Za desetak dana, 29. listopada, napunit će se točno dvije godine otkako je bivša SDP-ovka Mirela Holy utemeljila stranku Održivi razvoj Hrvatske (ORaH). U svojoj kratkoj dvogodišnjoj povijesti, ORaH je osvojio jedan mandat u europskom parlamentu, a u zenitu popularnosti, u rujnu prošle godine, ako je vjerovati anketama, nakratko pretekao i SDP. Od predsjedničkih izbora potpora toj stranci je u padu, a danas joj ankete daju između 3,8 i 4,4 posto na razini Hrvatske. ORaH se natječe u svih 10 izbornih jedinica, a predsjednica te stranke Mirela Holy otkriva što na izborima nude i što od njih očekuju.
Koliko mandata očekujete na izborima, 8. studenoga?
- Nemamo novca za vlastita istraživanja, ali prema anketama koje se objavljuju u medijima i rezultatima europarlamentarnih izbora, najveću potporu imamo na području središnje i zapadne Hrvatske. Teže ćemo ostvariti nekakav rezultat u Slavoniji i Dalmaciji, jer su to područja koja baš nisu sklona lijevim opcijama, a naš program je program zelene ljevice. Kampanja je, kao što vidimo, takva da vodi bipolarizaciji političke scene pa male stranke teško mogu izboriti prostor da uopće izlože svoje političke ideje. Zbog svega toga neću spekulirati o broju mandata.
Koga smatrate najvećom konkurencijom među novoformiranim strankama i koalicijama: Živi zid, Most, ili nekog trećeg?
- Ne vidim konkurenciju ni u jednoj od tih stranaka, uostalom, ORaH nije sličan nijednoj političkoj stranci u Hrvatskoj. Jedina smo programska stranka u Hrvatskoj - u dvije godine koliko postojimo, izradili smo i predstavili 40 različitih programsko-političkih dokumenata na kojima je radilo oko 200 stručnjaka s različitih područja. Ni prema cjelovitosti i razrađenosti naših javnih politika, ni prema idejama za koje se zalažemo, ne možemo se uspoređivati niti sa Živim zidom, niti s Mostom zbog toga što smo mi, za razliku od njih, ideološki vrlo jasno određeni. Od samog početka ističemo da smo ljevica, i to zelena ljevica.
Odbili ste predizbornu koaliciju s SDP-om. Ipak, nedavno ste najavili da biste u određenim okolnostima bili spremni u Saboru podržati SDP-ovu vladu. Možete li to pojasniti?
- Odbili smo ne samo SDP-ovu ponudu za predizbornom koalicijom u kojoj nam je nuđeno najmanje osam sigurnih mandata, već i prigovor iz SDP-a da ćemo, ne uđemo li u koaliciju s njima, biti “zaslužni” za Karamarkov dolazak na vlast. Rekla sam im da ako do toga i dođe, to neće biti zasluga ORaH- a, već SDP- a, zato što nije provodio svoj program s kojim je dobio povjerenje birača. Ako ORaH uđe u parlament i ako se ne bude mogla formirati parlamentarna većina, već se dogodi to da ćemo mi doista biti jezičac na vagi koji će odlučivati o tome moraju li se dogoditi novi prijevremeni izbori, onda ćemo sjesti s lijevom opcijom za stol i pokušati dogovoriti programsku suradnju. To znači realizaciju konkretnih politika, projekata, programa s konkretnim rokovima i konkretnim izvršiteljima koji bi na tome radili kao na programu Vlade. Naša potpora lijevoj Vladi bila bi uvjetovana time provode li se zacrtane reforme i promjene.
Kako ćete provoditi dogovoreni program ako ne uđete u Vladu? Prepustit ćete Zoranu Milanoviću i njegovim ministrima da provode vaš program?
