ZAGREB - Mislim da sam osjetio poglede pune divljenja na cesti. ‘Svaka čast’, rekla mi je starica koja me u supermarketu potapšala. ‘Pokazali ste tim Arapima što ih ide’”, napisao je Ha’aretzov novinar Or Kashti nakon što su svjetski mediji objavili fotografije tima za likvidaciju koji je u Dubaiju ubio vojnog lidera Hamasa, Mahmuda al-Mabhuha.
Atentatori su koristili “klonirane” putovnice s imenima i podacima stvarnih ljudi, ali s izmijenjenim fotografijama. Jedna neobično sliči Kashtiju.
“Mama me zvala i nježno pitala jesam li bio u inozemstvu. Prijatelji su pitali zašto iz duty free shopa u Dubaiju nisam donio cigarete”, napisao je novinar. Zbog sličnosti s jednim od ubojica nije imao neugodnosti, upravo suprotno.
U Jeruzalemu je prodaja majica s natpisom Mossad od atentata porasla deseterostruko, i to unatoč pozivima na ostavku šefa Mossada koji stižu iz medija zbog otkrića da je 15 atentatora koristilo podatke ukradene s putovnica ljudi koji su i izraelski državljani.
- Činjenica da je ubijen terorist, svejedno u Dubaiju ili u Gazi, dobra je vijest za one koji se bore s terorizmom - rekla je liderica izraelske oporbene stranke Kadima i šefica diplomacije Tzipi Livni, koja je, prema vlastitom priznanju, kao agentica 80-ih sudjelovala u Mossadovim akcijama.
Njihov čovjek u Damasku
Većina Izraelaca podržava tzv. ciljana ubojstva, koja se u Izraelu drže i pitanjem opstanka države. No, Mossad, koji je 1951. premijer David Ben-Gurion osnovao kao “prvu crtu obrane”, često je pod kritikama da krši međunarodno pravo i suverenitet drugih država.
Najpoznatija akcija, koja im je donijela svjetsku slavu, bila je otmica nacista Adolfa Eichmanna, glavnog provoditelja holokausta. Mossad je krajem 50-ih dobio dojavu da se Eichman skriva u Buenos Airesu. Znajući da Argentina skriva naciste, Izrael ga je sam odlučio privesti pravdi. Nakon što je potvrđeno da Eichmann radi pod imenom Ricardo Clement u Mercedesovoj tvornici, akcija je povjerena Mossadu. Agent koji ga je uhvatio, Peter Malkin, u svojim memoarima tvrdi da su prvi agenti koji su poslani u Buenos Aires radili grešku za greškom. Jedan je spektakularno razbio džip u tihoj četvrti, a drugi je glumio razmetljivog biznismena koji je tražio priliku da otvori tvornicu. Ti prvi timovi privlačili su na sebe previše pažnje.
Potom je poslan Malkin. Njegov je tim 11. svibnja 1960. Eichmannu postavio zasjedu ispred kuće. Jedan je agent pratio kada će doći Eichmannov autobus, a dvojica su se pretvarala da popravljaju pokvareni automobil. Kada je Eichmann prlazio, jedan ga je pitao ima li cigaretu. Eichmann je posegnuo u džep, a dvojac ga je napao. Malkin ga je onesvijestio, i brzo su ga ugurali u automobil. Držali su ga deset dana. U jednom trenutku, Malkin mu se obratio.
“Sin moje sestre, s kojim sam se volio igrati, bio je iste dobi kao i vaš sin. Također plave kose i plavih očiju, poput vašeg sina. A vi ste ga ubili”, rekao mu je Malkin, kojemu je sestra i njezino troje djece umrlo tijekom holokausta.
“Da, ali bio je Židov, zar ne?”, odgovorio je Eichmann.
Dan kasnije, organizatora “konačnog rječenja” su prerušili u pijanog stjuarda El Ala. I sami su nosili uniforme izraelske aviokompanije te su nacista prokrijumčarili do Dakara, a potom i u Izrael. Tamo je osuđen na smrt i obješen ‘62.
Spektakularna je i priča o Mossadovu špijunu Eliju Cohenu, koji je 60-ih pod pseudonimom Kamal Amin Tabet uspio steći veze sa sirijskom političkom, vojnom i poslovnom elitom, a u jednom je trenutku postao i glavni savjetnik ministra obrane. Među brojnim legendama i one su da je Cohen toliko uklopio u život u Damasku da je bio prijatelj predsjednika Amina Hafiza te se razmatralo i da ga se postavi za ministra obrane. No, ovaj Židov rođen u Egiptu zapravo je u Izrael slao vojne podatke, koji će se kasnije, u Šestodnevnom ratu 1967. pokazati ključnim za izraelsko zauzimanje Golanske visoravni.
Gdje posaditi eukaliptuse
Cohen je utjecao na sirijske dužnosnike, pa ih je uvjerio da na Golanu, u blizini bunkera, posade eukaliptuse jer će to vojnicima pružiti zaštitu od vrućine. Iako su Cohena sovjetski agenti 1965. uhvatili u slanju informacija te ga je Sirija osudila na smrt i objesila, njegove informacije o eukaliptusima izraelskoj su vojsci dvije godine kasnije omogućile da zna što treba gađati.
