Da može vratiti vrijeme, Christianne Boudreau ne bi plakala i preklinjala sina tijekom njihovih rijetkih Skype razgovora da se vrati kući. Ne bi se gušila u svojim vlastitim suzama, moleći svoje tada 21-godišnje dijete da se predomisli, da pronađe put kako se vratiti kući, ne bi doživljavala emocionalne slomove dok bi slušala njegove hladne, otuđene riječi. Ona je govorila koliko ga voli i koliko mu želi dobro, on je govorio o kalifatu i pravdi, o Siriji i mučeništvu. Majka je samo plakala i plakala. Bilo je to jače od nje, emocije bi je savladale i izgubljena u noćnoj mori u kojoj se našla, jedino što je mislila da može napraviti bilo je da svog Damiena moli da se vrati kući. No, nije se vratio. Više ga nikada nije zagrlila.
Christianne ne može vratiti vrijeme. Može...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....