- Mi sve vrijeme govorimo kako Saboru treba vratiti dignitet i da parlament treba biti glavno tijelo predstavničke vlasti u Hrvatskoj. Hrvatska još uvijek nema iskustvo manjinske vlade, a uvjerena sam da bi to iskustvo moglo biti dobro. Mislim da je opcija manjinske vlade najgora noćna mora i HDZ-u i SDP- u. Ako znaju da njihov opstanak na vlasti ovisi isključivo o tome provodi li se dogovoreni program, onda bi zaista bili dovedeni u poziciju da moraju postupati u javnom interesu.
Nije li takvo očekivanje utopističko i nije li demotivirajuće za vaše birače ako im kažete - želimo vaš glas, ali ne želimo ući Vladu?
- Ne, birače treba motivirati programom, mogućnošću realizacije programa i mogućnošću konkretne promjene u društvu. Ako politiku doživljavate kao podjelu političkog plijena, onda na neki način odustajete od svojeg programa. Na ovaj način našim biračima možemo jamčiti da ćemo biti snažan korektiv vlasti, kako ćemo raditi na tome da se program realizira, ako ne u potpunosti, ono u nekom dijelu. Nema, recimo, nikakva razloga da se ne realizira naš program vezan za potpunu liberalizaciju i legalizaciju industrijske i indijske konoplje.
Tražite legalizaciju uzgoja i upotrebe konoplje u gospodarske, medicinske, rekreativne i osobne svrhe. Predlažete otprilike ono što postoji u Nizozemskoj...
- Ne, predlažemo još liberalniji pristup nego u Nizozemskoj…
Međutim, Hrvatska nije Nizozemska, u njoj postoji problem visoke stope ovisnosti o drogama, pogotovo kod mladih, 90-ih je Hrvatska zbog embarga nabavljala oružje na crnom tržištu, a taj način nabave oružja često je spojen s trgovinom drogom i crno tržište trgovine narkoticima u Hrvatskoj još je vrlo živo. Ne strahujete li da će vaše zalaganje za legalizaciju uzgoja i upotrebe konoplje prestrašiti dio birača koji bi vam inače dali glas?
- Ja sam političarka koja nikada ne kalkulira i potpuna sam suprotnost populističkim varijantama političara. Smatram da stvari koje su dobre za društvo i u koje vjerujem, trebam iskreno zagovarati, bez obzira na to hoće li to izazvati neke negativne reakcije kod dijela birača. Birači zaslužuju istinu, zaslužuju da im kažemo točno ono što namjeravamo napraviti i što je naš program, a na njima je da procijene sviđa li im se to ili ne. Ne bih podcjenjivala hrvatske građane, smatram da je sve stvar pristupa i kvalitetnog informiranja. U hrvatskom društvu postoji cijeli niz predrasuda vezanih uz konoplju. Da ljudi znaju više o toj biljci i ogromnom gospodarskom potencijalu i industrijske i indijske konoplje, kad bi shvatili da ona ne izaziva ovisnost jer je znanstveno dokazano da je ovisnost od marihuane deset puta manja od ovisnosti o alkoholu ili cigaretama, onda bi imali drugačiju sliku.
Na jednom mjestu u vašem programu stoji da se zalažete za smanjenje javnog i jačanje privatnog sektora. Nije li to klasični neoliberalni element i kako on funkcionira u programu stranke koja sebe smatra zelenom ljevicom?
- Smanjenje javnog sektora ne znači nastavak privatizacije državnog sektora. Mi se snažno protivimo privatizaciji elektroprivrede, voda i šuma. To moraju ostati državni monopoli, ali u državna poduzeća treba uvesti ozbiljne reforme u načinu upravljanja. U njih stranke, prema našem programu, ne bi mogle postavljati svoje stranačke pulene radi namirenja partijske organizacije, već na javnim natječajima birati ljude s profesionalnim referencama i njihov rad valorizirati prema uspješnosti, uključujući i financijsko vrednovanje njihovog rada. Smatramo, međutim, da model ekonomije koji se snažno oslanja na realizaciju velikih projekata nije ekonomski održiv. Kako bi privreda bila uspješna, ona mora počivati na velikom broju malih i srednje velikih projekata, a da bismo stvorili preduvjete za gospodarski prosperitet u Hrvatskoj prijeko nam je potreban manji, daleko učinkovitiji i pravedniji javni sektor s jednakim pravilima igre za sve. Zato smatramo da su za Hrvatsku ključne tri reforme - reforma teritorijalnog ustroja, reforma državne uprave i reforma pravosuđa. I na taj način treba čitati dio našeg programa koji govori o manjem javnom sektoru.
