Krajnje netaktično pismo tajnika Europske pučke stranke Antonija Lopez-Isturiza u kojemu je proglasio Zorana Milanovića irelevantnim političarom, te nediplomatski odgovor predsjednika SDP-a koji je autora pisma nazvao bijednikom vrhunac je sukoba koji u posljednje vrijeme ozbiljno narušavaju odnose između najjače oporbene stranke u Hrvatskoj i dijela političkih struktura u Bruxellesu. Premda se EPP na apsolutno neprihvatljiv način miješao u političke odnose u Hrvatskoj, grub rječnik Zorana Milanovića otkriva duboke razlike pa i netrpeljivost koja trenutno vlada između socijaldemokrata i dijela političara u Bruxellesu te nekih diplomatskih predstavnika u Hrvatskoj. O tomu je više stranih diplomatskih predstavnika posljednjih dana raspravljalo s nekoliko hrvatskih političara i političkih komentatora.
Grijesi SDP-a
Razloge za napete odnose pokušao je objasniti jedan od zapadnih diplomata s vrlo dugim stažem u Hrvatskoj.
“Rekao bih da je najmanje pet razloga zbog kojih vlada stanovito nepovjerenje u iskrenost SDP-ove potpore ulasku Hrvatske u EU. Dva su problema starijeg datuma. SDP je prije glasanja u Saboru o ratifikaciji sporazuma o ulasku Hrvatske u NATO tražio da se o tom pitanje provede referendum. To je u Bruxellesu i Washingtonu protumačeno kao pokušaj opstrukcije potpisivanja ugovora. Na isti su način u Bruxellesu ocijenili odbijanje SDP-a da podrži sporazum o ZERP-u te dogovor Jadranke Kosor i Boruta Pahora o rješavanju spornih graničnih pitanja između Hrvatske i Slovenije. Pokazalo se međutim da je taj dogovor iz temelja promijenio odnose dviju država. Oba puta je, dakle, SDP pokušao spriječiti nešto što je, pokazalo se kasnije, najviše koristilo upravo Hrvatskoj. U novije doba SDP, kao što znate, zahtijeva smjenu glavnog državnog odvjetnika. Istodobno sve članice EU uvjerene su da je upravo Mladen Bajić najčvršća i najpozitivnija točka pravosudnog sustava, da odlično radi svoj posao, da prednjači u istragama protiv ratnih zločina, organiziranog kriminala i protiv korupcije te da uživa puno povjerenje Bruxellesa, Washingtona i Haaga.
Zahtjevi za smjenu
Ne čudi što neuvažavanje tuđih argumenata te upornost kojom SDP želi smijeniti Bajića stvara dojam kod dijela diplomata da postoji interes da se na to mjesto postavi netko tko će biti pod kontrolom SDP-a. Također, i zahtjevi za prijevremenim izborima mogu se protumačiti kao nastojanje da se, među ostalim, spriječi HDZ da zaključi sporazum s EU. Što je legitimno, ako se gledaju isključivo stranački interesi SDP-a. Međutim, ako se problem sagledava u širem kontekstu, onda je od najvećeg interesa za sve građane Hrvatske da se pregovori što prije završe. I, na kraju, ništa bitno, ali ilustrativno: iz SDP-a se više puta moglo čuti kako neće njima činovnici iz Washingtona i Bruxellesa diktirati kakvu će politiku voditi. Dakako, takve tvrdnje ne stoje: EU i NATO su organizacije ravnopravnih članica koje si međusobno pomažu, a ne podmeću klipove, zaključio je sugovornik Jutarnjeg lista.
Tko je za Europu?
Pri analizi situacije međutim ugledni diplomat nije uzeo u obzir još nekoliko važnih okolnosti. Ponajprije, SDP i HDZ ponašali su se na jedan način dok su bili u oporbi, a posve drugačije kada su preuzeli vlast. Tako je SDP za vrijeme Franje Tuđmana i HDZ-a do 2000., bio najčvršći zagovornik ulaska Hrvatske u EU i NATO, a takvu je politiku promovirao cijelo vrijeme te nakon što je formirao svoju koalicijsku vladu. HDZ je pak sve do 2003., dok se nije vratio na vlast, bio antieuropski i antiamerički orijentirana stranka. Ivo Sanader organizirao je miting na splitskoj Rivi kako bi spriječio uhićenje i procesuiranje generala Mirka Norca, čime je mogao fatalno ugroziti put Hrvatske u EU. Čim je međutim preuzeo vlast, Ivo Sanader je napravio zaokret: HDZ-ova vlast uhitila je i izručila Haagu generala Antu Gotovinu, uvela Hrvatsku u NATO te je dovela pred vrata EU.
