MARIJAN ČEKOLJ 'U Japanu haiku pjesnici imaju status božanstva. A mene ovdje za člana ne želi ni jedno društvo pisaca'

Oprostite, malo je nered...Kad čovjek živi na dvije adrese, onda mu se svašta može dogoditi... Sad sam rijetko u ovom stanu jer mi je praktičnije biti kod djevojke Renate u Samoboru... Tu nema ni interneta... Evo sjednite ovdje ili možda tu, pokraj ovog kamenja ima mjesta... Gdje god hoćete... Samo da sakrijemo ovo tamo gdje je dobro vidljivo.

- Da sakrijete tamo gdje je vidljivo? Nije vrag da tako i pišete svoj haiku?

- Da, baš tako, ali sasvim obratno. Kad pišem, ja se bavim otkrivanjem nečeg što je običnom oku skriveno i nevidljivo. To je haiku. Evo, od početka našeg susreta pa dosad već mi je jedan pao na pamet. Dok ste me fotografirali na mjestu na kojem obično pišem, ja sam ga i zapisao:

Sumorno mlaki dan,

vrana naganja svraku

preko parkirališta.

Hm, dan je doista od ...