U ovaj posao me privukla ideja da ispričam priču o kravati koja potječe od Hrvata, a manje biznis kao biznis”, dočekao me na zagrebačkom Kaptolu Marijan Bušić, donedavno prvi čovjek tvrtke Potomac koja se proslavila izradom kravata s hrvatskim obilježjima.
Danas je Bušić umirovljenik koji se raduje ribičiji, a vlasnički već pet godina nije angažiran u tvrtki. Njegove kravate nosio je Franjo Tuđman, a nose je i danas Stjepan Mesić, Ivo Josipović, George Bush, Barack Obama, japanski car, mnogi premijeri i predsjednici, a priča duga 25 godina, otkako je firma počela raditi u skromnim uvjetima, traje i u ovim teškim vremenima.
Bušiću na vizit- karti piše da je ravnatelj neprofitne ustanove Academia Cravatica, koja se bavi očuvanjem kravate kao dijela hrvatske i svjetske baštine.
Promjena imidža
“Spoznaju da kravata potječe od Hrvata doživio sam kao ono Arhimedovo ‘daj mi jednu čvrstu točku u kosmosu pa ću pokrenuti svijet’. Činjenicu da su Hrvati povezani s odjevnim predmetom koji je oznaka zrelog muškarca, odgovornosti i određenih klasa shvatio sam kao čvrstu točku koja može promijeniti imidž Hrvata i Hrvatske u cijelome svijetu”, objašnjava Bušić koji je svoj projekt o kravati i Hrvatima počeo realizirati devedesetih godina prošlog stoljeća s partnerom, ekonomistom Zlatkom Penavićem.
Zanimalo me je li imao kapital kojim je pokrenuo posao, a Bušić mi odgovara da za poduzetništvo ne treba kapital. “Oprostite, ne razumijem, pa kako krenuti u biznis praznih džepova? To je bila muka, odakle mi kapital, nešto sam posudio od sestre, ali, kao na svakom početku, bilo mi je puno važnije poduzetnički razmišljati.”
I tada je Marijan Bušić ispričao biblijsku priču o svetom Josipu radniku, koji je odlukom jednog starog saziva Sabora proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda.
“Sveti Josip je bio radnik, ali je bio i poduzetnik. On je bio tesar, a to je težak posao koji se obavlja na licu mjesta. Sam to čovjek nije mogao raditi, pa znam često provocirati i pitati ‘u kojem je to velikom sustavu Josip radio, u Industrogradnji?’ Naravno da tada nije bilo velikih sustava, a Josip je kao majstor morao imati pomoćnike, pogađati posao, zapošljavati i isplaćivati svoje radnike. Morao je biti u plusu, nisu to bili golemi poslovi kao Todorićevi, ali to je ipak bilo poduzetništvo.”
Za Bušića je to saznanje bilo nadahnuće, a sada nudi i objašnjenje: “Zašto sve to pričam? Zato što u Hrvatskoj svega toga nema, nema dovoljno duha poduzetništva. Kada se treba preseliti u drugi grad zbog posla, užas, kada treba raditi dulje, ne valja”, osvrće se Bušić na poduzetništvo jer, kako tvrdi, svi smo pozvani na to.
Prvi poduzetnički koraci Marijana Bušića bili su uspješni, u Johannesburg je poslao svoje kravate po predstavnicima turističke zajednice i odjek je bio fantastičan. Kravate su došle i do Tuđmana i kasnije ih je prvi hrvatski predsjednik poklanjao svojim gostima kao protokolarni dar.
“Jedna od rijetkih stvari koja je konstanta je da su naši predsjednici nosili naše kravate u formi dara i oduševljavali diplomate diljem svijeta. Mesić je nosio kravate na jednom od svojih prvih putovanja u Makedoniju i to je bio njegov prvi službeni posjet u kojem je nastavio tradiciju nošenja i darivanje kravate u sklopu protokola.
Bušić dodaje da je o kravati dosad ispričan samo dio onoga što se o povijesti i budućnosti ovog modnog detalja može reći. Počelo je s Hrvatima, kaže, nastavili su Francuzi a korištenje kravate proširili su Britanci.
Kulturni obrasci utječu na narode, a svaki narod dodaje nešto svoje. Dolazili su i stranci i raspitivali se o svemu što se događa oko kravate Croate, misleći da je to ‘državni projekt’, a iznenadili su se kad su shvatili da je sve krenulo od nas, entuzijasta. Uz postojeće materijale o kravati, Bušić priprema knjigu u kojoj želi naglasiti da je kravata najpotentniji i najjači dio muške pojavnosti. “A to što je najpotentnije zove se po Hrvatima.”
A koliko se uočava kravata, kaže, vidi se kada je ne stavi premijer Milanović, jer se onda komentira baš taj detalj.
(...)
Komentari
0