas “šef šefova”, “capo di tutti capi”, jer formalno nitko nije izabran nakon njega, ali on je ipak izoliran, bez uzdi u rukama i svakodnevnog kontakta s teritorijem, bez kojega se ne šefuje niti jednom mafijom.
A Messina Denaro je i te kako mislio i na zatočene bossove, koji su zatvoreni u strogoj izolaciji po članku 41bis Kaznenog zakonika. Riina je svojedobno naručio spektakularno ubojstvo tužioca Giovannija Falconea: digao ga je u zrak, zajedno sa ženom i oružanom pratnjom, skupa sa 30 metara autoceste, jer je sugerirao tadašnjem ministru pravde Claudiju Martelliju da se unese taj članak i bossovima napokon onemogući da komandiraju i iz zatvora. Messina Denaro je pak 2009 naručio ubojstva tadašnjeg ministra pravde Angelina Alfana i njegova tadašnjega podšefa kabineta, tužioca Roberta Piscitella, jer je Piscitello sugerirao a Alfano prihvatio da se 41bis još pooštri. Tadašnji “broj 2” Cose nostre Domenico “Mimmo” Raccuglia, najtješnji suradnik Messine Denara, čekao je pušku s preciznim nišanom radi snajperskog atentata, ali su ga ubajbočili prije negoli je stigla.
Uostalom, pričalo se da je Messina Denaro jednom kanio ubiti i tada neuhvatljivog Provenzana. Ili je samo pustio glasinu. A kako je bio i ostao na glasu s krvoločnosti - i glasina je bila djelotvorna. Da iznervira suparnika, da ga izbaci iz kolosijeka ne bi li što pogriješio pa stradao.
Istu funkciju može imati i sadašnja najava državnog tužioca za suzbijanje mafije. Koji tvrdi da se krug oko Messine Denara stišće i zatvara.
Dokaz bi bio što se neki agent, koga je infiltrirala Financijska straža, nedavno probio do samoga Messine Denara, dobro ga vidio, pa pomogao da se napravi novi identikit (foto robot). Dosad su se sve projekcije njegova lika temeljile na snimcima starima 25-30 godina, gdje je Matteo Messina Denaro nosio naočale, nerijetko zatamnjene. Zapravo, stari snimak je bivao kompjuterski postaran - a poznato je da te metode služe više za zabavu nego u ozbiljne kriminalističke svrhe.
Slijep na jedno oko
Koliko se doznaje, imao je tešku bolest na mrežnici, što je operirao u Barceloni, ali bez velikog uspjeha. Tamošnji okulist, koji navodno nije imao pojma koga ima pod nožem, smatra da je Messina Denaro dosada oslijepio na jedno oko, a da mu za drugo naočale nisu nužne. Boss je bio toliko siguran, da je dao točan datum rođenja i točno mjesto (Castelvetrano), čak i točno ime, izostavivši samo drugo prezime. Računao je, s pravom, da njegova krvava slava nije stigla do Katalonije.
Mogla je stići. Ipak je on bio Riinin ljubimac, mafijaš koji je prvi put pucao sa 14 godina, prvi put ubio sa 18. I to zato da kazni “bezobrazluk”. Nicola Consales, vlasnik hotela u Triscini, požalio se svoj namještenici, Austrijanki, da mu je već dosta tih mafijaščića koji se vrzmaju oko nogu. To mu je bila smrtna presuda. Austrijanka je to prenijela svome mlađahnom ljubavniku, Messini Denaru, koji je Consalesa sastavio sa zemljom, za uvijek. Bio je to samo početak plodne ubilačke karijere. “Od onih koje sam smaknuo moglo bi se sastaviti posebno groblje”, hvalio se.
Zvali su ga “Diabolik” - ali ne po dijaboličnim sklonostima, nego po stripu koji je volio. Ili “Lu Siccu” (Suhi) jer je bio i ostao mršav.
U veljači 1992 poslan je u Rim na čelu grupe koja je trebala utvrditi kuda se i kako kreće novinar i televizijski voditelj Maurizio Costanzo. Na temelju tih podataka pokušano je ubojstvo Costanza i njegove supruge Marije De Filippo. Nakon toga je, po Riininu nalogu, sam nabavio puške i kalašnjikove, radi ubojstva Martellija i Falconea, ali je Riina ubrzo odlučio da Falconea smakne spektakularno na Siciliji. Messina Denaro je odmah dobio nov zadatak: ubiti Vincenza Milazza, šefa Cose nostre u Alcamu, jer je počeo pokazivati znake neposlušnosti spram Riine. Messina Denaro je to obavio sam: Milazza je ustrijelio, a njegovu družicu Antonellu Bonomo je zadavio golim rukama, iako je bila u trećem mjesecu trudnoće. “Bilo je to zgodno: zadavio sam ih dvoje odjednom”, dičio se Messina Denaro. Bio je i u komandoskoj grupi koja je pokušala ubiti vicekvestora (zamjenika šefa policije) u Mazari del Vallo. Zvao se Calogero Germanà.
(...)