Vaš prijedlog reforme teritorijalnog ustroja - ukidanje županija, radikalno smanjenje broja gradova i općina nema podršku dviju velikih stranaka. Mislite li da je bez podrške SDP- a i HDZ- a možete provesti?
- Tu je reformu nužno provesti jer u protivnom Hrvatska nema apsolutno nikakve izglede. Reforma javne uprave instrument je s kojim možete provesti sve druge reforme. Pokazuje to primjer Južne Koreje, koja je nakon reforme javne uprave napravila velik iskorak i danas je osma prema uspješnosti ekonomija u svijetu. Hrvatskom velikom, skupom i neučinkovitom javnom sektoru treba ono što zovemo kvalitativna reforma. To znači uvođenje točno definirane ovlasti za svaku razinu vlasti, s točno definiranim poslovima svakog radnog mjesta u tim službama, uz smanjenje troška javne uprave, a to je moguće upravo s reformom teritorijalnog ustroja. Zalažemo se za formiranje pet regija s točno definiranom veličinom od 800.000 do 850.000 stanovnika: istočna regija, središnja Hrvatska, zapadni dio Hrvatske (koji bi obuhvaćao primorsko-goransku, ličko-senjsku, karlovačku i istarsku županiju) i dalmatinska regija, plus grad Zagreb koji bi također imao status regije. Hrvatska bi trebala imati oko 50 gradova i 100, najviše 150 općina.
Dakle, možete li to provesti bez podrške SDP-a i HDZ-a koje u postojećim županijama i općinama zapošljavaju velik broj stranačkih kadrova ?
- Upravo je to prednost ORaH- a. Mi nemamo političke klijente kojima trebamo vraćati usluge pomoću takvih apanaža, ali ako žele djelovati u interesu društva i građana u cjelini, onda se i ostale stranke moraju odreći apanaža i napraviti promjene.
Pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić nazvao vas je “zelenom darkericom” koja promiče kulturu smrti. To je teška i gruba optužba. Nisam čula da ste mu glasno odgovorili.
- Zašto bih ja odgovarala biskupu? Ja se bavim politikom, a on je svećenik. Vjerujem u ideju sekularnosti i odvojenosti crkvenih od političkih i svjetovnih pitanja pa moj ulazak u prepirku s biskupom Pozaićem ne bi bio plodonosan.
Što mislite o današnjoj ulozi Crkve u Hrvatskoj?
- Mi smo jedina stranka koja se zalaže za reviziju vatikanskih ugovora jer su, ovakvi kakvi jesu, nepošteni za Hrvatsku i rekla bih štetni za društvo u cjelini. Mislim, također da vjeronauku nije mjesto u školi, već u okviru vjerskih institucija.
Jeste li u Saboru spremni podržati SDP-ovu manjinsku vladu u slučaju da ta vlada koalira s HDSSB-om, strankom koja je nedavno osnovala stranački paramilitarni odred u crnom, koji asocira na neka mračna vremena?
- Mislim da je osnivanje paramilitarnih odreda u okrilju stranke zastrašujuće i nedopustivo. Nismo spremni ni na koji način podržati Vladu u kojoj bi bio HDSSB. Bilo kakva suradnja s političkim opcijama koje se nalaze na suprotnom kraju političkog spektra za nas je apsolutno nemoguća. Takve koalicije su jedan od razloga zbog kojih se ljudima politika gadi.
Iskreno, što mislite tko će pobijediti na izborima, 8. studenoga, i kako ćete se vi osjećati zbog takvog ishoda?
