U Strasbourgu, gradu s oko 300 tisuća stanovnika na krajnjem istoku Francuske u kojemu su svoje sjedište našle brojne institucije EU, ali i gradu bogate germansko-francuske povijesne ostavštine, u svom uredu u sklopu Parlamenta EU primila me Marine Le Pen, šefica francuske krajnje desne stranke Nacionalni front (Front National). Nakon srdačnih riječi dobrodošlice i upoznavanja, smjestile smo se u malom, moderno uređenom uredu s pogledom na grad, čije je središte na listi UNESCO-ove svjetske kulturne baštine. Razgovor smo počele problemima koji opterećuju Francuze, ali i skorim ulaskom Hrvatske u EU. “Pa što vam je to trebalo?! Pogledajte što se događa u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Sloveniji, Francuskoj... i shvatit ćete da je EU donijela samo veliku devastaciju. Imali ste dva puta, odabrali ste pogrešan”, kaže M. Le Pen
Hrvatski parlamentarci
Pokušavam objasniti da se većini građana, izmorenih višegodišnjom ekonomskom krizom, opustošenih privatizacijom na hrvatski način i frustiranih korumpiranim političarima, iako su svjesni njezinih nedostataka, Europa ipak čini posljednjom prilikom za neko bolje sutra. “Možda će Hrvatska profitirati prvih nekoliko godina ulaskom u EU jer EU zavede nove članice pomoćima, strukturalnim fondovima, ali vrlo brzo osjetit ćete batinu i cijenu koju treba platiti. Nametnut će vam istospolne brakove i brojne druge sulude zakone i Hrvati će vrlo brzo shvatiti da više nisu gazde u svojoj kući. Postat ćete robovi kao i svi ostali narodi EU.” A mogu li nedavno izabrani krajnje desni hrvatski europarlamentarci očekivati njezinu potporu u Parlamentu EU? “Čekam da prosudim na temelju činjenica jer mnogi se danas smatraju i etiketiraju krajnje desnima. Ne možete istodobno biti nacionalist i zagovaratelj EU jer to je kontradiktorno.
Prije bilo kakve odluke ili ponude za suradnju, strpjet ću se da vidim konkretno kakve će aktivnosti poduzimati prije svega oko obrane hrvatskog suvereniteta i identiteta.”
Marine Le Pen stranku je 2011. preuzela od svoga oca Jean-Marie Le Pena, utemeljitelja francuske moderne krajnje desnice, a iako se temeljno načelo suprotstavljanja svemu što može škoditi prosperitetu, sigurnosti i očuvanju francuskog identiteta nije mijenjalo, razlike između oca i kćeri vezane su uz povijesne okolnosti u kojima se stranka razvijala. “Kad je moj otac osnivao NF, aktualna je bila borba protiv opasnosti koje donose komunizam i SSSR, a stranka je nastajala na temeljima posljedica rata u Alžiru. Za razliku od prvotnih prijetnji vezanih uz socijalizam i komunizam, današnja opasnost ima drukčije ime, a zove se globalizacija.”
Danas 44-godišnja Marine Le Pen, punim imenom Marion Anne Perrine Le Pen, kao najmlađa od triju sestara rođena je u pariškom šik predgrađu Neuilly-sur-Seine, odakle je svoj politički uzlet kao gradonačelnik počeo i sam Nicolas Sarkozy. Nakon studija prava nekoliko je godina radila kao pravnica, a paralelno se vrlo brzo uspinjala na hijerarhijskoj ljestvici očeve stranke. Brak njezinih roditelja raspao se 1984. nakon 27 godina, kada je njezina majka obnažena pozirala za francusko izdanje Playboya.
Razgovor s jednim od najpoznatijih euroskeptika, čiju je karijeru u zemlji sa šest milijuna muslimana obilježila izrazita antimuslimanska, antiimigrantska i antiglobalistička politika, trajao je nepunih sat vremena.
Ponosna Francuskinja
Odjevena u tamno odijelo i bijelu košulju, diskretno našminkana, uglađena i nježne vanjštine, ali čvrsta glasa i stava, Marine Le Pen više ostavlja dojam ozbiljne poslovne žene, nego žene koju svjetski mediji, prije svega zbog krajnje desničarske retorike, ocjenjuju kao jednu od najvećih prijetnji za jedinstvo EU. Od 2004. zastupnica je u Parlamentu EU, a već je najavila i kandiditaru za izbore 2014. “Postoji li bolji način da se borite protiv EU od toga da budete unutar EU, u njezinu centru odlučivanja?! Mislim da djelovanjem unutar te sovjetoidne institucije zadajemo više udaraca EU i da ti udarci nanose više štete nego kada bismo to isto činili izvana.”
Otkad je preuzela kormilo stranke, znatne je napore uložila u ublažavanje imidža opasne desničarske stranke koja je proizlazila iz očeve krajnje desne retorike koja je nerijetko koketirala i s elementima fašizma i ksenofobije. Djelomično je u tome i uspjela, iako Marine Le Pen i dalje na svijet oko sebe gleda iz krajnje desnog kuta. “Ja sam prije svega ponosna Francuskinja, volim svoju zemlju, povijest, kulturu, jezik, a to ne znači da sam ksenofob. Što je ekstremističko u tome što ste domoljub vezan uz svoju kulturu i svoj identitet? Neka svi oni koji nas smatraju ksenofobima uklone vrata i prozore svojih stanova, jer granice Francuske, kuće koja se zove Francuska, imaju istu ulogu kao prozori i vrata u stanovima. Otvaramo ih, ali samo osobama kojima ih želimo otvoriti, zatvaramo ih kad postoji opasnost, zatvaramo ih onima koji ne zaslužuju ući u naš dom.” S obzirom na to da sam samo nekoliko tjedana prije vodila intervju i s njezinim ocem, primijetila sam da vremešni Le Pen potpuno bez opterećenja govori ono što misli o problemima s francuskom imigracijom, dok Marine spretnijim odabirom riječi ipak koristi nešto umjereniju retoriku pokušavajući uvjeriti javnost da prvo Francuzi, a tek onda svi ostali imaju pravo na boljitak u “zemlji galskih pijetlova”. Tako umjesto da govori o islamu i povezanosti s terorizmom, jednostavno inzistira na činjenici da je Francuska prije svega sekularna država. “Naravno da treba postojati sloboda vjeroispovijesti i prakticiranja svih religija, ali poštujući pritom sve zakone o svjetovnosti države.” I dok prema nedavnom ispitivanju čak 90% Francuza smatra da, primjerice, muslimanski veo nije u skladu s načelima Francuske Republike, Le Pen pravi jasnu distinkciju između radikalnog islama i muslimanske vjere. “Smatram da je masovna imigracija baza za osnaživanje političkog islama. Vjerski islam može postojati u Francuskoj kao i svaka druga vjera. Politički, radikalni islam to ne može prihvatiti jer ne priznaje zakone o svjetovnosti. Oni neprestano postavljaju zahtjeve čiji je cilj prilagoditi Francusku njihovim religijskim praksama, a to smatram neprihvatljivim.”