Kad je Frederic Beigbeder napisao knjigu “Ljubav traje tri godine”, dio populacije u friškim vezama je zanijemio, a drugi dio je zavrištao poput čovjeka u pustinji koji je otkrio da njegova fatamorgana nije privid, već izvor čiste ledene vode. Naravno, zavrištali su ljudi koji su se u tom trenuku nalazili u sumornim vezama koje su podsjećale na labirint bez izlaza: izvana najljepši francuski vrt, no gdje god da se okreneš, vidiš samo zid od neprobojne živice, i osjećaš se klaustrofobično, sputano, depresivno, uplašeno.
Frederic kao da im je sve odobrio: odustajanje (kraj ljubavi, kaže Beigbeder, prirodna je stvar), gledanje djevojaka na drugoj strani ulice, varanje, tišinu. Vrištali su od sreće jer su konačno dobili crno na bijelom da nisu gubitnici: kvragu, dešava se...
Frederic kao da im je sve odobrio: odustajanje (kraj ljubavi, kaže Beigbeder, prirodna je stvar), gledanje djevojaka na drugoj strani ulice, varanje, tišinu. Vrištali su od sreće jer su konačno dobili crno na bijelom da nisu gubitnici: kvragu, dešava se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....