- Da mi je netko prije mjesec dana postavio to pitanje, rekla bih da će HDZ sigurno pobijediti i zbog toga bih se loše osjećala. Ne bih, međutim, bila sretna ni s nastavkom dosadašnje politike zato što smatram da ova Vlada nema dovoljno hrabrosti, niti je u stanju razračunavati se s pritiscima interesnih lobija, i to je ono što me je silno razočaralo kod SDP-a. U ovom trenutku nisam baš sigurna da će HDZ pobijediti.
Što mislite o politici HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka?
- Mislim da bi Zoran Milanović trebao izgraditi spomenik Tomislavu Karamarku jer je upravo on vratio SDP u život. Da HDZ nije provodio tako stravičnu, promašenu politiku desničarenja, šatorašenja, plašenja hrvatske javnosti zazivanjem nekih mračnih vremena, vjerojatno ni SDP ne bi danas rastao. A, SDP je, nažalost, potpuno prihvatio taj kod ideološke, potpuno štetne bipolarizacije Hrvatske i smatram da imaju daleko veću odgovornost od HDZ-a jer nisu na pravi način reagirali na ono što se događalo u Savskoj, i još uvijek se događa.
ORaH ide na izbore u svih 10 izbornih jedinica, a vi nosite izbornu listu u Zagrebu i u izbornoj jedinici. Među nositeljima ORaH- ovih lista pretežu liječnici, sveučilišni profesori, znanstvenici. Je li ORaH elitistička stranka?
- Nismo elitistička, već programska stranka. Mi jesmo stručna stranka, u ORaH- u je veliki broj vrhunskih intelektualca, stručnjaka u različitim područjima koji su pisali naše politike. Mislim da bi politike trebali pisati ljudi koji imaju stručna znanja iz određenog područja. No na listama imamo ljudi različitih razina obrazovanja, različitog radnog statusa.
Promovirali ste stranački parfem, izborni program vam je upakiran u kuharicu. Ne bojite li se prigovora da prepoznatljivost stranke pokušavate graditi na suviše alternativan, razbarušen, neozbiljan način?
Taj prigovor može doći samo od onih koji nisu bili na predstavljanju nijedne naše javne politike. Reći za stranku koja je u dvije godine postojanja napravila 40 političko-programskih dokumenata i fokusirala se isključivo na program i izradu javnih politika, što nije napravila nijedna politička stranka u Hrvatskoj, da je neozbiljna, u najmanju je ruku komično. Mi se pokušavamo pozicionirati kao drugačija stranka, zato i komuniciramo na drugačiji način. Oslanjamo se i na svojevrsni gerilski tip komunikacije. Građani su već toliko zgađeni politikom i političarima da ne žele više uzimati stranačke promidžbene materijale. S obzirom na to da su kuharice najprodavanije knjige u Hrvatskoj, mislili smo da će to možda ljude motivirati da pogledaju naše recepte pa možda pogledaju što im nudimo i u izbornom meniju. Mi, dakle, jesmo drugačiji od drugih stranaka, ali to je zato što “probijamo led”. Donedavno su nas nazivali “napušenom Hrvatskom”, a sad je već postalo društveno prihvatljivo da konoplju ipak treba legalizirati u medicinske svrhe.
U vašoj imovinskoj kartici osim plaće, automobila i relativno male štednje u novcu i dionicama, nema druge imovine, a ipak prevladava dojam da pripadate imućnijem društvenom sloju. Kako to da vam je imovinska kartica prazna, znači li to da imate imućne roditelje? -
Ne znam odakle dojam da pripadam imućnijem sloju. Moji roditelji jesu imućniji od hrvatskog prosjeka, imaju, naime, dosta imovine, mislim prije svega na nekretnine. No daleko od toga da su tajkuni ili bogataši, rekla bih da pripadaju imućnijem srednjem sloju.
Koliko je tih nekretnina i gdje se nalaze?
- Nalaze se u Hrvatskoj: kuća u Zagrebu, još jedna kućica u Vrapču, vikendica, nekoliko lokala, a imali smo i dosta veliku kuću u Pragu, koju su moj otac i stric naslijedili od roditelja, ali su je prodali. Moji roditelji su umirovljenici.