Osjećao sam se kao da je stalno Božić. Utakmice Red Soxa i zabave. Dobio sam čak i sat s Mikijem Mausom koji i danas čuvam, prisjetio se Charlie Dyer, 72-godišnji umirovljenik iz američke države Massachusetts, davne 1954. godine kad je počeo pohađati Državnu školu Fernald u Walthamu. Rođen u siromašnoj i mnogobrojnoj obitelji dvoje alkoholičara, Charlie je imao teško djetinjstvo. Njegov otac bio je drvosječa i stalno odsutan, pa su tako mali Charlie i njegovih sedmero braće i sestara bili prepušteni stalno pijanoj majci. Nije stoga bilo ni čudno što je plavokosi i plavooki Charlie u školi postizao loše rezultate: imao je problema s čitanjem, pisanjem i matematikom, a bio je i jako nediscipliniran dječak.
Tajni pokusi
Prebacivali su ga iz škole u školu, što je samo produbljivalo njegove traume dok kao 14-godišnjak nije prebačen u Državnu školu Fernald, instituciju s dugom tradicijom njegovanja eugeničkih principa. Tamo je Charliju napokon bilo dobro, no tek 1994. godine saznao je kako su on i ostali dječaci, etiketirani kao “moroni”, u toj školi bili zapravo pokusni kunići. Naime, tijekom hladnog rata u školi Fernald u tajnosti se provodio mračni znanstveni eksperiment u sklopu kojega je pedesetak dječaka s poteškoćama u razvoju svakodnevno dobivalo obrok od radioaktivnog mlijeka i zobene kaše. - Osjećali smo ipak da nešto nije u redu, ali nismo znali što - rekao je Dyer, jedan od junaka nedavno objavljene knjige “Against Their Will” o tajnim pokusima koje su američki znanstvenici provodili nad djecom.
Autori knjige Allen Hornblum, Judith L. Newman i Gregory Dober pet godina istraživali su podatke u medicinskim i sveučilišnim arhivama te intervjuirali preživjele aktere pokusa kojih se ne bi postidio ni Josef Mengele. - Svatko od nas troje imao je neki svoj razlog za ovu knjigu, a moj interes za etiku i istraživanja na djeci datira s kraja sedamdesetih godina. Tada sam radila disertaciju o poimanju smrti i vremena kod djece. Kada je krajem devedesetih godina moj dobar prijatelj Allen Hornblum objavio knjigu “Acres of Skin” o istraživanjima koje su medicinari u SAD provodili na zatvorenicima, to me zaintrigiralo. Prije pet-šest godina počeli smo diskutirati o mogućnosti da napišemo knjigu o sličnim istraživanjima na djeci - rekla mi je dr. Judith Newman, profesorica na Penn State University.
Moja sugovornica istaknula je da su se eksperimenti na djeci tijekom hladnog rata odvijali diljem SAD-a. - Mi smo se, međutim, fokusirali na ključne državne škole poput Fernalda u Massachusettsu, Willowbrooka u New Yorku i Vinelanda u New Jerseyju, sirotišta poput Soldier’s Orphans’ Homea u Iowi, Soldiers’ and Sailors’ Orphans’ Homea u Ohiu i psihijatrijske bolnice kao što je Bellevue Hospital u New Yorku, gdje su se vodili svi ti pokusi uključujući one sa zračenjem, cijepljenjem, dermatološke, psihološke ili druge. U pokuse su bile uključene tisuće djece, ali mi ne znamo točan broj jer neka od tih istraživanja nikad nisu objavljena - rekla je J. Newman.
Da su Amerikanci od 1930. pa do kraja pedesetih godina provodili niz etički neprihvatljivih, ponekad i monstruoznih eksperimenata, u javnosti se saznalo tek mnogo godina kasnije. Tako je 1972. godine izbio veliki skandal zbog “Studije Tuskegee neliječenog sifilisa u crnaca”. Riječ je o istraživanju na Afroamerikancima u gradu Tuskegee u Alabami, koje je američka vlada financirala čak 40 godina s ciljem da se istraži patologija neliječenog sifilisa. Prije nekoliko godina objavljena je i dugo čuvana tajna o monstruoznom pokusu u Gvatemali, gdje su američki liječnici od 1946. do 1948. godine hotimice sifilisom zarazili oko 700 zatvorenika, mentalnih bolesnika i siročadi u dobi od šest godina kako bi mogli provjeriti učinkovitost penicilina. Sada, pak, autori knjige “Against Their Will” iznose neugodnu istinu o američkim pokusima na djeci.
(...)