Nakon što je Jozo Radoš, predsjednik Kluba zastupnika HNS-a u Saboru, zaprijetio izlaskom narodnjaka iz vladajuće koalicije ako Slavko Linić ustraje na zahtjevu za uvođenje poreza na nekretnine, a predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić obznanio da je Plan 21, strateški program vladajuće koalicije, mrtav te da je potrebna rekonstrukcija Vlade jer u ovu građani više nemaju povjerenja, očito je da su glavni koalicijski partneri okrenuli leđa SDP -u. Premda je kandidatkinja za predsjednicu HNS-a Vesna Pusić pokušala ublažiti izjave Joze Radoša, činjenica je da socijaldemokrati s HNS-om i IDS-om imaju ozbiljnih problema koji povremeno prerastaju u otvorene političke obračune. Istodobno, predsjednik SDP-a Zoran Milanović u permanentnim je sporovima s predsjednikom države Ivom Josipovićem. Dakle, u samo 15 mjeseci između SDP-a i njegovih najvažnijih političkih saveznika otvorila se provalija dubokog nepovjerenja pa su se socijaldemokrati našli u situaciji da su im otvoreni svi bokovi.
Pusić i Milanović
Ne može se, dakako, okriviti SDP da je isključivo on odgovoran za probleme u kojima se našao. SDP je naslijedio katastrofalnu ekonomsku i financijsku situaciju, zbog čega su morali uvesti drastične mjere štednje, što je izazvalo golemo nezadovoljstvo građana i sindikata. I jednako neugodno, koalicijski partneri zbog toga se nastoje što više distancirati od SDP-a kako bi izbjegli gnjev naroda.
Zoran Milanović također ne snosi najveću odgovornost što su odnosi s HNS-om stalno na rubu incidenta. Do prvih ozbiljnijih lomova u koaliciji došlo je nakon što je predsjednik HNS-a Radimir Čačić osuđen na godinu dana zatvora zbog prometne nesreću u Mađarskoj u kojoj je poginulo dvoje ljude. Najprije je Čačić, kako tvrde njegovi suradnici, bio povrijeđen zahtjevima SDP-a da nakon presude mora dati ostavku i odslužiti cijelu kaznu. Burno je reagirao i počeo javno kritizirati pojedine poteze Vlade, posebice one koje je vukao ministar financija Slavko Linić. Tako su se sukobi koje su do tada Čačić i Linić vodili iza zatvorenih vrata Banskih dvora, preselili na javnu scenu, što je još više produbilo jaz između SDP-a i HNS-a. Kada je pak SDP podupro kandidaturu Vesne Pusić za predsjednicu HNS-a, Čačić je zaključio kako mu je time premijer Zoran Milanović u najtežim trenucima zabio nož u leđa.
Jednaku, ako ne i veću frustriranost osjećali su, međutim, i u SDP-u. Premijer Milanović, tvrde njegovi suradnici, nije zaslužio takvu nezahvalnost jer je od prvoga dana bez fige u džepu surađivao s Čačićem, štitio ga je pred javnošću, ali i pred vlastitim ministrima koji su se žalili na arogantno i netolerantno ponašanje prvog potpredsjednika Vlade. Također, Milanović je uložio mnogo napora kako bi privolio Mađare da dopuste Čačiću služenje zatvorske kazne u Hrvatskoj. Nakon što se Čačić povukao, a Vesna Pusić, doduše, još neformalno, preuzela vođenje HNS-a, odnosi sa SDP-om, premda se to očekivalo, ne samo da se nisu unaprijedili nego su se, na opće čuđenje, nastavili urušavati.
Jedan dužnosnik SDP-a za sadašnje probleme krivnju prebacuje na borbu za vlast u HNS-u.
“Vesna Pusić pokušava učvrstiti svoj autoritet u HNS-u provocirajući sukobe s SDP-om, na što mi, dakako, ne možemo pristati. Da nije bilo Zorana Milanovića, Vesna Pusić i Radomir Čačić nikada ne bi ušli u Vladu niti bi bili njeni potpredsjednici. Niti bi HNS ikada imao 14 zastupnika u Saboru, niti bi se desetine njihovih stranačkih dužnosnika uhljebili na direktorskim i rukovodećim pozicijama u državnim tvrtkama i javnoj upravi. Umjesto da to znaju cijeniti, da realno procjenjuju svoju političku snagu i u skladu s tim se ponašaju, HNS, kojemu nikada nije dosta, želi imati glavnu riječ u Vladi i koaliciji. Iako dobivaju samo 1,7 posto glasova, u Zagrebu bahato traže čak pet mjesta u Skupštini, što je za SDP apsolutno neprihvatljivo. Ne možemo također prijeći preko optužbi koje je direktor Janafa Dragan Kovačević izrekao na račun ministra Linića niti možemo tolerirati neučinkovitost direktora HEP-a Zlatka Koračevića. Stoga obojica moraju snositi posljedice, odnosno moraju napustiti svoje funkcije.”