Na rubu pameti
Istodobno, SDP, kojemu je isključivi cilj promjena vlasti, uporno je odbijao podržati čak i dobre odluke HDZ-a. Ali ne zbog antieuropske ili antiameričke orijentacije, kako objašnjavaju socijaldemokrati, nego zato što HDZ ni u čemu ne zaslužuje njihovu potporu. Uostalom, kažu, i predsjednik Ivo Josipović glasao je kao zastupnik protiv sporazuma Kosor - Pahor, ali sada kao predsjednik države podržava postignute dogovore.
I, to je, po svemu sudeći, izvorište većine problema na relaciji SDP - EU i NATO.
U SDP-u objašnjavaju kako je na rubu pameti tvrditi da bi socijaldemokrati, kada dođu na vlast, opstruirali ulazak Hrvatske u EU. Uostalom, to ne bi učinila niti jedna parlamentarna stranka. Dio članica EU i NATO-a koje, kako tvrde, nisu opterećene unutarnjopolitičkim odnosima i borbama i koje političke procese promatraju u širem, strateškom kontekstu, smatraju da je za njih posve svejedno tko vodi završnicu pregovora s EU i borbe protiv korupcije, HDZ ili SDP, za njih je samo važno da se ta dva cilja ostvare što prije.
Socijaldemokrati međutim zastupaju posve drugo stajalište.
Neobjektivni birokrati
Zoran Milanović je nedavno objasnio kako borbu protiv korupcije ne smiju voditi oni koji su u njoj sudjelovali, prikrivali je ili se protiv nje nisu borili u pravo vrijeme i na pravi način. Također, SDP smatra da je HDZ učinio toliko lošeg građanima i državi da nema apsolutno niti jednog razloga zbog kojega bi se Vladu Jadranke Kosor moglo ostaviti na vlasti.
Također, promjena vlasti, uvjeravaju u SDP-u, ne samo što ne bi zaustavila borbu protiv korupcije nego bi je socijaldemokrati i ubrzali.
Posrijedi je, dakle, ista politička taktika SDP-a: iz istih razloga zbog kojih nisu podržali sporazum Hrvatske i Slovenije, danas socijaldemokrati traže smjenu Bajića i izglasavanje nepovjerenja Vladi.
Očito je da su trenutne političke taktike SDP-a, HDZ-a, ali i EU i SAD-a, posljedica njihovih bitno različitih pozicija i interesa. Što, dakako, ne znači da su im baš uvijek interesi suprotstavljeni.
Osim toga, u SDP-u ipak postoji određeni zazor spram pojedinih diplomata i struktura u EU i NATO-u, pogotovu onih koji su godinama pružali bezrezervnu potporu Ivi Sanaderu, a sada se na isti način odnose i spram Jadranke Kosor. Smatraju da takvi nemaju previše moralnog prava dijeliti lekcije poput one koju je poslao tajnik Europske pučke stranke. Također, kao uostalom i mnogi građani, u SDP-u su uvjereni da su nerijetko birokrati iz EU bili neobjektivni, da su previše inzistirali na nebitnim stvarima, da se nisu libili i kojekakvih ucjena, da Hrvatska u pregovorima mora jače štititi svoje interese, da ne smije popuštati pred pokušajima da se netko sa strane upliće u unutarnje odnose u državi.
Stvar stila
Dio neutralnijih diplomata smatra pak kako ne malu ulogu u produbljivanju sporova ima i osobni stil političara te njihov način međusobnog komuniciranja. Primjerice, dio diplomata upozorava kako u SDP-u ne podnose i odmah odbacuju bilo kakvu pohvalu Jadranki Kosor. Pri tomu iznose primjer američkog veleposlanika Foleyja, koji je nedavno u jednom intervjuu rekao da podupiru Vladu Jadranke Kosor u borbi protiv korupcije. I ništa više od toga. No, u dijelu SDP-u to je odmah protumačeno kao potpora ukupnoj politici Vlade. A to, kažu, Foley nije rekao. Ipak, gorak okus ostao je kod obje strane.
Kraj mučenja
Nakon što su SDP, HNS i IDS odbili poziv Jadranke Kosor da ih izvijesti o razgovorima u Bruxellesu, posljednjih dana pojavila se nada da će ipak biti uspostavljen neophodan dijalog između dvije najveće političke stranke. U diplomatskom zboru ne kriju zadovoljstvo ponudom SDP-a da zajedno s HDZ-om sjedne za isti stol te da pokušaju dogovoriti zajedničku strategiju o završetku pregovora o ulasku u EU. To je, kažu, u interesu EU, koji želi da se napokon prekine to višegodišnje mučenje s pregovorima, ali najviše u interesu građana Hrvatske.