U legendu je ušla i Mossadova akcija Božji gnjev, lov na teroriste iz palestinske organizacije Crni rujan. Skupina naoružanih Palestinaca upala je 1972. u sobe izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu, ubila dvojicu, a devet otela. Pokušaj spašavanja koji je vodila njemačka policija pošao je po zlu i završio smrću svih Izraelaca. Tadašnja izraelska premijerka Golda Meir naredila je Mossadu da ubije odgovorne pa je osnovana posebna jedinica zadužena za tu akciju. Idućih godina 11 je ljudi eliminirano.
Počelo je ubojstvom Waela Zwaitera, palestinskog prevoditelja koji je živio u Rimu, a za kojeg Izrael tvrdi da je bio šef Crnog rujna, iako neki tvrde da je bio intelektualac bez jasnih veza s teroristima.
Mahmuda Hamšarija, za kojeg je Izrael tvrdio da je vodio Crni rujan u Francuskoj, 1972. ubila je bomba koja je eksplodirala kada se javio na telefon u svom stanu u Parizu. Basilu al-Kubaisiju, članu Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, 1973., dok je izlazio iz pariškog kafića, prišla su dva muškarca. Prije nego su ga atentatori iz Mossadove jedinice Caesarea ubili pištoljima s prigušivačima, uspio je uzviknuti na francuskom: “Nemojte to raditi”.
Tri dana kasnije izraelski su se komandosi u gumenim čamcima iskrcali na plaži u Bejrutu, među njima i Ehud Barak, kasniji premijer i aktualni ministar obrane, tada prerušen u brinetu. Atentatori su ubili tri visoko pozicionirana pripadnika Palestinske oslobodilačke organizacije te nekoliko prolaznika i pobjegli.
Ubijen iz drugog pokušaja
No, ubijen je i pogrešan čovjek. U norveškom Lillehammeru Mossadovi su agenti 1973. bili uvjereni da prate Alija Hasana Salameha, palestinskog operativca poznatog pod nadimkom Crveni princ, koji je osmislio napad u Münchenu. No, riječ je bila o konobaru Ahmedu Bušikiju, podrijetlom iz Maroka, koji je s trudnom suprugom išao u kino. U njega su ispucali deset metaka, a umro je 15 minuta kasnije. Sve je završilo uhićenjem agenata. Jedna od njih, Sylvia Raphael, koja je imala južnoafričko i izraelsko državljanstvo, osuđena je na pet godina zatvora, odslužila godinu te se udala za svog norveškog odvjetnika. Pravog Salameha je Mossad ubio 6 godina kasnije automobilom-bombom u Bejrutu.
Neuspjeh u Amanu
Neuspjeh Mossada bio je propali atentat na Haleda Mešala, lidera Hamasa. On je šetao jordanskom prijestolnicom ‘97., kada je Hamas izvodio bombaške napade u Izraelu. Dva mosadovca s lažnim kanadskim putovnicama, prerušena u turiste, pokušala su ga ubiti spravom koja mu je u uho uštrcala nervni otrov, no Mešalovi tjelohranitelji su ih uhvatili i predali jordanskoj policiji.
Uslijedila je diplomatska kriza, šef Mossada, Danny Yatom, bio je prisiljen na ostavku a tadašnji i sadašnji premijer Benjamin Netanyahu morao je doći u Aman, ispričati se bratu kralja Huseina (jer ga kralj nije htio primiti) te donijeti protuotrov i kemijsku formulu otrova. Izrael je u zamjenu za dvojicu agenata iz zatvora pustio duhovnog vođu Hamasa, šeika Ahmeda Jasina, te desetke drugih Arapa. Jasina su Izraelci ubili raketom u Gazi sedam godina poslije.
Akcija u Dubaiju prva je u kojoj je Mossad dopustio da mu agente snime nadzorne kamere, a kako je otkriveno i s koje su putovnice imali, neki je smatraju promašajem. No, izraelski komentator Guy Bechor kaže da je skandal pomogao Izraelu - jer je neprijateljima opet u kosti utjerao strah od “lude” države s kojom se ne može nekažnjeno igrati.
O akcijama koje izvedu uvijek šute
Kako funkcionira Mossadova jedinica za ubojstva nije posve poznato i predmet je brojnih nagađanja. Kada je 1972. naređena operacija Božji gnjev, ustanovljen je Odbor X, koji je bio odgovoran za sastavljanje liste ljudi za eliminaciju. Nije poznato postoji li i danas i djeluje li na jednak način, no tada je Odbor održavao neku vrst suđenja, u kojem je šef Mossada bio glavni tužitelj, a premijer i ministri porota. Nije bilo obrane. Danas se pretpostavlja da, ako Mossad zatraži likvidaciju, premijer slučaj prepušta sudskom istražitelju, čiji identitet nije poznat. On također saziva suđenje, na kojem postoji i optužba i obrana. Ako se optužba potvrdi, slučaj se vraća premijeru na potpis, a nalog za atentat prosljeđuje Mossadovoj jedinici Kidon, koja se do sredine 70-ih zvala Caesarea.
Budući da Izrael nikad ne potvrđuje i ne opovrgava da je neki napad djelo Mossada, stručnjaci tvrde da se izraelskoj tajnoj službi pripisuje više akcija nego što ih je ustinu izvela. Bivši izraelski obavještajac, Aaron Klein, zatražio je 2005. od skupine uhićenih pripadnika Narodnog fronta za oslobođenje Palestine da sastave popis ljudi za koje vjeruju da ih je ubio Mossad. Njihovu listu zatim je usporedio s informacijama koje je dobio od izvora u Mossadu i ustanovio da su izraelski agenti, od 40 ljudi na popisu, ubili manje od polovice.